Mainstream tradicije na sceni - mali osvrt

Naišao sam na zanimljiv tekst o punku i ženama. Lijepo je argumentiran tekst, samo si mislim da kad bi se išlo dublje i ortodoksno pratilo logiku da bi se ili otkrilo kompletno licemjerje na svim mogućim stranama ili ne bi bilo više razmnožavanja.

Na primjer, punkerica može staviti haltere kao čin provokacije u patrijarhalnom i seksističkom društvu, kao, "Sve smo mi kurve" ili "mogu izraziti slobodno vlastitu seksualnost i slobodu". No, vjerojatno najčešće ne postoji nikakva društveno angažirana ili politička poruka iza te odječe, nego je više onako, radi fore kao s majicama From Ashes Rise i Tragedy koji se često ne slušaju nego se samo nose majice. Nekad su se ti halteri i takvo nekakvo čipkasto donje rublje uglavnom povezivali s pornićima i prostitucijom (danas više s Aliexpressom), dakle s nečim što se u nekim feminističkim krugovima smatra (ili se smatralo) načinima objektifikacije i ponižavanja žene (u drugim krugovima je sve OK po tom pitanju). E sad, koliko punkerica se tako oblači imajući na umu neku političku poruku? Sigurno ih ima, ali ne vjerujem previše. Pogotovo što često one koje vide da im paše i dobro stoji takva obleka često prelaze u psychobilly ili Suicide Girls style tetoviranih žena.

U nekim skvotovima čak postoji pravilo “no lookism”, odnosno, nemate što gledati nekoga ili zato jer je prelijep/a ili preruž/an/a ili iz nekih sličnih razloga (zanimljivo bi bilo istražiti koliko se može i tko može gledati). Uz to ide da ne bi trebali diskriminirati potencijalne partnere i partnerice po fizičkim karakteristikama… Valjda bi se sve trebalo dogoditi na neki magičan način. No ipak postoje pravilnosti a ne neka magija. Zato postoje znanosti, postoje psihologija i sociologija, ali i biologija.

U lokalnoj kulturi je jak patrijarhat, same ga žene podržavaju. Na primjer, nije često da žena prilazi muškarcu, nije često da je žena starija od muškarca, ili viša, ili da ona ima auto i dolazi pokupiti si dečka, ili da dečko dođe živjeti kod cure… U Istri su zvali muškarce koji bi bili u sličnim vezama pizdohranima. Situacija je zapravo takva (ne, nisam to sam izmislio): Tamo gdje ima više žena (između 20 i 40 godina) one su te koje se upucavaju muškarcima. Takav nepovoljan omjer za žene je u New Yorku (još jedan izvor), tamo žene napadaju muškarce i muškarci ih često mijenjaju jer mogu, a one često ostaju neudate i bez djece iako su poslovno uspješne i školovane. U Puli je situacija suprotna (o tome ću više na nekom drugom mjestu), ovdje ima puno manje žena od muškaraca (između 20 i 40), tako da žene mogu se manje truditi oko izgleda, školovanja, posla ili bilo čega i tražiti higher class muškarce. Za žene u Puli imati underachievera za partnera nije racionalno, paradoksalno je, vjerojatno vezano i za neku parafiliju.

Vratimo se malo na punk scenu. Na punk sceni omjer muškaraca i žena ekstremno naginje na mušku stranu, odnosno, ima brdo muškaraca. Pitanje je zašto je to tako? Je li prije kokoš ili jaje? Jesu li prije muškarci u punku bili seksisti, lookisti pa su žene otišle ili nisu ni ušle, ili su postali cinični nakon što su vidjeli da i tako žena nema, i da ono malo se ponaša gotovo isto kao i svugdje drugdje (u dugim mladenačkim subkulturama)? Mislim da žene nisu baš imale bolje alternative. Ukoliko su krenule u house vode zaglibile su u još većem seksizmu. Možda u hip-hop vode? Ili u narodnjačke? Jesu li stvarno manje seksističke te subkulture? Hm, vjerujem da su te subkulture čak i bazirane na seksizmu. Većina ih je u mainstream đirevima, tamo gdje je sve po tradiciji, a što se tiče te neke alternative možda je manje seksistički u tim nekim niskotestosteronskim đirevima. Ono, neka književnost, sjedaljke po stanovima uz konzumaciju nekih droga… No mogu li se tamo baš usrećiti? Bo…

Što preostaje činiti dečku koji ne bi htio biti tradicionalist, ali živi u balkanskim krajevima gdje često i punkerice očekuju tradicionalni tretman? Može se stoički držati punk etike i čekati da stvari postanu kao u New Yorku ili u Švedskoj, ali je vrlo vjerojatno da će ostati sasvim sam, neće se razmnožiti. Razmnožiti će se ekipica s mračnim trojstvom koja će lijepo iskoristiti pričice za manipulaciju, onda će se svi jednog dana čuditi zašto ima toliko psihopata okolo… OK, ne postoje samo te dvije alternative, samo se sad ne mogu sjetiti nekih drugih. OK, preći u homoseksualce… Da, raditi neke poliamorijske zajednice, ali vidio sam situacije gdje je, jebi ga, ljepša polovica bila malo “više poliamorična” od ružnije polovice… Bo.

Za početak, bilo bi OK da neka alternativna scena ne bude samo neka loša kopija mainstreama. Možda neki beauty contests, kalendari i slično se mogu i preskočiti. Možda slavlje Valentinovog se može preskočiti, čak i zaruke, ta čudna traditional spika koju sam primijetio čak i u kvazi-alter đirevima (doduše, najviše kod papaka), čemu to? No ne treba zaboraviti i na to da smo sisavci, primati, neke stvari su nam urođene i ne možemo samo tako preko njih. A možda je i to ideologija...

[dok sam ovo gore pisao otvaralo mi se tonu tema, baš za jedan duži esej ili knjigu, ali sam trebao održati fokus. Npr., cijela jedna priča o vojničkim hlačama i čizmama više prisutnih kod muškog dijela punk populacije, pa i ženska i muška prostitucija prisutna na početku stvaranja tih nekih alter scena. Ne treba zaboraviti ni dućan Malcolma McLarena i Vivienne Westwood “SEX”, itd...]

Svakakvi događaji oko nas

Prošli tjedan sam naišao na ovaj flyer:

Kasnije sam naišao i na ovaj članak.

Monteparadiso Forever

Često razmišljam kako mi je sve pošlo po krivom, da sam napravio dosta krivih odluka i tako neke stvari. Onda se sjetim da zapravo, na neki način, živim svoje snove. Još kad smo mi ekipa iz Monteparadisa bili mali mali mislio sam da ću zauvijek biti u tim nekim hardcore punk đirevima, da će naš mali kolektiv trajati vječno, da uobičajen, normalan život nije zanimljiv i sve tako nešto. Eto, ove godine slavimo 25 godina Monteparadiso festa a zapravo još više godina druženja punk ekipe. Svih ovih godina vidio sam brdo ljudi meteora koji su ušli u punk atmosferu i izgorjeli (želim reći da su odglumili par godina teenagerstva i nestali J), puno poseura koji su isto uglavnom nestali ili prešli u neke više cool đireve, puno ljudi koji su pod punkom skrivali svoje ovisnosti, puno ljudi koji su tvrdili da su nas prerasli, dosta njih koji sami doma skupljaju punk mp3ce, ali nikad ne podrže male bendove na koncertima i nisu dio žive scene, itd… Dobar dio nas je još uvijek u điru od samoga početka, no sve to vode samostalno mlađi koji su u više navrata pokazali i pokazuju staminu i rezilijentnost potrebne za održavanje te priče. Neki već duže od desetljeća tako da je ta priča i njihova. Ili, više njihova.

Možda u životu trebamo paziti što ćemo poželjeti jer se to može i ostvariti, ali mislim da je to to što se mene tiče. Možda se furam na klinačke spike, možda sam zaostao, ali tako nešto sam htio. Vidio sam da to i nije toliko čudno ni u akademskim vodama i da je to sve uobičajenije, barem u drugim manje seoskim sredinama. Naša spika se ne mijenja kako vjetar puše, ne „rastemo“ i ne širimo se na debilane. Zato još uvijek postojimo i sutra osim sezonskog zatvaranja slavimo i osamnaest godina Monteparadisa u Rojcu. Small is beautiful.

Radix malorum est cupiditas

Skoro sam zaboravio jednu negativnu obljetnicu koja je bila 7. svibnja. Radi se o desetoj godišnjici i mjesec dana zatvaranja Monteparadiso Hacklaba.

Bio je ponedjeljak, otišao sam do Rojca negdje oko 17h i došla mi je epifanija, ovo ništa više nema smisla. Mislim da sam tad doživio neku vrstu burnouta, nisam više htio imati veze s takvim stvarima. Odnosno, htio sam i dalje se baviti time, ali mi je bila užasna muka.

2012. godine, na petogodišnjicu tog događaja, htio sam se ponovno aktivirati, to sam i učinio djelomično, ali i dalje sam osjećao posljedice burnouta iz 2007. Sad kad je prošlo deset godina i mjesec dana imam osjećaj kao da je situacija puno bolja. Problem je što sam ja deset godina stariji.

Kako je došlo do svega toga? Trebamo se vratiti na početak 2000ih godina, kad smo se pomalo većina nas iz Monteparadisa koji smo bili izvan Pule vratili s nekih studija, neki su pronašli neke poslove, itd… Meni je uvijek bilo u glavi to da trebam na neki način promijeniti svijet na bolje, prvenstveno za one koji imaju manje, koji su niže na društvenoj ljestvici. Glazba, važna stavka u punku, mi nije više izgledala motorom promjene. Tada me je informatika počela sve više zanimati, odnosno, potencijal informatičkih i komunikacijskih tehnologija za poboljšanje života ljudi. Tako smo se par nas počeli zezati linuxom, starim kantama i ostalim. Ne bi išao u detalje nastajanja hacklaba, ali od 2002. godine postojao je taj prostor i živio je konkretno do 2007. Godine. U tom sam razdoblju uspio srediti udrugu Monteparadiso u smislu računovodstva, održavanja redovitih skupština i ostalo. Monteparadiso je nastao kao neformalni kolektiv, nismo nikad planirali postati formalna organizacija, ali moralo se je nekad i to dogoditi ukoliko smo mislili opstati s malo ljudi i u prekarnim uvjetima. Udrugu smo osnovoali 1997. godine i nismo se baš brinuli da sve bude 100% u redu, glavno je bilo da se djeluje a ne birokracija. Od 2002. na dalje počeli smo ulaziti više u te neke formalne mreže poput Clubturea, itd… Zakoni što se udruga tiče su postajali sve striktniji, zato je trebalo urediti cijeli rad. Na kraju to je i učinjeno. No što se dogodilo? Novi ljudi su se priključili češće ustaljenoj aktivnosti, organizaciji koncerata i običnih disco večeri, koje su bile dosta hedonističkog karaktera, u najmanju ruku. Oni koji su mogli sa mnom nešto raditi počeli su raditi na osnivanju obitelji, stabilizaciji svojih radnih mjesta, itd… Na neki način ostao sam sam u aktivizmu sa sporadičnom pomoću nekolicine. Ne bi htio da ispadne da ne cijenim ili da sam nezahvalan, ili da mislim da sam alfa i omega svega, stvar je da smatram scenu kao živi organizam u kojemu se ljudi svakodnevno druže i komuniciraju. Mislim da je toga falilo, zato sam se osjećao često kao da sam inzistiram na nečemu. Druga ekipa, česti paraziti sa scene, oni koji su nam se prikrpili negdje u devedesetima, koji su imali viziju punka a la Sid Vicious, počeli su me mrziti, raditi spačke, ismijavati me iza leđa, pričati kako me treba tući. To je bilo tako jer sam im govorio da ne mogu piti i raditi sranja u gornjem klubu koji je trebao postati hacklab…

Cijela priča oko Rojca tada je postajala sve strukturiranija, to neki nisu ni znali a ni mogli razumjeti, da ipak je netko trebao voditi neke papire, razgovarati s predstavnicima grada, itd.  Prije spomenuti paraziti valjda su mislili da se sve to tako odvija samo od sebe.

Tada sam često u Rojcu bio od negdje 8 ujutro do pola noći, jedan, dva ujutro… Svaki dan. Plaću nisam primao. Tada smo mislili ići i u NGO vode, na projekte, itd… Nekad bi si sredio neki honorar, čak i plaću sam uspio srediti na nekih 4 mjeseca, koliko se sjećam. Da, i to je bilo problematično, jer kao ja živim od njih, tih parazita, a pare su bile od projekata… Osjećao sam se tad usamljenim i osamljenim, ali valjda je to tako moralo biti. Mislim, da se mogu vratiti nazad ne bi išao u tom smjeru, barem ne s tom udrugom. Sada je situacija puno čišća. Cijela ekipa je puno bolja danas. To što se ta smećad i dan danas trudi me ocrniti više me ne dira, šteta je napravljena, a nova ne dolazi tako lako.

Kad bi se vraćao doma navečer prolazio bi pokraj Mopsa. Tada se je tamo okupljala sva žgadija, na primjer, i majmun koji je imao 16 tisuća kuna duga. Za cugu. Dobacivali bi mi nešto, kasnije sam i čuo što su pričali o meni, kakav su mi imidž stvarali… Znam, sam sam si kriv da sam uopće s takvima imao veze, ali više krivim otvorenost nas koji smo to sve pokrenuli, pustili smo unutra svakakve budale. Neki od njih dan danas pričaju okolo o meni na isti način, ponavljajući floskule od onda, ali na svu sreću nemaju nikakvog kredibiliteta jer je prilično jasno da su poluretardirani. Isto tako jedan stariji lik priča o Masketu izmišljotine još od 1996. godine. E to je upornost u bivanju glupim.

S jedne strane su bili ti alkosi na spidu, a s druge strane trance narkosi. Sva sreća da postoje arhive. Tako se možemo prisjetiti što je tko rekao i koji je bio kontekst. Ja sam se kretao između Skile i Haribda speedera i alkosa i bolesnih paranojika. Burnout je bio neminovan, ja gotovo sasvim sam protiv njih, bliski prijatelji savijaju gnijezda, utvrđuju svoje pozicije na poslovima, itd… Gubim s nekim honorarnim poslićima, iskrcavanjem kamiona, pisanjem u Glasu Istre, itd… Sve skupa ne znam bi li uspio skupiti 2000 kn. Motivacija mi je bila, kako sam onda govorio, da “Šela i Kepec uspiju poslati mail”.

Sve sam zaboravio, sve sam bio oprostio, surađivao sam kasnije s nekima od njih. Sad kad gledam, to je bila jako glupa odluka. Takvima sam dao kredibiliteta i endorsement. Radi toga oni danas i dalje surađuju jedni s drugima i sad su zapravo napravili cluster govana. I ja se pomalo osjećam odgovornim za to.

Dakle, kao što sam napisao, danas svi oni surađuju, dižu pare na projektima, ponekad se posvađaju kad im se interesi ne pogode. Vidio sam i osobe koje sam cijenio nekad da se bez beda ubacuju u to kolo živih mrtvaca.

Da vidimo sad jedan arhivirani primjer. 27. 11. 2004. godine održao se je bio Mirnohod radi napada nazi skinsa koji se dogodio dva tjedna ranije. Ta činjenica je važna. Naime, čovjek koji je ušao u Rojc preko Masketa, koji se tu uvijek negdje funjario, dovodi u pitanje uopće postojanje naciskinsa. Čovjek se tad u kompletnom bunilu i paranoji stalno istresao na ekipu iz Monteparadisa. Priča mu je bila da ekipa ostavlja smeće, a to nije bila istina.

From: XXXXXX XXXXXX
Reply-To: Lista za stvaranje saveza udruga u Rojcu i dogovora oko Rojca
To: rojcnet@jagor.srce.hrSubject: RE: [rojcnet-interna lista] Ciscenje prosle suboteDate: Mon, 13 Dec 2004 10:29:50 +0000nije bed,  imate dovoljno svojeg smeca iz vlastitogkluba koji u zajednickim prostorijama podruma trune vec tjedan dana + frizider , ako ga danas ne ocistite mogli bi imati posla i saljutim muzicarima iz podruma uz vec postojece ali nevidljive skinse. jasno??

Na to mu se još nakačio tadašnji jedan pobočnik:

From: xxxxxxxxxxxx
Reply-To: xxxxxx@xxxxxxx, Lista za stvaranje saveza udruga u Rojcu idogovora oko Rojca
To: Lista za stvaranje saveza udruga u Rojcu i dogovora oko Rojca
Subject: RE: [rojcnet-interna lista] Ciscenje prosle suboteDate: Mon, 13 Dec 2004 20:15:37 +0100Ne bih se htio mje?ati previ?e u poslove oko podruma, (ali i podrum je Rojc), niti stajati nabilo ?ijoj strani, ali htio bih s vama podijeliti iskustvo tog podruma "dan poslije". Vrata sudole bila otvorena pa sam bacio ?ir. Slika: sme?e na sve strane, razbijene boce, smrad, pod zakojeg se lijepe cipele. Odvratno!Zapravo pi?em ovo zato ?to mi je, prije svega, ?ao gospo?e ?ista?ice, koja dodu?e jestpla?ena za svoj posao, ali nije zaslu?ila ba? da slu?i svinje.Ako je to slika underground scene i dokaz neke anarhije....Pozdrav i s ?tovanjem !P.s. Konstruktivni prijedlog. Kao ?to smo mi u?inili u svom dijelu tre?eg kata, predla?emisto za podrum. Skupit od svake udruge sto kuna i sredit malo zidove i oli?iti. Jer nered senadovezuje na nered. Pomo?i ?emo ako treba. Toliko. Ostalo je , sla?em se, na stanarimapodruma da se dogovore.

Na te mailove se je nadovezao na listi od Monteparadisa jedan tadašnji volonter. Naravno, demantirao je da taj opisani nered i autorstvo istoga:

From xxxxxxxxxxxx  Mon Dec 13 20:30:14 2004From: xxxxxxxxxxxxxDate: Mon Dec 13 20:26:15 2004Subject: [Monteparadiso-open-org] [Fwd: RE: [rojcnet-interna lista] Ciscenjeprosle subote]Message-ID: xxxxxxxxxxxxxx
ja sam odnio sve vrece iz hodnika a klub i dvoriste cu ocistit sutra kad budem dobio vrece jer danas kad sam bio u rojcu nije bilo niti jedne vrece. a imam i jednu primjedbu samo se sere po nama a tocno znam da smo mi imali samo crne vrece i da su u subotu nakon vecernjeg ciscenja kluba potrosene i da su bile samo one pored frizidera a danas kada sam dosao bile su i 3 plave vrece sa limenkama nekim mandarinama a koliko sam ja vidio nitko nije jeo od nasih mandarine te prdpostavljam ponavljam predpostavljam da pored frizidera nije samo smece iz paradisa. ja sam odnio sve vrece ali bi molio da mi i netko pomogne u ciscenju jer sam cistim i perem klub i wc!

To je samo primjer, tada smo imali tonu dokaza da nismo mi koji smo to radili i često bi čistili tuđe smeće. No to nije bilo dovoljno paranoiku koji me je bez beda vrijeđao na javnoj listi Rojca:

From:  XXXXXX XXXXXX
Reply-To: Lista za stvaranje saveza udruga u Rojcu i dogovora oko Rojca
To: rojcnet@jagor.srce.hrSubject: RE: [rojcnet-interna lista] Ciscenje prosle suboteDate: Tue, 14 Dec 2004 09:11:19 +0000to su ti  tzv. anarhisti kojima je vrhunac anarhije pisat po zidovima i razbijat boce,a na spomen skinsa bjeze po zgradi i haluciniraju od straha.
kako roso to nije uspio prenijeti svojim kolegama u 4 dana ( smece je iz njihovog kluba, kojeg onda odloze u hodniku), a svaki da sam ga zvao ja sam poprilicno skeptican kako ce on evaluirati, prostore, baviti se podrumom i imati suosjecanja i razumjevanja za probleme njihovih susjeda u hodniku.I protiv toga sam da netko takav sjedi u nekakvoj evaluacijskoj grupi.mislim da bi evaluatora hodnika trebali izabrati sami ljudi koji koriste hodnik, a bilo bi nuzno da svira u 1 bendu i aktivan je u jednom od klubova, tako da brzo i pravovaljano moze reagirati i da nije autista.Ja predlazem da mi napravimo sastanak bendova i udruga iz podruma , pa vam onda javim.

Sve te paranoje su na kraju nakotile najveći trash današnje Pule (substance koje su tamo kolale).

Par šamara kod tih u podrumu, par šamara u Mopsu i danas više ne bi bilo sranja. Ne bi bilo usranih projekata, cijela kulturna i umjetnička priča u Puli bila na višoj razini, ne bi bilo one velike rupe generacija od 1977. do 1987., među kojima nema nikoga tko bi mogao povesti, upravljati odgovorno… I bla bla bla, šta bi bilo da je bilo. Tako je kako je, da je moglo biti bolje bilo bi.

Opasnosti sektaštva

Dobro se je insinuirala u Hrvatsku konzervativna revolucija iz SAD. Izgleda da im je najbolji način bio preko “slobodnog tržišta”, “slobode”, religije, anti-imigracijske histerije i slično. Nekad sam mislio da su libertarijanci neka vrsta modernizacije anarhističkih ideja, prvenstveno zbog Reason magazina i Penna & Tellera, ali radi se zapravo o utočištu psihopata svih vrsta, čudaka s manje psihopatskim tendencijama, teoretičarima zavjera, silovateljima… Postoji više facebook grupa od kojih su deklarativno neke komplementarne a druge su deklarativno sasvim oponirane. Kod njih, kao i kod naci ekstremne desnice, ne treba previše obraćati pažnju na to što govore, treba obraćati pažnju na to što rade, kako djeluju. Retorika je sve što imaju. Po mom mišljenju, kojeg neću sad ovdje duboko argumentirati, svi oni djeluju poprilično slično unatoč, kao, nepremostivim ideološkim preprekama. Zapravo, lakše ih je zamisliti kao neku vrstu preklapajućih setova. Često dijele mišljenje o zatvorenim granicama, o kultu Ayn Rand, o Muslimanima, o (kako ih pogrdno zovu) SJW, o nekim ključnim youtube libertarijanskim celebrityjima, itd… Nikad nisu baš svi elementi prisutni, ali elementi sektaštva su prisutni, ideje o nepogrešivosti, “objektivnosti” (pa se furaju na pseudo filozofiju “objektivizma”, koja nema nikakve veze), itd… Činjenice se prokrustovski malo navlače da znače jedno, pa drugo, kako u tom trenutku paše, pa tako ponekad i sami postaju SJW bez da to uvide (npr., kad je obrazovna reforma u pitanju).

Zanimljivo mi je bilo vidjeti tako na jednoj grupi šeranje posta Mila Yiannopoulosa sa snimkom navodno insceniranih i  odglumljenih muslimanskih demonstracija protiv terorizma. Da, je po njima su svi Muslimani teroristi.

Odmah se je šeralo:

Odmah mi je bilo čudno pa sam morao provjeriti na Snopes. I stvarno, radi se o viralnoj budalaštini. Čak je i Newsweek trebao objaviti reakciju ekipe sa CNN.

Inače osoba koja je šerala budalaštinu čak je zabrijala u climate change denial spiku. To sve skupa postaje lagana tin foil masovna histerija.