srijeda, 31. ožujka 2010.

Dream Team pomalo odlazi...

Jučer sam vidio osmrtnicu još jednog člana ekipa koja je snifala lijepilo na tvrđavi na Vidikovcu kad smo tamo došli i osnovali Monteparadiso kolektiv. U nekih godinu dana (točnije godinu i tri mjeseca) trojica su otišla. Ome, Kampi i sad Dinko.
Zadnji put sam vidio Dinka kad je s Dream Teamom s Trga Ovisnosti (kraj apoteke/ dispanzera na Verudi) došao prije mjesec i po dana u Rojc na maškare. Bili su maskirani u neke Arape ili tako nešto. čak su se i potrudili maskirati malo bolje... On je inače uz svo to snifanje, drogiranje svime i svačime (oraščići, hors, bunika, tablete svih vrsta, itd...) završio u Zagrebu neku višu na FER-u i prometni faks. Sjećam se kad je snifao komponentu b (ona koja se koristi za barke) i objašnjavao prijatelju neke elemente elektromehanike za srednju ili tako nešto. To je nama izgledalo nevjerojatno kako uopće može razmišljati uz to lijepilo... uvijek ostaje ono pitanje "tko zna što je sve mogao napraviti od sebe da nije brijao po svemu?!", ali zapravo to je to. Da li je mogao birati?
Who's next?

ponedjeljak, 29. ožujka 2010.

Socijalizam vs. Kapitalizam, Socijalizam = Kapitalizam, bla bla bla

Slučajno sam danas naletio na spiku o socijalizmu u zapadnoj Europi. Zanimljivo da je to bila i tema na jednoj antropološkoj mailing listi. Spika je bila na toj listi da vatrogasci, policija, socijalna pomoć, itd... je socijalizam,  a drugi su tvrdili da je to samo socijalno, ali ne i socijalistički. Tako sam i ja danas čuo da zemlje zapadne Europe su isto bile socijalističke, odnosno, imali su socijalističku komponentu u obliku radničkih prava, blagodati države blagostanja (welfare state), itd... Mislim si ja sad, Jugoslavija je tada proizvodila nekakav kapital, da li ju je to činilo kapitalističkom zemljom? Ako je, u čemu je onda bila razlika između kapitalizma koji se zvao socijalizam i socijalizma koji se zvao kapitalizam? Ne dolazi u obzir da je to bilo sve isto.

nedjelja, 28. ožujka 2010.

Navijačka direktna demokracija

Navijači potroše brdo vremena, para i energije na praćenje ekipe koju vole. Rade se transparenti, organizira koreografija, vrbuju se nove snage, itd... dok nogometaši treniraju i trebaju igrati kako treba. Obično su ti igrači dosta dobro plaćeni, čini se iznad prosječnog zaposlenika u drugim sektorima čak iako nisu najbolji.
Jučer su tako neki navijači napali igrače Istre 1961 nakon što su izgubili od Osijeka 1:3. Takav obračun mnogi priželjkuju i u "pravom" životu s političarima, privrednicima i drugima. Naime, ako nisu dovoljno dobri treba im oduzeti sve, narod na ulicama, itd... E sad, da li bi onda bilo bolje, da li bi voljeli da se sve rješava šamarima, otkazima, batinama...

ponedjeljak, 22. ožujka 2010.

Bojno polje kulture je važnije od ekonomije i društva?

Čitam svako toliko komentare na raznim portalima da vidim kakvih sve ljudi ima. Ti komentari nisu sigurno indikativni i reprezentativni za društvo općenito, ali neke indicije u kojem se smjeru kreće društvo su prisutne.
Na portalu Ipress rijetko, skoro nikad ne pročitam članka jer se sve sazna iz samog naslova, a članak je bez veze trkeljanje, montiranje, itd... Ali pročitam komentare. Zanimljivo je da najkomentiraniji članci nisu oni politički, ekonomski i o opće društvenim temama, nego oni o Lepoj Breni i Thompsonu. Prejednostavno je otpiliti sve to skupa s pričom "narod treba samo kruha i igara", a još manje se može reći da su ti komentari mišljenje "naroda." Ima nekoliko stalnih budala i to je to. Moja je hipoteza ta da ljudi ne komentiraju one druge članke jer ne kuže ništa o ekonomiji, društvu, politici, itd... O narodnjacima, lepoj Breni, Thompsonu svi kuže nešto, i bilo što rekli neće biti ništa loše ili bolje od onoga što napiše Aleksandar Dragaš.
Ili je samo to područje puno važnije nego što većina misli. Mene zanima zašto? (ako je uopće to tako) Ako malo pogledamo najveće nasilje se događa često na nogometnim utakmicama, a tamo se natječu neki igrači koji na taj način zarađuju ne za kupovinu novih knjiga, za tečajeve za neke informatičke certifikate, nego za vožnju brzih auta i za sređivanje manekenki. S tim ne želim omalovažavati želju za brzim autima i manekenkama, i tuču oko tih nastojanja, nego zašto je to tako?

Reklame u krizi

U raznim ljevičarskim publikacijama stalno se može čitati o reklamama koje zaglupljuju narod, rade budale od ljudi, tjeraju ih da kupuju. Eto, tako nešto ima i u zadnjem Zarezu, tako nešto su opjevali i TBF ("šareni artikl" ili tako nešto). Sad sve to lijepo upite i mislite da u krizi samo odvrnete reklame i natjerate ljude na potrošnju. Lijepo, ali krivo. U krizama se najprije reže reklama i sav bullshit marketing. Ljudi jednostavno ne kupuju samo zato jer se nešto reklamira, pogotovo u krizama. Ljudi bez problema prestanu trošiti na gluposti kad nema casha, bez da itko od njih dobije cold turkey. Pate dizajneri, pate marketinške agencije, itd... Uštede i na radnicima, bez beda.
Cijela priča o "potrošačkom društvu" nema baš previše smisla. Čini se kao da ljudi obično troše da bi potrošili. Ima toga, ali to je izbor. Situacija je kao s hipnozom: ona zapravo ne funkcionira, mi radimo ono što želimo raditi i idemo do granice onoga što želimo raditi. Nema kao u filmovima da dobijete instrukcije pod hipnozom za ubiti nekoga, itd... tako i reklame vas neće negovoriti da kupite nešto što ne želite kupiti, ili unatoč tomu što nemate ekstra novce...
Na kraju krajeva, najskuplji i većina najprodavanijih proizvoda se baš i ne reklamiraju na TV i u novinama za široke narodne mase.

nedjelja, 21. ožujka 2010.

Prelazak na liberalni sustav

Ne može se reći da danas živimo u liberalizmu, tržišnoj ekonomiji, itd... Čak i sve te strane banke nisu toliko strane koliko su državne ili pod državnom protekcijom. Vidimo da je puno djelatnosti subvencionirano. To možda spada u neoliberalizam koji bi se komotno mogao zvati i neosocijalizam, no mene zanima kako bi bio prelazak na neki sustav što bliži liberalizmu? Mislim da bi to bio dugoročni prelazak koji bi više bio psihološki nego ekonomski. Npr., da se drastično smanje porezi, da li bi poslodavci povećali plaće ili bi si zadržali novi višak? Mislim da bi prvih nekoliko godina zadržali, odnosno, do onog trenutka kad bi se pojavilo puno bolesnih ljudi, puno gladnih, itd... Vjerujem da i da se povećaju odmah plaće da bi malo ljudi štedjelo za zdravstvo jer bi još bili naviknuti da je kao i prije. Neki bi bili u gadnim problemima kad bi se razboljeli samo zato jer nisu naviknuti na novi sustav.
OK, možemo razmišljati koliko god želimo "što bi bilo kad bi bilo", ali jedino što se čini logičnim je to da bi prelazak morao biti spor i postupan. Ništa naglo. U svemu tome bi se politika trebala poboljšati, više u smislu argumenata a manje u retorici. Sadašnji bi sustavi trebali biti što otvoreniji tako da se omogući neku vrstu političkog evolucijonizma - mutacija i selekcija političkih ideja i programa... Mislim da je tu jako važna i znanost, odnosno skepticizam, koja bi smanjila količinu spekulacija. teže bi se moglo zabrijati prema eugenici, udaljilo bi se od "uvijek je bilo tako", i od onog "oni nas tlače", itd... Da skratim ovo sve skupa, treba još puno raditi, svi moraju biti oprezniji pri analiziranju stanja... ma u stvari tu ću stati jer vidim da ne bi bilo kratko to što bi dalje htio pisati...

petak, 19. ožujka 2010.

Navijači i obrana

Već nekoliko godina nema obaveznog služenja vojnog roka, sada služe ljudi za plaću, a protiv toga je i Machiavelli pisao. Velika je vjerojatnost da neće biti nikakvih sukoba najmanje deset godina, ali u slučaju da bude nešto na koga bi se moglo računati?
Moja je hipoteza da su navijačke skupine zapravo vojska u pričuvi. Naime, u takvim skupinama mladi se uče solidarnosti, požrtvovnosti, altruizmu i imaju drill za hrabrost. Sve su to karakteristike koje je trebala vojska usaditi u mladiće otkad postoji obavezno služenje vojnog roka (negdje od Napoleona, iako je u nekim zemljama i prije postojalo). Ove moderne plaćeničke vojske ne bi u svakom slučaju požrtvovno branile pozicije (u Austriji [ovdje spot] su većina djeca imigranata koja ne mogu naći bolji i sigurniji posao), a po američkom generalu Johnu Sheehanu ni homoseksualci ne brane dobro civile (malo vjerojatno, ali ajde, i Aleksandar veliki je to zabranjivao trupama).
Znači, ovdje pišem bez ikakvog vrjednosnog suda, nema veze pacifizam/ militarizam, nego čisto hipoteza o stanju na terenu. Moguće je da se i iz tog razloga troši toliko svaki vikend na osiguranje putovanja navijača. Sjetimo se samo da su navijači odmah stali na frontove, od utakmice Dinamo-Zvezda, do svih frontova. I  s druge strane Arkan je bio vođa navijača.

Tko me nagovorio

Nisu novine i debilni dokumentarci koji stvaraju paniku nego farmaceutska industrija. Ni više ni manje. Čak ni multi-level marketing prijevare kao herbalife.

četvrtak, 18. ožujka 2010.

Paranoia Overdose

Na portalu Regional Express reklamiraju/ preporučuju još jednu paranoičnu knjigu: Mreža moći. Još jedna od knjiga koja priča o simbolima koje ta "tajna" društva ističu na fasadama, publikacijama, itd... kako više ne bi bila tajna?! Naučite sve te simbole, saznajte za mjesta gdje se točno nalaze reptilijanci, i to sve iz popularnih knjiga... i što onda? Organizirat ćete paravojne formacije? Kupit ćete hrpu konzervi i izgraditi sklonište u vrtu? Svako toliko se s istomišljenicima zgražavate nad tim superkontroliranim svijetom?
Nikad nisam skužio zašto tajna društva rade sve da bi bila javna. No budimo realni, mnoštvo paranoika, očajnika i očajnica na taj si način objašnjavaju očaj svojih života, ali sve je to skupa prilično opasno za njihovo mentalno zdravlje.

srijeda, 17. ožujka 2010.

Propast građanskih ophodnji

U sjevernoj Italiji propale su tzv. ronde, građanske nenaoružane ophodnje koje su trebale povećati sigurnost u gradovima. Puno tinte se prolilo nad time, s ljevice i desnice, a na kraju ljudima se ne da. Zašto bi?

ponedjeljak, 15. ožujka 2010.

Super podcast na Skeptoidu o Zeitgeistu

Konačno je na Skeptoidu izašao podcast o Zeitgeistu, jednom od glupljih izmišljenih "dokumentaraca." I Jon Lajoie se zeza na tu foru:

O vrućim sezonama

Prije dva tjedna sam se sjetio priča o vrućoj Jeseni, a danas sam se sjetio da sam nešto pisao po ljeti i našao ovaj post na starom blogu. U međuvremenu je ipak bila još jedna blokada...

War Only Brings Destruction...

Na starom sam blogu jednom stavio "mistični" kratki post o predviđanju rata. Napisao sam da sam to čuo iz pouzdanog izvora - radilo se zapravo o jednom profesoru koji je bio asistent Norbertu Bobbbiju. Nebitno, nedavno je na nettime mailing listi antropolog Keith Hart također objavio predviđanja trećeg svjetskog rata oko kojih se razvila i kraća diskusija.
Vjerujem da svi scaremongersi likuju i jedva čekaju tu revoluciju... A ja se sjećam 2004. kad je izašao neki ideološki dokumentarac o četvtrom svjetskom ratu (u Amsterdamu su svi pljeskali u dvorani), koji je trebao biti onaj vezan za te razne proteste (G8, itd...) koji su pomalo splasnuli po svijetu.

četvrtak, 11. ožujka 2010.

Automobili u suprotnom smjeru

Zanimljiv je fenomen automobila koja idu u suprotnom smjeru po hrvatskim autocestama. Zašto se to događa? Po svemu sudeći te autoceste nisu lošije napravljene nego drugdje u Europi, no kako dolazi do toga da ljudi pogriješe toliko? Pa... lako! Naime, po hrvatskim autocestama nema prometa. One su, ajmo reći istinu, uglavnom politički izgrađeni, a zatim za turiste onih 1,5 mjeseci godišnje. Onih osam traka za ulazak u Zadar, Dalamtina, prema varaždinu, itd... su rađeni, ja bi rekao, da bi skupili glasove ekipe koja tamo živi. Da su svi oni Sv. Rokovi i ostali tuneli izgrađeni radi kolona turista (dakle za poboljšanje turističke usluge) je prilično glupo. Ti turisti dolaze iz nekih zapadnih zemalja gdje gusti promet, čekanje, gužvanje do doma je normalnost i svakodnevica. Nije njima nikakva novost i tlaka čekanje na nekoj vrućini (odnosno, ne veća od uobičajenog). Zapravo, vjerujem da bi mnogi htjeli da je to još "iskonski", "netaknuto", a ne da su autoputovi kao u civiliziranom svijetu.
OK, ne mora značiti da je odmah prva misao bila ta da se pokrade brdo para i da se dignu glasovi iz svih zapuštenih mjesta. Vjerojatno su mislili da će bar dva europska koridora prolaziti kroz Hrvatsku. Ono, transport robe na gumi, što bi opravdalo gradnju i doniejlo zaradu u Hrvatsku. No to se nije dogodilo. Turci idu do Trsta trajektima još otkad se prekinuo cestovni promet zbog balkanskih ratova, zaobišli su onaj jedan ne znam koji koridor s Bugarskom, itd...
Ljudima iz krajeva do kojih su autoputovi stigli vjerojatno moraju još raditi na promjeni kulture da bi i sami počeli koristiti ih, turisti neće dolaziti prije svibnja i kasnije od rujna, a nikako masovno prije polovice lipnja i polovice kolovoza, business se neće naglo povećati, ni proizvodnja u tim krajevima da će konvoji kamiona odnositi robu prema zapadnoj europi... Tako da je sve to bilo veliko bacanje para.
Dok se ne bude promijenilo stanje u privredi, kulturi putovanja i kretanja, itd... često ćemo slušati o autima u suprotnom smjeru.
BTW, na ipsilonu po zimi je lakše sudariti se s jelenom nego autom, čak se ni ne nailazi na automobile...

utorak, 9. ožujka 2010.

"Nisam vjernik, ali poštujem tvoju vjeru"

Ta gore floskula mi je jedna od najglupljih. Osobno ne poštujem nikakvu i ničiju vjeru/ religiju, što ne znači da ne poštujem osobe. Na primjer, imate prijatelja ili prijateljicu koji/a stalno prdi u društvu i sad vi kažete toj osobi "ne slažem se s tvojim prđenjem, ali poštujem tvoju potrebu za isprđivanjem." Ili isto tako s podrigivanjem u društvu, kopanjem nosa, konzumiranjem horsa... Zvuči glupo jel'da? Tako je meni isto s religijom. Nije nešto za poštivati već je to jedna obična mana koja uglavnom ne bi trebala utjecati na odnose s nekom osobom... Dok ne počne punit jaja...

ponedjeljak, 8. ožujka 2010.

Ponovno otvorenje MP hacklaba

Večeras se MP hacklab ponovno otvorio, a bilo je oko 3 takvih otvaranja. Ovo je drugi put da se otvorio na dan žena, a zanimljivost je da se prvi Eclectic Tech Carnival (žene uče žene o free softawreu i ostalome) održao baš u Puli 2002. godine u MP hacklabu u nastajanju. Toliko infomacija za feministkinje o povezanosti MP hacklaba i dana žena ;)

Svatko može...

...ako radi uplatiti 100 kn Crvenom križu za Čile.

Riot Porn

Eto, mislim da svi koji vole Riot Porn konačno su došli na svoje. Samo što događaji nisu baš urbani nego seoski. Svi ljubitelji riot porn žanra imati će ove dane brdo snimki za uživanje.

petak, 5. ožujka 2010.

Sloboda informacija i znanja... košta!

Pobornik sam slobodne cirkulacije informacija, slobodnog dijeljenja znanja, bilo u obliku besplatnih fileova, poklanjanjem knjiga, ili bilo kako... Creative Commons mi je super ideja, a i stale open publishing stvari su mi super. No, sve te informacije moraju negdje biti smješteni, negdje gdje netko plaća server, bandwidth itd... To mi je jasno. tako sam neki dan klikao bez veze po različitim linkovima na siteu ejdnog časopisa i naišao na zanimljivu informaciju. Naime, članci tog časopisa koštaju, ali ako autor želi da njegov članak bude open i free nema problema, neka plati 3000$ i članak će biti slobodno i besplatno dostupan svima. Svaki sljedeći članak kojeg isti autor želi osloboditi moći će biti slobodno objavljen s popustom od 50%.
Kako je u Hrvatskoj sve na trošku građana još uvijek možemo naći članke hrvatskih časopisa (ma koliko oni bili loše kvalitete) besplatno na Hrčku, na svu sreću.

Zaštićene seljačke cijene

Zašto su cijene žita zaštićene? Zašto nisu na tržištu? zašto oni nisu konkurentni mađarskim proizvodima? zašto bi mi svi trebali plaćati to što oni ne znaju raditi?
Nema smisla ne uvoziti hranu ako je jeftinija i kvalitetnija. ako već ne znaju sa žitom, što ne naprave nuklearne elektrane na tim ravnicama i prodaju struju Mađarima?
Na kraju kad i skupe nešto pšenice netko im je ukrade. Ono, 1000 kamiona nitko en primijeti. Mislim da je jako moguće da zapravo to nitko nije uzeo iz silosa, nego ta pšenica nikad nije ni stigla tamo. Prijaviš proizvodnju toliko i toliko (a zapravo je nikoliko), država subvencionira, i svi sretni. Vidim da nema previše frke oko tog nestanka. Valjda su svi namireni.
Svaka redistribucija je izvor korupcije.

utorak, 2. ožujka 2010.

Još 19 dana do proljeća

Sjećam se kad su na najavu "harača" i ostalih poreza mnogi "couch revolutionaries and rebels" prognozirali vruću jesen. Evo, fali 19 dana do proljeća, prošla je prilično topla jesen, hladna zima... a ništa spektakularno se nije dogodilo. Trenutno neki još uvijek prizivaju događaje iz Grčke, kažu "tamo je najbolje." Pošto je nešto slično moguće jer će još mnogi izgubiti posao zanima kako će se buntovnici ponašati. Da li će kao Crveni Kmeri pregledavati noseve ekipi u potrazi za tragovima naočala i onda ih streljati, da li će se prvo obračunati prvo s liberalima "jer su gori od fašista", ili će se odlučiti smiriti čim rulja krene prema njihovom autu, stanu ili što već... Pretpostavljam da nećemo vidjeti...

Pratitelji

Arhiva bloga