utorak, 26. travnja 2016.

Dvadeset godina kao da ništa nije bilo + BONUS AUDIO TRACK!

PAŽNJA! Bonus Track na kraju!

04. svibnja 2016. biti će dvadeseta godišnjica događaja opisanog u postu od prije gotovo tri godine. Sjetio sam se toga ne samo radi okrugle godišnjice nego i radi blijedog pokušaja "oživljavanja" manifestacije Juriš na Prvi Maj. Originalni organizatori su ipak na kraju zaustavili taj pokušaj "krađe identiteta" pa je ta neka nova manifestacija promijenila ime.
S jedne strane imamo pokušaj "subverzivifikacije" događaja koji nije bio subverzivan po svom karakteru, ali zato ne manje zabavan i važan za zajednicu, a s druge strane imamo pokušaj šlepanja na identitet kojeg ljudi koji to pokušavaju nisu ni stvarali niti štuju takve vrijednosti.
Vratimo se malo u 1996. godinu. tada je najava u Glasu Istre išla na sam dan događaja, u subotu 04. svibnja 1996. godine. Kako možete vidjeti u isječku, svega je tu bilo pomalo, od modne revije preko pantomime do glazbe. 


Na samom kraju manifestacije dogodio se incident kad su mladi policajci došli tući posjetitelje iz nikakvog posebnog razloga. Htjeli su, kako sam već opisao, glumiti svoje starije kolege koji su razvalili Samobor malo više od pola godine ranije (pogledaj video).
U ponedjeljak 06. svibnja 1996. izašao je izvještaj s koncerta u kojem je spomenut incident.



[Uvećani članak:]

Policija je htjela zataškati incident, ali priča se je već bila zarolala. U Crnoj kronici Glasa Istre u utorak 07. svibnja 1996. izašao je bio mali članak u kojem se novinar pitao zašto se dogodilo to što se je dogodilo. Tada sam već bio u Zagrebu.


U srijedu 08. svinja 1996. već je sve bilo zataškano. Nije bilo narušavbanja javnog reda i mira, ali smo ja i Anđeri nekako dobili uplatnice za narušavanje javnog reda i mira. Ako ju nađem, skenirat ću ju i objavit ovdje.


---
EDIT 28. 04. 2016.: Našao sam rješenje sutkinje za prekršaje. Evo scan zanimljivog dijela.

---
U sjećanju stvari uvijek izgledaju bolje, često događaji postaju subverzivniji, čak i neki glazbenici koji to baš i nisu htjeli biti. Na primjer, u Albaniji je Adriano Celentano bio simbol otpora režimu. Možda kao što je princ Filip božanstvo u Cargo kultovima. Nitko nije imao namjeru postati legendom, simbolom, božanstvom. Dogodi se.
Ova snimka dole napravljena je te noći od prije dvadeset godina, poslušajte autentičnu snimku i probajte si dočarati atmosferu.

Bonus Audio Track!!!:

Pratitelji

Arhiva bloga