Prisustvovao sam prošli četvrtak zanimljivoj diskusiji. Čovjek se žali kako je radi švicarskih franaka u totalnom bedu, da je spušio dodatnih 150k kuna, itd... Na to mu je drugi kompa spustio kako si je sam kriv što je nasjeo na kapitalističku propagandu da svatko može imati stan, novi auto, itd... Bilo je baš psihički brutalno, ovaj utučen, a drugi mu sere sa svim argumentima. Kreditaš se htio obraniti da njega život nije mazio i slično, pa je dobio nazad spiku kako nikoga baš život nije previše mazio nego si ljudi sami stvaraju situacije. Nakon toga argument je bio taj da nije htio biti “pizdohran” i živjeti kod ženinih roditelja. Lijepo, sad je kao pravi balkanski macho bankohran - hrani banku. Jako muževno.
Bilo je tu i računanja i dokazivanja kako je sve to bilo prilično neisplativo, ali i konstatacija kako taj nesuđeni pizdohran očito ne zna prave ljude koji bi mu našli extra poslove popodne. To se radilo o čistom primjeru - “uživo” - Bourdieuove teorije o kulturnom i socijalnom kapitalu (naravno, i ostalim kapitalima i habitusu ;)). Naime, taj je čovjek tratio vrijeme s ljudima koji nemaju neke veze osim onih obiteljskih, ali ni neke pretjerane ljudske kvalitete. Ono što je taj đir znao dobro raditi je ispiti bocu, kenjati po svima ostalima koji nisu bili takvi i uništavati djecu, odnosno, mlađe naraštaje koji su upadali u đir (od 14 godina pa do nekih 19, kasnije ih ta ekipa preraste ukoliko ne zaglibe previše u taj mulj - emotivno ili ih nakrcaju različitim substancama - a u ženskom slučaju i muškim tjelesnim izlučevinama).
E sad, nemam pojma je li mi žao, je li mi malo drago ili me ne zanima. Znam samo da dosta ekipe iz tog đira se iživljavalo verbalno nad sudbinama ljudi (pa čak i nad mojom). Sad kad je došlo do obrata sad bi ja trebao solidarizirati... Hmm...
Nema komentara:
Objavi komentar