ponedjeljak, 20. rujna 2010.

Ekstremna desnica u istarskim medijima

Evo, ovako čisto bazirano na mojoj percepciji bez nekog istraživanja sve više mi se čini da je istarski medijski prostor saturiran hrvatskom ekstremnom desnicom. Od ipressa, preko radio postaja raznih (samo radio mreža RIMA ispada takva), pa cijela priča oko gostovanja Thompsona u Areni...
I sama struktura stanovništva se mijenja tako da će "ekstremizacija" biti još veća... Ali sve skupa nek shizofrenična ekstremna desnica, po potrebi su OK partizani, pa nisu... Ovisi jesu li u Istri ili drugdje.
To i ne bi bio toliki problem da se takav diskurs ne vodi kao da je normalan, odnosno, kao neka kontrapozicija "IDS-ovskim medijima" koji i zapravo u čistoj formi ne postoje. To bi bili Glas Istre i Regional Express koji su zapravo privatne prčije s užasno lošim novinarima. U Glasu Istre trećekategorijski novinar može koristiti kolumne za privatne obračune, drugi su nepismeni, a treći nemju ni pojma što znači nek politička opcija. Rex je nešto na razni bloga, i to goreg.

utorak, 14. rujna 2010.

Možda je bolje...

Skepticizam i kritičko razmišljanje može dovesti do toga da vam se smanji krug prijatelja i poznanika te da počinjete živcirati veći broj ljudi. Insistiranje na kritičkom razmišljanju može dovesti do šovinizma koji na kraju neće ništa polučiti. Da nije možda bolje onda prepustiti se svim tih glupostima? Čisto da se može družiti s ljudima, jer na kraju to je važnije od bilo kakve istine i stvarnosti. Ili ne?

srijeda, 8. rujna 2010.

Policija trenira strogoću samo u Istri?

OK, još jednom se vraćam na spiku o Outlook festu, ovaj put povezano i s Bajkerima koji su se održavali također ovaj vikend. Kaže mi ekipa da je bilo 6, neki kažu 7 patrola, od skretanja na Vallelungu do ulaza. Da bi zaustavljali sve i dva puta. Brdo je ljudi spušilo vozačku kao što se moglo i očekivati. Ne mislim sad usporediti ta dva događaja od kojih je jedan zauzeo prilično medijskog protora a drugi ništa, nego samo si mislim o činjenici da je na Outlooku bilo više od 40 policajaca, na Monumentima najmanje 6 -7 patrola i još tko zna koliko unutra, te da su tu večer digli toliko ljudi da su ih navodno trebali voziti u Pazin jer nije bilo više mjesta u Puli za ih sbuksat.

Baš mi je o tome pisao prijatelj prije mjesec i pol jer je skužio da po ovim statistikama ispada da se u Istri najviše digne svega živoga, najviše se hapsi, ali se i najviše puštaju ljudi nakon uhićenja. Stavit ću njegov osvrt u cijelini (NHF):

netko je ovaj izvještaj postao u komentarima referirajući se na broj kriminalnih radnji roma i prema romima... to na kraju ne postoji u ovom izvještaju ili barem nisam uspio naći... ono što mi je bilo zanimljivo, a onda sam se sjetio vas, je statistika za istru... u nekoliko kategorija istra strši.. broj ukupnih kriminalnih radnji po broju stanovnika.. broj zlouporaba droga, a onda na kraju i broj odbacenih optuzbi... cini se da se u istri puno drogira, ali i puno hapsi bez veze i po pitanju droga a čini mi se i po pitanju drugih stvari.. to me podsjetilo na jebeno revne poiicajce u labinu... u svakom slučaju činilo mi se da je zanimljivo malo to prostudirati... ako se puno hapsi u istri bez veze mislim da vrijedi priupitati organe reda wtf?!?
Drugi je prijatelj postavio hipotezu da je tome tako jer ima puno više prijava građana jer imaju povjerenja u institucije više nego drugdje, a uz to plicija stručnije odrađuje svoj posao kao što pulski uljanikovci bolje rade nego splitski škverani. Uglavnom, policija otkriva više manje sve.
Moja hipoteza je da pošto u ostatku zemlje nezaposlenost je velika te jedini siguran posao je u vojsci, policiji i državnim institucijama, a većina si je u tim krajevima u rodu (jer u istočnijim krajevima obitelji su velike i za svakakve vrste veza postoji poseban naziv) oni da ne razljute obitelj i ne dobiju slučajno otkaz ne hapse nikoga tamo. U Istri skoro nitko od domaćih ne ide u policiju, tako dolaze ovi iz drugih krajeva koji se mogu iživljavati jer nema im ovdje rodbine, i još su nagrađeni.
Treći prijatelj kaže da pretjeruju, uvode policijski sat, te da tako nešto nema nigdje na Zapadu. Da, kontrola je malo veća nego bi to bilo normalno.

utorak, 7. rujna 2010.

Prije ponos ili rad?

Često se može čuti da ljudi u Hrvatskoj malo cijene sami sebe, pa tako valjda utječu na to da se ništa ne popravlja. Postoji to praznovjerje, pretežito kod nacionalista, da ako se više cijeniš ili cijeniš svoj narod, da će sve krenuti svojim putem. To prilično podsjeća na knjige iz samopomoći tipa Louise Hay, kao, "misli pozitivno" i slična sranja.
Druga varijanta bi bila da radiš nešto i napraviš nešto, pa si radi toga ponosan na sebe, zatim, ako ima više ljudi koji rade i naprave nešto, i na ostale građane te zemlje.
Dakle, kod nas se pretežito radi o činu vjere - "ja vjerujem, ja čvrsto vjerujem" - i kad tad promijenit ću stvarnost. Da bi pojačali nadu trebamo početi vidjeti čuda u sitnicama isto kao u religiji. Tako kao što u katoličkoj crkvi, iako prilično raspadnuta, "neraspadnuta" tijela su bila znak svetosti, tako u tom vjerovanju u veličinu nekog naroda se vjeruje "kako smo talentirani za sportove", bazirano na trećem mjestu 1998. na nogometnom svjetskom prvenstvu i skoku preko 205 cm. Kao što se bog  nije potrudio pokazati svetost neke osobe 100%-tnim konzerviranjem tijela, tako ni vjerovanje u nadmoć nas nije nikad više dovelo do one pozicije iz 1998.
S druge strane potrebno je omalovažavati sve druge nacije. Tako Talijani su korumpirani i ništa ne rade iako prozvode najbolje aute na svijetu, spasili su Detroit kupovinom Chryslera, imaju gotovo 100% proizvodnje naočala na svijetu, proizvodew najbolju bijelu tehniku, traktore, itd... Ili glupi ljeni Ameri koji rade ipak više od Japanaca i najviše na svijetu... Ili jadnici Česi koji dolaze s paštetama na more kojima sam Prag rasturi Hrvatsku u turizmu (i dok Hrvati nose sarme na skijanje)... Kad ni to nije dovoljno samo ubacimo svjetsku masoneriju i britanske tajne služe i svi su ponovno zadovoljni. Ne možeš izgubiti.
Dakle, prije ponos pa će doći rad sam od sebe ili prije rad na koji biti ponosan ili ponosna?
[btw, već sam duže vremena htio napisati ovakav post - imao sam i neke linkove, ali sam ih posijao]

ponedjeljak, 6. rujna 2010.

Party Animals

Eto moram i ovdje napisati da je Outlook fest pokazao kako se ekipa u centru zna zabavljati. Englezi su izmislili partije, usavršili dub kulturu i stvarno nema balkanca i bilo kojeg drugog koji se zna tako zabaviti. Svi koji su vidjeli to uživo ne mogu reći da nije tako. Svatko je ostao pozitivno šokiran. A narod kulturan...
Nikakva Valkana beach, In music festival, pune Arene i bla bla bla, po meni a i dosta drugih koji su to vidjeli uživo, nisu bili takvi. Za napomenuti: nisam ljubitelj velike većine mjuze koja se tamo puštala, već govorim o atmosferi, načinu opuštanja i zabavljanja tih Engleza.
Počet ću vjerovat u kolektivnu depresiju cijele jedne zemlje u kojoj je definitivno Hrvatska, i to ne mislim na ekonomski termin. A oni koji su ostarjeli u onoj depresiji devedesetih nakon ovoga može biti još više žao.
BTW, zanimljivo mi je kako alkoholizirana Hrvatska komentira incident koji se tamo dogodio. I murija nije baš previše digla ljudi s obzirom da je bilo oko 5-6000 ljudi. Najgori dio je bio kad su otvorili upad, tada se sjatila cijeli pulski sitni kriminal (odmah ih se skuži), pa kao neki pulski fajteri koji su ipak uzmaknuli, jer Englezi nisu baš slabi...

srijeda, 1. rujna 2010.

Jebem ti rat da ti jebem rat...

Bacio sam danas lagani đir do Outlooka da vidim kako idu radovi i kako to sve skupa izgleda već kad sva ekipa tamo radi. Ustopale su me tri cure iz Newcastlea s krdo cuge pa sam ih prebacio do Puntižele u kamp, a kad tamo hell od rulje, brdo cura svih dimenzija, onih nabrijanaca s hlačama do poda (onaj dio od muda) i s onim šiltericama koje su sada u modi a furali su ih još 1980ih Suicidal Tendencies. Inače svi se skompavaju, odmah mi dale ruku, pitaju gdje ima clubbing večeras, a ja njima: There's no clubbing here, just bars.
Uglavnom, koliko znam fest je odavno sold out - 4000 ulaznica samo u Velikoj Britaniji po samo 89 funti - kod nas par stotina (mislim oko 200), dolaze najveće britanske zvijezde dubstepa, duba, hip-hopa, dj-i radio one, itd... A publika ovako na oko između 17 i 22 godine, samo nabrijani mladi Britanci svih boja.
A zašto ovakav naslov posta? zato jer kad smo mi pulski magarci bili u pravim godinama bio je rat kojeg mi nismo imali direktno nego samo u najgorim posljedicama. Bili smo jadni bez ništa, i da nam bude koliko toliko OK morali smo si sami raditi festove, sami izmišljavati mjesta za koncerte, jer koliko je Uljanik bio drukčiji, nisu tada baš mogli svirati mali pulski bendovi po kojima je Pula postala poznata. Bile su to mjesne zajednice i druga mjesta... Turista nije bilo.
Sad je krcato događaja, brdo festova na 10X većoj razini nego oni od nekada, treba se birati, a može se ići na razne koncerte bez stopiranja par dana i onda tamo žicanja za upad. I to se sad događa kad smo svi stari...
BTW, jučer smo par nas oko pola noći nešto završili u Mc Donalds, a tamo nas gledaju neke male, vjerojatno jer izgledamo kao njihovi tate, samo što njihovi tate su odavno doma i spavaju...

Pratitelji

Arhiva bloga