Ponovno zajedno

U ponedjeljak će Republika Hrvatska ući u Europsku Uniju. Mnogi s "alternativci" napadaju takav događaj i s nacionalističkih pozicija i iz straha od porobljavanja sa strane Europljana. "Oni" će NAS (valjda Hrvate) iskoristiti jer SMO (valjda Mi Hrvati) rasprodali NAŠE (valjda Naše pravo Hrvatsko) javno dobro. Zatim, postoje i oni budalaši koji kopipejstaju razne new age debilane, kako će EU dovesti neke zakone koje će zabraniti i ovo i ono, ali i ono tamo. Nećemo više moći saditi krumpir u stanu i šta sve ne. Desničari, s druge strane, imaju... iste pozicije, samo ne pričaju o obespravljenim došljacima, ili pričaju kako će baš ti imigranti sad početi dolaziti u RH i krasti posao Hrvatskom čovjeku. I ženi. Da, i to da će RH izgubiti tako krvavo izborenu neovisnost. Sad se ponovno srlja "kao guske u maglu" u neku Yugoslavia-look-alike tvorevinu.

EU je jedna velika socijalistička tvorevina i kao takva ima sve mane takve tvorevine, ali mislim da ova promjena je pozitivna jer konačno će teritorij koji je brutalno rasparan i odvojen prije sedamdesetak godina ponovno biti ujedinjen. Odnosno, neće više biti rigidna granica između različitih dijelova jednog kulturno bliskog i sličnog prostora. Konačno će se moći bez straha kupovati veća količina namirnica koje su gotovo zapisane u genetskom kodu nas s područja Istre, Julijske krajine, itd... U Istri ima veći broj tumora probavnog sustava i radi promjene prehrane (raste od 1970. na dalje), morali smo početi jesti jugoslavensku hranu. Možda je i ta EU došla prekasno, možda smo već osuđeni i u terminalnoj smo fazi, ali 'ajmo vidit. Za ostale dijelove RH ne znam kako će ispasti, tamo mogu biti problemi. Padaju mi na pamet mjesta poput Gospića i slični gdje je to baš to, hrvatska Hrvatska.

Eto, neki od nas su već građani EU, a sad će i teritorij ispod nas to postati.

Ča je život nego fantazija

Ljudi često siluju činjenice da bi se uklopile u njihovo viđenje svijeta (osim kad ih se plati). I tako sam jučer navečer bio na nekoj vrsti predstavljanja Centra za dokumentaciju nezavisne kulture iz Zagreba na Mediji Mediterranei i malo sam se iživcirao. Među ostalim diskusijama koje su se udaljavale od priče o navedenom centru i koje su često odlazile u totalnu nekoherentnost i nelogičnosti, bila je i priča o jednom "Jurišu na Prvi Maj" - festivalu koji je umro negdje 2005. godine - kojeg je prekinula policija jer su, kako su se neki sjećali, napali policajci stacionirani u Valbandonu i koji su bili u civilu. Jedan od govornika je ustvrdio da je to bio i jedini festival koji je imao i jednu participativnu i političku dimenziju, te je zato i bio napadnut sa strane policajaca za razliku od drugih manifestacije iz 1990ih. Osim toga, isti je govornik rekao da je i bio politički nezavisan od bilo koje stranke. Sjetili su se neki koji su tad bili u organizaciji da su policajci i pretukli neke ljude na tom festu koji je bio tako herojski branjen. Sve su to bili dokazi subverzivnosti toga festivala.

Kako obično biva, činjenice su ipak bile drugačije od sjećanja ljudi koji su bili tamo i možda nenamjernog distorziranja priče sa strane ljudi koji nisu mogli biti na toj manifestaciji radi svojih godina, ali žele vjerovati u neku herojsku prošlost. Naime, godina događaja je bila 1996., datum ne mogu potvrditi, ali kladio bi se da je bio petak 03.  svibnja. To mislim jer je fest uvijek padao na vikend (nekad bi počinjao četvrtkom), a u kalendaru piše da je prvi vikend blizu Prvog Maja bio baš taj 03. 05. 1996. Eventualno je bio vikend prije, dakle 26-27. 04. 1996., ali mi je nekako to previše prije tog praznika rada. OK, bili smo tamo cijela ekipa, lijepo se počeli zabavljati kad je regularna policija naredila da organizatori prekinu festival unatoč svim mogućim dozvolama, redarima, itd... Organizatori su to odmah i učinili. Razlog je bio taj što je grupica pitomaca policije krenula pijana tući punkere. Zašto? Zato jer jer je to bila postala policijska moda nakon prekida koncerta u Samoboru 31. listopada, 1995. godine od strane specijalne policije koja je tad i pucala i gazila po ekipi. Datum znam ne jer sam se ga odmah sjetio, nego zato jer sam ga našao u ovom diplomskom radu. Naći ćete u fusnoti 14 na jedanaestoj stranici sljedeće:

Naravno, puno je gorih primjera policijskog maltretiranja od navedenog. Jedan od najgorih je zasigurno čuveni napad specijalne policije na punkere u Samoboru 1995., o čemu u fanzinu piše i Močibob (1995b)

Onda idete do bibliografije i tamo je referenca na članak iz Močibobovog fanzinića (bio je odličan, a tako ga zovem radi malog formata, čini mi se A6). Članke u kojima piše o navedenom incidentu u Samoboru na netu možete naći ovdje u članku o brutalnosti policije i u ovom tekstu o drugoj tužnoj temi, no nema datuma kad se dogodio. 'Ajmo dalje s pričom.

Da rekapituliram, krenuli mladi pijani pitomci policije tući pankere, došla velika policija i njih jedva zadržala, ali su mislili da ne bi mogli kontrolirati nasilje pitomaca pa su prekinuli koncert, a hipici koji su ga organizirali ODMAH su ga i prekinuli. Svi su se odmah razišli iz prostora na Puntiželi... Osim mene i prijatelja. Ja nikako nisam htio napustiti prostor i natezao sam se s policajcima jer sam platio upad i da j imam pravo biti tamo i da kakva je to demokrcija, da su oni fašisti i bla bla bla. Kad me nisu mogli izbaciti odlučili su me uhititi i vukli me do marice. Tamo sam se još opirao, nisu me mogli ugurati unutra, pa sam malo kasnije sam ušao. Prijatelj Anđeri je namjerno išao pišati po marici tako da i njega uhite, pa tako su i njega ugurali u maricu. Nitko, ali NITKO drugi nije reagirao. Je da su već svi bili razgaljeni, ali nisu reagirali - sve hippy do hipika, anarhist do anarhiste. Odveli su nas u stanicu i tamo razbili k'o budale, koljena u rebra, pendrekom po glavi i tijelu, teške šamarčine su stalno sijevale, a mi smo morali držati ruke dole. Odvojili su nas i svakog posebno razbijali, strašili nas da će donijeti kliješta, meni su dali pendrek u ruke da se lupam sam po glavi, a ja im rekao "Ne mogu, dajte vi!" Anđerija su šarali kemijskom po glavi. Kasnije pred jutro su nas pustili odvojeno doma, zapravo nam naredili da idemo doma jer da će nas ubiti ako nas nađu vani. Naravno, ja sam odmah išao do Uljanika (što znači da su nas pustili prije 3 ujutro? Ne znam točno do kad je tad radio tada još uvijek Rock klub Uljanik) i našao ekipu Ivceta, Masketa i ostale. Kružili smo gradom da nađemo Anđerija, pa ga našli na Vidikovcu. Svi smo pukli od smijeha i krenuli dalje. Sreli smo bili istu ekipu murjaka s maricom, pa smo se sakrili iza nekog auta. E da, koliko se sjećam, ekipa je došla do stanice tražiti da nas puste. Toliko o subverzivnosti i svemu ostalome.

Meni su ti Juriši ostali u dobrom sjećanju zato jer bi dolazili na Puntiželu po danu i tamo bili cijeli vikend, bauljali, kupali se, itd... Ekipa je bila super. Ali, nije to baš bilo subverzivno. Znam da je SDP bio sponzor neko vrijeme, da se radio i preko Foruma mladih neko vrijeme, da je postojao upad kojeg mnogi nisu htjeli platiti te nisu ni ulazili, ili bi se ušuljali unutra pa je znalo biti i sranja zbog toga. Sve kao i na ostalim sličnim manifestacijama. Eto tko je sponzorirao zadnji.

I to je ta priča. Ja i Anđeri smo uhapšeni i dobili batina od murije, nitko nije regirao, sve je lijepo prekinuto. Godine i nostalgija kasnije nabildaju priču tako da neki događaji postaju legende bez razloga. Odmah sam sinoć nazvao Anđerija da mu ispričam što sam čuo, a on pukao od smijeha i sjetio se kako se gadno posvađao s jednim od tadašnjih organizatora koji je bio i jučer navečer na tribini jer su bili prekinuli koncert bez ikakve žalbe. Kaže mi da bi se danas samo okrenuo i otišao u takvoj situaciji. S tim sam se i ja složio.

Kako funkcioniraju subvencije

Narod? Stoka!

Zašto takav naslov? Ne, ja ne mislim da je narod stoka, pa ni stoka sitnog zuba, više je to sažetak komentara nekih ljudi nakon ovih zadnjih lokalnih izbora (i nakon prvog i nakon drugog kruga). Neki su se okušali u politici, neki u novinarstvu, a neki treći su samo DIY komentatori.

Mnogi od njih se kunu u javno dobro, zajednicu, vole ovaj grad, itd... Ali zapravo ne vole ljude. Čini se da se njihova ljubav svodi na voljenje cigli i malte, ili neke imaginarne zajednice koja je postojala u nekoj prošlosti, naravno, ne predavnoj prošlosti. Ne dalje od Austrije/ Austro-Ugarske, s preskokom Italije. Uglavnom se sjećaju nekih mitskih dana svoje mladosti ili se pozivaju na neke ideale koji nigdje nisu zaživjeli.

Dakle, nakon izbora, nakon što rezultati se ne slažu s htjenjima navedenih spasioca naroda, ljudi su budale, ne razumiju, kukavice, uhljebi, vjerojatno imaju veze s dosadašnjom lokalnom vlašću, itd... Za koga se onda oni bore kad pričaju da se bore za narod, javni prostor, za grad, itd...? Pretpostavljam da se ne bore za te, kako ih oni vide, budale. Ili možda baš za njih. Kao, slijepi narod, trebaju im baš oni da bi progledali. Prilično totalitaran pogled na svijet. Ili se bore za sebe i njihovih par kompi? Onda pada u vodu priča da se bore za javni prostor, narod, itd... Ili je neka shizofrenija, ili bi al' da im ne uđe? Ne mislim da su glupi, da su pokvareni, nego me stvarno zanima kako funkcionira taj mentalni sklop. Kako su si stvorili priču u glavi da oni vide, razumiju ili osjećaju bolje od drugih?

Mogu se složiti s njima kad govore da na izbore izlaze samo oni koji imaju direktan benefit od svog glasa. Zašto? Zato:

Ali naravno, ne vjerujem da bi se složili s "pokvarenim neoliberalima" koji se bave javnim izborom i koji misle da zapravo mi svaki dan glasujemo našim novčanicima. Zašto? Zato.

Carina, pošta i naplaćivanje kako im pukne

Pišem tek sad jer sam od ljutnje zaboravio ranije. Dakle, prije mjesec dana sam dobio paket od Amazona s bargain knjigama na kojeg su mi dodali u carini u Rijeci 74,15 kuna. Išao sam tako ja u poštu vidjeti o čemu se radi i savjetovala me teta u pošti u Puli da ne podižem prije nego se čujem s njima jer po njoj se radi o nekoj grešci. Kako je bio petak 03. 05. popodne, a oni u Rijeci rade samo od 08 do 11h, odgodio sam sve za ponedjeljak. U ponedjeljak sam nazvao carinu na broj kojeg mi je dala teta iz pulske pošte, a carinik budalaš ne razumije o čemu se točno radi, da oni ne naplaćuju carinu nego PDV od 5% (uveden 01. 01. 2013.), a za ostale probleme da nazovem carinsku poštu, da je to njihov posao. Inzistirao sam da ipak vidi o kojem se paketu radi pa da mi kaže što je pošlo po zlu, a on počeo o tome kako je njima teško tražiti informacije o paketima po broju pošiljke jer im sustav ne radi kako treba i da ne znam ja koliko oni paketa imaju. Čudno, a ja mislio da sam zvao carinu i poštu. OK, na kraju je našao informaciju i kaže on meni da su oni naplatili samo 27,55 kn, a da je ostalo naplatila pošta na carini, a to je druga organizacija i on nr zns zašto oni toliko i što naplaćuju.

Iako lijepo piše "OCARINJENO" nastavljao mi je objašnjavati da to nije carina nego PDV od 5%. I stvarno, 27,55 kn je 5% od cijene, ali od kud još 36,60 kn za pregled? Usput, 27,55 kn + 36,60 kn = 64,15 kn. Od kud još 10 kn? On ništa od toga ne zna, trebao bi zvati carinsku poštu. Jedva mi je dao broj, a ja sam mu se zahvalio i zaželio dobar daljnji odmor u njegovom uredu. Poklopio mi je.

Nazvao sam poštu i javila mi se valjda neka pripravnica, da ona ništa ne razumije i da ne zna ništa. Pitala me broj da me može njena šefica nazvati. I stvarno, nazvala je. Izdiktiram joj broj, ona pronalazi paket. Počela mi pričati kako su za sve krivi oni iz carine, da kad nalože otvaranje paketa za carinjenje ili naplatu PDV-a da oni kao "pošta" moraju naplatiti tu uslugu 36,60 kn. Pitam ju hoće li izgubiti posao 01. 07. radi ulaza u EU, a ona mi počela kukati kako ništa ne znaju, da im držim palčeve da im srede posao drugdje, itd... Eh da, u pozadini kod nje čujem glas prvog carinika koji se žali što zovem bez veze, a on govorio kako mu je daleko pošta (BTW, bio sam više puta tamo, sjećam se još dobro kad su iz Canonicala slali Ubuntu cd-ove i kad nam ih nisu htjeli dati, a na kraju iz paketa od nekih 500 komada su nam onako, preko veze, dali dvadesetak komada. Totalna korupcija). Govorim ja toj teti poštarki da bi usluga bila sigurno bolja da smo u Italiji, a ona kaže da vjerojatno bi i da bi bilo bolje. Završava s "Trst je naš" i da sam zapravo bio sretan što više puta mi nisu naplatili. Nisam razumio zašto.

Uglavnom, carinici zaustavljaju pošiljke radi naplate carine ili PDV-a, nemaju pečat za PDV pa koriste onaj za carinjenje. Pošto ne mogu otvarati oni, nego mora pošta, to otvaranje pošta naplaćuje 36,60 kn. Na kraju carinik optužuje poštu što naplaćuje to otvaranje, a poštari optužuju carinike što su im dali na otvaranje. Jugoslavenska posla.

U svemu tome još mi je falilo 10 kn. Zašto naplaćuju dodatnih 10 kn? Kad sam podigao paket jedva sam dobio račune za sve, teta u pulskoj pošti mi nije htjela izdati račune, ali ipak je to učinila na moje inzistiranje. Tada sam vidio što su naplatili 10 kn. Dvije opće uplatnice koje koštaju 0,30 kn svaka, nakon što vam zaustave paket, raskopusaju ga, to naplate 36,60 kn, koštaju 10 kn. Ako ne vjerujete pogledajte sami (nadam se da se dovoljno vidi).

Konačno sam saznao kako su uspjeli oteti još 10 kn. Pretpostavljam da se tamo u Rijeci na poštanskoj carini jako mutne stvari događaju. Vidio sam da su malo kasnije pohapsili neke riječke carinike, ali vjerojatno nisu to isti.

Da bude debilana još veća, morao sam platiti još 2,20 kn ležarinu jer nisam digao paket odmah u petak. Nije frka, ali je zanimljivo na što sve dižu novac.