100 godina

Čitam u La Repubblica da danas Erich Priebke slavi 100 godina, neki mu šalju i čestitke. Sjetio sam se i da je Maria Pasquinelli umrla s preko 100 godina prije ni mjesec dana... Te dvije osobe nemaju pretjerano toga zajednički osim što su u jednom momentu svoga života bili članovi nacional-socijalističke stranke, odnosno fašističke stranke. Priebke je kriv za nekoliko stotina ubijenih radi odmazde nad pokretom otpora u Rimu, a druga je ubila generala De Wintona u Puli. Zanimljivo je kako su nadživjeli i vrijeme i ljude. Jedna je platila svoje djelo, a drugi još plaća. Bar nešto.

Jugoslavija i trajanje života

U Hrvatskoj je očekivano trajanje života pri rođenju u 2011. godini 79,9 godina za žene i 73,8 godina za muškarce. 1961. godine je bilo 69,0 za žene te 64,3 za muškarce, a 1971. za žene je bilo 72,3 godine te za muškarce 65,7 godina. U Istarskoj županiji je očekivano trajanje života pri rođenju za žene 2008./ 2009. bilo 81,72 godina (76,69 2001./ 2002.), a za muškarce 74,44 godine (72,91 2001./ 2002.). Na cijeloj obali gdje je hrana uvijek bila "mediteranska", a zapravo talijanska, živi se dosta duže. Nisam sam došao do ovog zaključka. Ovdje piše na stranici 23 da

[k]ra će očekivano trajanje života u Panonskoj Hrvatskoj, uz ostalo, tumači se strukturom prehrane.

Za usporedbu, u talijanskoj regiji Friuli Venezia Giulia brojke su nešto drugačije iako je regija ako ne ista onda vrlo bliska po tradicionalnoj hrani i kulturi. Naime, tamo je očekivano trajanje života pri rođenju za žene 84,4 godine, a za muškarce 79,0 godina. (Italija po tom pitanju dobro stoji i u svjetskim razmjerima). Koliko se sjećam, u prošlosti je situacija bila slična u Istri i FVG (trebao bi provjeriti među ostalim mjestima i ovdje).

Što se tiče malignih bolesti, u Istarskoj enciklopediji piše

Neke su vrste raka u Istri učestalije nego u ostatku Hrvatske. To su: rak dojke, rak debeloga crijeva, rak prostate i melanom (zloćudni rak kože). Razlozi povišene pojavnosti raka u Istri raznovrsni su, a ponajprije su uvjetovani čimbenicima okoliša, tj. za života stečenim oštećenjima zdravih stanica. Ona nastaju zbog promjene načina života (prehrane, povećane konzumacije nikotina, onečišćenja okoliša). Povećana pojavnost raka debeloga crijeva u zadnja dva desetljeća (sred. 1970-ih iznosila je samo trećinu današnje pojavnosti) mogla bi biti uzrokovana promjenama u načinu prehrane (brza priprema hrane, konzumacija namirnica zasićenih štetnim sastojcima, zamrznute hrane, hrane nespecifične za istar. podneblje ili za određeno godišnje doba i dr.), prekomjernom tjelesnom težinom i kakvoćom pitke vode u zadnjih 10–15 godina. [...]

U Trstu je voda isto tvrda, samo se tamo nisu pretjerano promijenile prehrambene navike. Postavio bi zato hipotezu da dolaskom Jugoslavije je došlo je do promjene konzumacije određene hrane većinom jer nije više bilo određene hrane (nestašice, neproizvodnja), a nije se ni uvijek moglo ići do Trsta po špežu. Takvom promjenom u prehrani, a onda i u stilu života koji je bio sličan stoljećima, dolazi do povećanja mortaliteta. Drugim riječima, Jugoslavija nas ubija. No to je samo hipoteza... A ovo je samo cherry picking.

Neki smatraju da su veze prekinute prije dvadesetak godina...

Eto kako postoji nekoliko Republika Hrvatskih. Kao što je nama ovdje veliki prekid stoljetnih, a zapravo tisućljetnih veza bio onaj prije 70 godina, drugima je prekid bio prije dvadesetak godina. Tako se Horvat i Štiks žale:

"Instead of recovering lost ties and creating an atmosphere of stability and mutual co-operation among post-Yugoslav states, which the EU and Croatian government state as being among their goals, the EU's longest external land border (1,300km) will, by the mere functioning of its police apparatus, necessarily cut Croatia off from its immediate and natural surrounding and bring further isolation from its neighbours. Croatia has thus a moral and political imperative to fight against the thickening of a border that cuts deep through what was once a common borderless space."

Nema druge nego upotrijebiti silu nad nama koji nemamo veze s tom granicom od 1300km. Treba  nas dobro razguziti da se počinjemo čak osjećati kao da smo uvijek stajali na toj granici, ako ne i u samoj Bosni, na Drini.

Ne vidim kako netko tko je protiv EU, tzv. euroskeptik, može biti za SFRJ. Ali dobro, logika na ljevici je odavno rekla laku noć.