Udruga Lipa je nedavno pokrenula crowdfunding kampanju za izdavanje Crne knjige trošenja javnog novca. Sad kad pišem ovaj post ostao je još jedan dan do kraja kampanje kojom su trebali prikupiti $15000, ali su stigli do $13184 (10:02 27. 12. 2017.).
Sama inicijativa pobudila je oduševljenje u hrvatskim libertarijanskim krugovima, neki su stavljali pinned posts na vrhu stranica, izašao je članak "Lipa - primjer kako se udruge u slobodnom društvu trebaju financirati", sama uruga Lipa imala je dosta "sponsored" postova na Facebooku, čak je i Index danas uletio u pomoć... No što se dogodilo (do sada)? Portal Lupiga u kraće je vrijeme svojom crowdfunding kampanjom Ima nas! na današnji dan u 10:14 skupio više para i jedno 60ak ljudi više ih je podržalo.
Već prije nekoliko dana libertarijanci su se iznenađivali kako je to moguće da lijevi portal dobiva više od pobornika slobodnog tržišta.
Danas još više.
Čemu točno čuđenje? Ljevica ima tradiciju uzajamne pomoći i solidarnosti nevezane za državu. Desnica ne. U specifičnom slučaju nije samo to. Suprotno mišljenju, ljudi koji su po tim libertarijanskim stranicama i grupama uglavnom su "morti de fame", dizajneri, wannabe startupaši, zaposlenici u javnom sektoru koji misle da mogu bolje, zaposlenici kvazi privatnih tvrtki spašavanih javnim novcem ili privatiziranih, asocijalni psihopati (dark triadaši) koji su konačno našli grupu ljudi koja ih neće prokužiti odmah, itd... Posebno mi je bilo zanimljivo kad sam čitao na jednoj od tih grupa post čovjeka koji je kritizirao "ljevičarske neradnike" opisujući svoj radni dan od 14h gdje jedva nešto zaradi. Pomislio sam si koliko loše može raditi da radi toliko puno, diže se u 4h ujutro i slabo zarađuje?! Ili osoba koja radi zapravo sindikalni posao u kvazi privatnoj firmi bez razumjevanja da kad bi rad bio sasvim nereguliran posao koji radi ne bi postojao. Ima i bogatih, stvarno uspješnih koji vjerojatno u tim grupama imaju osjećaj da ipak pripadaju nekoj zejednici, mogu opravdati zašto posluju uglavnom s državom, itd...
Ta je ekipa savršeno opisana u zadnjoj sezoni serije American Horror Story - The Cult. Tu su oni poniženi, oni narcisoidni koji misle da vrijede puno više, usamljeni, bolesnici koji su kao konačno pronašli grupu u koju se uklapaju, itd... Tu je amfetaminska kultura (Adderall), itd... Nadam se da ću napisati post i o toj sezoni serije jer je stvarno odlično izvučena kvinetesencija cijele priče alt-righta i desnih libertarijanaca.
