subota, 26. lipnja 2010.

Ipak desnica kontrolira hr medije

Desnica ipak želi prikazati u medijima ljevičare kao glupane i klaunove. Mislim da je to tako jer si na nijedan drugačiji način ne mogu objasniti današnji "odgovor" Ante Tomića Sesardiću. Tekst izgleda kao da ga je neki desničar namjerno napisao da prikaže ljevicu kao stranu bez argumenata, kao ideologiju klaunova. Teško mi je povjerovati da se nije našao nitko pametniji koji je mogao nešto suvislo napisati o toj temi.
Iz tog teksta možemo saznati iz odlične argumentacije da su desničari glupi jer - jesu. Ako ne vjerujete pročitajte sami:
Zašto mislite da su desničari gluplji od vas, pita Sesardić. Pa, otvoreno govoreći, zato što jesu. Ovo možda ne zvuči kao ozbiljan ulazak u polemiku, ali kada pomislim na hockey mom Sarah Palin, jednostavno ne mogu odoljeti. Guvernerka Aljaske i potpredsjednička kandidatkinja Republikanske stranke, nova zvijezda američke desnice, glupa je kao čekić. Ne mogu se zaista sjetiti primjera da se ikada i igdje na ljevici pojavila osoba tako mizerne sposobnosti rasuđivanja, a da je imala toliko mnogo sljedbenika.
Nešto najgore što se ljevici moglo dogoditi. Na desnici mislim da mu može parirati jedino Ann Coulter (koja je puno puno pametnija od ovog Tomića).

četvrtak, 17. lipnja 2010.

Nova klasa: agroturistička ljevica

1970. novinar Tom Wolfe objavio je knjigu "Radical Chic & mau-Mauing The Flak Catchers" u kojoj se uglavnom zezao na račun Leonarda Bernsteina koji je 60ih godina priređivao partyje za crne Pantere i nije imao afro-američku poslugu nego bijelce, itd... Wolfe je nazvao te bogate (salonske) ljevičare Radical Chic jer ih je smatrao pomodnima i licemjerima (npr., ako L. Bernstein nije htio imati crnce za sluge jer je ljevičar, zašto je uopće htio imati sluge?). U Francuskoj ljude sličnog profila stavljaju u tzv. Gauche caviar ili kavijarsku ljevicu.
Kod nas baš i ne postoji neka tradicija bogatijih društveno osjetljivih osoba, ali se stvorila neka nova klasa (IMHO) neke više srednje klase koja se zgražava nad "seljačkom" ekstremnom desnicom, nad političarima općenito, nad ekipom iz Farmi, Red Carpeta, itd... Misli o jadnim opljačkanim radnicima, urbanizmu, itd... te se nakrkava svako toliko u "autentičnim" agroturizmima u koje dopaljuju sa svojim novim ili malo starijim limenim ljubimcima (ovisno koliko se smatra chic spika "mi ne trošimo na aute") ili dojašu na motorima (valjda Easy Rider spika), a mogu i na biciklu (u kombinaciji s autom). Zapale tu i tamo kakvu pljugicu, znaju gdje su dobra vina, a jeftina (iste kvalitete kao u punk shopu a.k.a. Euro Spin gdje koštaju 2 eura [znalci znaju]), znaju da je Motovun film festival za pravu ekipu a Pula film festival za stoku sitnog zuba, itd itd itd...
Eto, uz radical chic i gauche caviar dobili smo i mi našu autentičnu agroturističku ljevicu.

ponedjeljak, 7. lipnja 2010.

Potrošačko društvo i potrošačko društvo

Sjetio sam se dokumentarca o velikim gradovima kojeg sam pogledao prije par mjeseci, radilo se o Lagosu. Jedan dio je bio o tržnici u tom gradu, prepunoj boja, svakakvih namirnica i svakakvih nevjerojatnih stvari. Doslovno od igle do lokomotive, pogotovo zato jer čini mi se da jednom dnevno kroz prekrcatu tržnicu prođe vlak i svi se maknu u sekundi i odmah vrate na svoje pozicije, kao da je prošao neki omanji auto.
Gledao sam više puta dokumentarce o egzotičnim krajevima na kojima prikazuju te tržnice kao mjesto susreta, sve je živopisno i autentično... Pa prikazi bazarova iz islamskog svijeta, to "autentično i tradicionalno" cjenkanje... Nisam samo gledao na TV, i ne, nisam imao prilike vidjeti uživo bliski istok, ali sam slušao ljude koji su puni emocija pričali o turskim, jemenskim, palestinskim, sirijskim, itd... tržnicama...
S druge strane, čitam često, gledam na TV, na internetu i svugdje kako sve se više pretvaramo u naciju potrošača, da ljudi su izgubili tradicionalne zdrave vrijednosti šetnje vikendom jer odlaze šetati po shopping centrima, kako se tamo stvara nova kultura bez duše (parafraziram sve to skupa), mladi se skupljaju po mall-ovima kao "glupi amerikanci", itd... Pitam se koja je razlika između zapadnjačkih shopping centara i istočnjačkih i afričkih tržnica? Mislim, osim toga da je na zapadnjačkim tržnicama roba koliko toliko provjerena (siguran sam da će čaše na Shreka iz McDonaldsa koje su povučene s tržišta završiti na onu prije spomenutu tržnicu u Lagosu bez beda). Možda samo zato što su te tržnice daleko, što mislimo da kad je netko jadniji da je "autentičniji" i bolji kao u mitu o dobrom divljaku? Nemam pojma.
Nakon cijele tirade protiv tog dehumanizirajućeg potrošačkog društva, u kojem ljudi navodno kupuju da bi kupovali, isti ti ljudi danas govore kako propada ekonomija jer ljudi ne kupuju više kao prije (sad bi htjeli te potrošače, ne), da bi trebalo sad više ulagati u proizvodnju (valjda da bi prodavali onim drugim glupanima potrošačima na Zapadu), itd... Kao neka ljevičarska shizofrenija.
Treća priča koja kruži na "sceni" je ta da su naši zapadnjački shopping mallovi nove crkve, valjda religije potrošnje. Iako ne znam koji dio je sličan crkvi, osobno mi je draži mall od crkve. Ustvari... sličnost je s crkvom velika, sjetite se da je Isus otjerao trgovce iz hrama. Dakle, kako kriza napreduje, u mallovima će biti sve više praznih prostora gdje su nekad bile trgovine... Kad se mall bude sasvim ispraznio postati će pravi hram. Kriza=Isus?

utorak, 1. lipnja 2010.

Anarho-folklor

Prije skoro mjesec dana troje je osoba izgorjelo u grčkoj banci za vrijeme protesta. Čini se da je banka gorjela radi moltova. No nisu krivi oni koji su bacali molotove nego uprava banke koja nije ugradila protupožarne sustave i primorala zaposlenike da dođu na posao. Tako je navodno bila situacija opisana na prijašnjem linku. Ne mislim sad ovdje moralizirati ili žaliti nekoga, no čini mi se da je to još jedan od dokaza da je sve to skupa samo jedan folklor bez većeg smisla nego plesanje baluna u nekom selu ili dvoglasnog pjevanja, ili, možda najsličnije, ispaljivanja kubura. Traditional. Naime, meni iz svega toga dolazi poruka da su molotov kokteli stečeno pravo ljudi na protestima, da oni spadaju u koreografiju protesta, a ako se dogodi slučajno neka nesreća to ne smije nikako biti krivica KUD-a koji je pokazao svoje vještine. Zamislite na onom ispaljivanju kubura tamo negdje u zagorju da slučajno nekome se nešto dogodi, isto bi se tako smatralo kao propust u organizaciji, nesreća, itd... Ali nikako kao akt rata protiv određenih skupina.
Koji je onda smisao tih folklornih manifestacija?

Pratitelji

Arhiva bloga