“When
the free-market fundamentalist steps on a roadside bomb outside Kandahar
bleeding to death, I swear to Ayn Rand I'll ask if he needs an invisible hand.”
Podsjetilo me na što sam nasjeo kao budala i još sam usput kreirao više
monstruma koji su se počeli samoreplicirati. Naime, u sceni i điru u kojima sam
kružio i kružim bilo je i još uvijek je dosta govana, dosta fake spike i
ekipe, ali zbog toga ne treba baciti bebu zajedno s prljavom vodom. Sad ću
objasniti.
Nakon skandala s Cambridge Analyticom čini mi se da sam i sam popušio dirigirane feedove
koji su me odveli u sick spiku. Kao što je u knjizi Democracy in Chains autorica pokazala da je cijela jedna priča o slobodnom tržištu kreirana za stolom (dodatna priča), mislim da se na isti način putem dirigiranih feedova na facebooku i
sličnim platformama dosta nezadovoljnih usmjerilo na neko libertarijanstvo.
Zvuči kao teorija zavjere, i stvarno je špekulacija, ali dosta elemenata mi
govori da je moguć takav scenarij. Prije svega, u samo par godina u Hrvatskoj,
na primjer, pokrenuto je više blogova i facebook grupa koje se bave
libertarijanskim pričama. U mainstream medijima ljudi koji zastupaju
takve ideje dobili su svoj prostor, čak i na nacionalnoj televiziji, što nije
moguće ni u državama s dužom kapitalističkom tradicijom. Istovremeno se je
dogodila amerikanizacija religijskog konzervativnog aktivizma, itd… Da se radi
o nečemu naučenome, a ne da je došlo spontano do razvoja nekih ideja govore mi
još neki podaci iz anketa, ali o tome nekom drugom prilikom.
Mea culpa, mea culpa, mea maxima culpa što sam progutao to govno, i još više što sam
indoktrinirao druge, prvenstveno psihopate i borderline ekipu (bez
namjere, takvima sam se spletom tragičnih okolnosti okružio) koja je
dalje indoktrinirala druge čudake (bivši ovisnici, nezadovoljnici svih vrsta,
itd...). Zapravo, nasjeo sam na politički Ponzi
Scheme.
Nekako sam preko anarhizma došao do te bolesne priče. Sve što mi je bilo
zanimljivo iz tog pokreta već je postojalo u anarhističkim krugovima, antifa
krugovima, itd… Zapravo, samo je dodana neka psihopatska orijentiranost prema
poduzetništvu i “uspjehu”. U smislu, “sami su si krivi” ili “država je kriva
radi poreza” za siromaštvo, neuspjeh i slično, “svi su oni neradnici”, “ekipa s
filozofskog”, itd… To mi je uvijek nekako bilo sumnjivo.
Počelo mi je biti nešto sumnjivo kad bi po tim raznim grupama vidio sve
bolesnije naci objave. Lurkam sad te neke grupe i izgleda da svaka bez problema
završava u naci vode. Ona jedna koja je kao deklarativno dosta desna i naci
(jer po njima sloboda je biti i naci), kao i druga koja se ograđuje od naci
spike a puna je isto tako naci komentara. Na primjer, za zadnji antifa fest
pokazao sam ekstremno desničarenje samo sa screenshotovima one kao
ne-naci grupe. Bez vađenja iz konteksta ljudima je bilo sasvim jasno da se radi
o ekstremnoj desnici. Nije čudo da ta priča završava u ekstremnoj desnici pošto
ti ljudi nemaju nikakve zajedničke temelje, možda imaju neka zajednička moralna
uporišta, ali cijeli proces socijalizacije im je bio različiti te dolaze iz
sasvim različitih subkultura. Nalaze se, na primjer, bivše ovisnice, religiozni
tipovi, pripadnici sasvim oprečnih mladenačkih subkultura, itd... Preko facebook
grupa, osjećaju da su sličniji nego što jesu, ali zapravo kad maknu sve ostaju
na jako praznom prostoru gdje gotovo nema druge nego završiti u konzervativnim
vodama ili u zajedničkoj mržnji prema “ljevičarima”, “neradnicima”, itd… Jedni
toleriraju drugima manju ili veću religioznost, ili pomanjkanje religioznosti,
sve dok se slažu oko tih nekih zajedničkih neprijatelja. Mogu se tako vjernici
i nevjernici naći u anti-islamizmu ili u patriotizmu. Ili u
lajkanju Mila Yiannopoulusa
čija se figura medijski istrošila. Kompa koji mi je usmjerio pažnju na stvar od
Propagandhi i sam je skužio taj doublespeak kod ekipe s kojom se on još
uvijek druži i misli da još nisu svjesni zablude. S jedne strane kao sloboda,
otvorenost prema homoseksualnosti, itd… Ali uvijek onaj “ali” i pod krinkom
zabrinutosti za slobode profuravanje rasizma neke vrste (inače ta ekipa bez
problema opravdava državnu intervenciju i smanjivanje sloboda ukoliko im to
osobno odgovara - makijavelisti).
U zadnje vrijeme izlazi dosta knjiga koje debunkaju cijelu ovu free
market priču. Tako osim prije spomenute Democracy in Chains tu je i
knjiga Noama Cohena The Know-It-Alls.
Autor pokazuje kako se je polako gradila priča oko STEM, degradiranje
humanističkih znanosti, veličanje zarade, itd… Jedan od obrađenih ličnosti je Peter Thiel koji je
osim PayPala i financiranja facebooka pokrenuo i Palantir Technologies. On može služiti kao neka sinegdoha cijele priče.
Libertarijanac koji ima tvrtku koja se bavi prvenstveno radom s državnim
institucijama za nadzor ljudi, koja je povezana i s Cambridge Analyticom. Meni je zanimljiva i fascinacija Tolkienovim djelima, kao
i sam izbor naziva tvrtke (od tud valjda i fascinacija Novim Zelandom kao mjestom snimanja filmova). Korištenje likova i mjesta
iz Tolkienovih djela uvijek mi nekako budi sumnju da je ispod nešto drugo (osim
neformalni naziv Mordor za klub Monteparadisa :)). U Italiji su se zvali
Campi Hobbit
poligoni ekstremne desnice. Općenito ta neka fantasy spika je vezana za
ekstremnije desne pokrete. Ne znači da se odmah radi o neonacizmu ili
neofašizmu, ali da će bez većih problema opravdati takve spike i minorizirati
incidente, to da. Baš nedavno je jedan takav opravdavao metal bandove s naci
težnjama, ali isto tema za drugu spiku...
Mislim da sam malo kaotično objasnio cijelu priču, ali sam si kupio LP od Propagandhi iako prije mi se nisu baš sviđali :)
