subota, 11. veljače 2017.

120 godina žicanja

Prije 120 godina moj prapranono se žicao kod Matka Trinajstića, brat Dinka Trinajstića i tadašnji načelnik Buzeta, za malo “turkinje”, odnosno, kukuruza. Pisao mu je s područja Sv. Ulderika. Nije bio siromašan, valjda je u isto vrijeme izgradio zvonik u Trvižu (vidi dokument dole) i Vrhu, neke fontane i tome slično. Pošto su dijelili sjeme besplatno i svi ga krenuli tražiti, čak i boljestojeći su pitali bez beda.

Kod Sv. Ulderika dne 12/1 97
Štovani Gospodine
Trinajstić Glavar u Buzetu

Kako cujen jas da delijo turkijnia po svaki kući ca ima vjsie potreba ali more bit da vi mislite da ja niman potreba ali to van dokazen da poli mene so cetiri mala djeca i je Mati stara i na zemlje seje jakomalo pripravilo compiri so svi sagnili, da ni ostalo se more reć niti za seme turkinja jako malo zač je bilo previsje mokrota za naše zemlje;
Moj dobričak nije smjerovo jednako to ljeto na mojim delenje ali ništa dobro;
To se vidi da još jiman visje potreba nego oni ča jimajo deset goved va dvora;
Vas pozdravin vaša Sluga
Pauletić Ivan Marija


(memorandum je Giovanni Maria Paoletich / Maestro-perito in arte - Pinguente)


Što se još može zaključiti iz pisma? Prije svega, u kraju gdje pričaju kajkavskim dijalektom autor u pismu koristi “ča”. Je li se on to ulizivao Trinajstiću? Znao je vjerojatno da je s Krka, da širi neko hrvatstvo/slavenstvo… Vidi se i po tome što se je potpisao hrvatskom grafijom, a memorandum je na talijanskom. Dakle, radi se o 1897. godini, ne 1927. Vidi se i da je obično pisao na talijanskom jeziku jer koristi i talijansku grafiju. Na primjer, kad piše “compiri” za krumpire, vidi se da ne koristi neki književni hrvatski (tad se nije moglo baš govoriti o standardnom), itd…
Cijela stvar se može gledati marksistički, kako to obično nacionalisti rade. Možda je talijanski bio u modi i koristili su ga bogatiji, oni su mogli platiti usluge moga prapradjeda, a sirotinja koja je pričala na slavenskim dijalektima nije baš plaćala usluge, ali nije ni čitala. Može se i pretpostaviti kako je Austro-ugarska vlast kadrovirala činovnike, načelnike, itd… I prije svega, iz kojih razloga?
Na kraju, kako mi se čini da piše u zapisniku ovdje dole, Trinajstić se žali da će svi tražiti pomoć, da je možda bolje dati novac nego sjeme, ili tako nešto.

Pošto se radi o “samo” 100 godina nakon pada Venecije, a u Buzetu je bilo sjedište Rašporskog kapetanata, moguće je da je Austro-Ugarska radila na brisanju venetske kulture, "devenetizacije", radi Italije. Zato je dovodila činovnike iz mjesta koja su već bila jako slavenizirana… Tko zna… Ipak mi je najzanimljivije žicanje bazirano na osjećaju relativne deprivacije.

četvrtak, 2. veljače 2017.

Postmoderna ispraznost

Neki dan mi je prijatelj naveo pažnju na metalce i igrice. I stvarno, baš briju na te role play games, na videoigrice i te neke čudne stvari. Došli smo do nekog kvazi zaključka da metalci nemaju zapravo veze ni s rock’n’rollom osim što koriste iste instrumente. OK, možda u onim hard rock/ klasični heavy metal varijantama i imaju veze s rockom, ali ostalo je neka čudna subkultura bazirana na fantasy pričama koje nerijetko završavaju u nacizam kod black metalaca. Radi se o subkulturi koja nema neku poruku, više o nekoj postmodernoj ispraznosti, često privlači psihopate i egomanijake (ja, ja, ja). Nema tu ni bunta, samo maskiranje, autistično korištenje instrumenata (kao tehniciranje loptom) i pjevanje o budalaštinama (s nadrkanim facama). Vidio sam čak sliku jednog pripadnika pulske “scene” odjevenog kao Aleister Crowley, ne znam je li to bila neka zajebancija ili je to bila neka ozbiljna crna misa. Pretpostavljam da je bila neka zajebancija jer mi je teško zamišljati tu njegovu ekipu kako tako nešto izvodi. Svi su smiješni već svojom pojavom, tko zna tko bi izdržao bez da pukne od smijeha kad bi počeli nešto mantrat’ onako kao neki pupići. S druge strane, po konzumaciji sranja su tu negdje blizu Crowleyja.
Čuo sam i neki dan spiku kako se jedan od te ekipe fura na macho tipa, a ja sam si mislio što je to macho u toj subkulturi? Pogotovo među ovom lokalnom ekipom. Možda glume svog starog iz svoje patrijarhalne obitelji, ali da su to neki kao frajeri… Ne znam, dosta narcisoidnih poluretarda. Nisu baš svi takvi, da ne bude zabune, ali vjerujem da svi su jako visoko po ličnosti na savjesnosti. Vjerujem da je osim mračnog trojstva i autizam čest. Zanimljivo je i zabrijavanje na repetitivnu elektroniku.
Prije pola godine nastao je i ovaj tekst koji je opisao kako mi to vidimo:


METALCI S POSEBNIM POTREBAMA

Kokošje nožice
Uspavani psi
Lažne crne mise
Nacističke rune
Mračno trojstvo dolazi u posjet
Psihopatija, makijavelizam i Narcizam
Mandarini u petoj brzini
Teorije zavjere
Fantasy romani
RPG Video igrice
Balzam i kosice
Beskrajne solažice
Odjeveni u maškare
Metalci s posebnim potrebama
Specijalci loših namjera
Namrgođena lica na omotima
Unutar omota pičkice
Ni lojalnosti
Ni poštovanja
Samo RPG glumatanja
Veličanje ubojica
Metalci s posebnim potrebama
Specijalci zlih namjera

Sad je i uglazbljen.

[EDIT: I Fichissimi su to napravili dosta ranije]

Pratitelji

Arhiva bloga