Skoro sam zaboravio jednu negativnu obljetnicu koja je bila 7. svibnja. Radi se o desetoj godišnjici i mjesec dana zatvaranja Monteparadiso Hacklaba.
Bio je ponedjeljak, otišao sam do Rojca negdje oko 17h i došla mi je epifanija, ovo ništa više nema smisla. Mislim da sam tad doživio neku vrstu burnouta, nisam više htio imati veze s takvim stvarima. Odnosno, htio sam i dalje se baviti time, ali mi je bila užasna muka.
2012. godine, na petogodišnjicu tog događaja, htio sam se ponovno aktivirati, to sam i učinio djelomično, ali i dalje sam osjećao posljedice burnouta iz 2007. Sad kad je prošlo deset godina i mjesec dana imam osjećaj kao da je situacija puno bolja. Problem je što sam ja deset godina stariji.
Kako je došlo do svega toga? Trebamo se vratiti na početak 2000ih godina, kad smo se pomalo većina nas iz Monteparadisa koji smo bili izvan Pule vratili s nekih studija, neki su pronašli neke poslove, itd… Meni je uvijek bilo u glavi to da trebam na neki način promijeniti svijet na bolje, prvenstveno za one koji imaju manje, koji su niže na društvenoj ljestvici. Glazba, važna stavka u punku, mi nije više izgledala motorom promjene. Tada me je informatika počela sve više zanimati, odnosno, potencijal informatičkih i komunikacijskih tehnologija za poboljšanje života ljudi. Tako smo se par nas počeli zezati linuxom, starim kantama i ostalim. Ne bi išao u detalje nastajanja hacklaba, ali od 2002. godine postojao je taj prostor i živio je konkretno do 2007. Godine. U tom sam razdoblju uspio srediti udrugu Monteparadiso u smislu računovodstva, održavanja redovitih skupština i ostalo. Monteparadiso je nastao kao neformalni kolektiv, nismo nikad planirali postati formalna organizacija, ali moralo se je nekad i to dogoditi ukoliko smo mislili opstati s malo ljudi i u prekarnim uvjetima. Udrugu smo osnovoali 1997. godine i nismo se baš brinuli da sve bude 100% u redu, glavno je bilo da se djeluje a ne birokracija. Od 2002. na dalje počeli smo ulaziti više u te neke formalne mreže poput Clubturea, itd… Zakoni što se udruga tiče su postajali sve striktniji, zato je trebalo urediti cijeli rad. Na kraju to je i učinjeno. No što se dogodilo? Novi ljudi su se priključili češće ustaljenoj aktivnosti, organizaciji koncerata i običnih disco večeri, koje su bile dosta hedonističkog karaktera, u najmanju ruku. Oni koji su mogli sa mnom nešto raditi počeli su raditi na osnivanju obitelji, stabilizaciji svojih radnih mjesta, itd… Na neki način ostao sam sam u aktivizmu sa sporadičnom pomoću nekolicine. Ne bi htio da ispadne da ne cijenim ili da sam nezahvalan, ili da mislim da sam alfa i omega svega, stvar je da smatram scenu kao živi organizam u kojemu se ljudi svakodnevno druže i komuniciraju. Mislim da je toga falilo, zato sam se osjećao često kao da sam inzistiram na nečemu. Druga ekipa, česti paraziti sa scene, oni koji su nam se prikrpili negdje u devedesetima, koji su imali viziju punka a la Sid Vicious, počeli su me mrziti, raditi spačke, ismijavati me iza leđa, pričati kako me treba tući. To je bilo tako jer sam im govorio da ne mogu piti i raditi sranja u gornjem klubu koji je trebao postati hacklab…
Cijela priča oko Rojca tada je postajala sve strukturiranija, to neki nisu ni znali a ni mogli razumjeti, da ipak je netko trebao voditi neke papire, razgovarati s predstavnicima grada, itd. Prije spomenuti paraziti valjda su mislili da se sve to tako odvija samo od sebe.
Tada sam često u Rojcu bio od negdje 8 ujutro do pola noći, jedan, dva ujutro… Svaki dan. Plaću nisam primao. Tada smo mislili ići i u NGO vode, na projekte, itd… Nekad bi si sredio neki honorar, čak i plaću sam uspio srediti na nekih 4 mjeseca, koliko se sjećam. Da, i to je bilo problematično, jer kao ja živim od njih, tih parazita, a pare su bile od projekata… Osjećao sam se tad usamljenim i osamljenim, ali valjda je to tako moralo biti. Mislim, da se mogu vratiti nazad ne bi išao u tom smjeru, barem ne s tom udrugom. Sada je situacija puno čišća. Cijela ekipa je puno bolja danas. To što se ta smećad i dan danas trudi me ocrniti više me ne dira, šteta je napravljena, a nova ne dolazi tako lako.
Kad bi se vraćao doma navečer prolazio bi pokraj Mopsa. Tada se je tamo okupljala sva žgadija, na primjer, i majmun koji je imao 16 tisuća kuna duga. Za cugu. Dobacivali bi mi nešto, kasnije sam i čuo što su pričali o meni, kakav su mi imidž stvarali… Znam, sam sam si kriv da sam uopće s takvima imao veze, ali više krivim otvorenost nas koji smo to sve pokrenuli, pustili smo unutra svakakve budale. Neki od njih dan danas pričaju okolo o meni na isti način, ponavljajući floskule od onda, ali na svu sreću nemaju nikakvog kredibiliteta jer je prilično jasno da su poluretardirani. Isto tako jedan stariji lik priča o Masketu izmišljotine još od 1996. godine. E to je upornost u bivanju glupim.
S jedne strane su bili ti alkosi na spidu, a s druge strane trance narkosi. Sva sreća da postoje arhive. Tako se možemo prisjetiti što je tko rekao i koji je bio kontekst. Ja sam se kretao između Skile i Haribda speedera i alkosa i bolesnih paranojika. Burnout je bio neminovan, ja gotovo sasvim sam protiv njih, bliski prijatelji savijaju gnijezda, utvrđuju svoje pozicije na poslovima, itd… Gubim s nekim honorarnim poslićima, iskrcavanjem kamiona, pisanjem u Glasu Istre, itd… Sve skupa ne znam bi li uspio skupiti 2000 kn. Motivacija mi je bila, kako sam onda govorio, da “Šela i Kepec uspiju poslati mail”.
Sve sam zaboravio, sve sam bio oprostio, surađivao sam kasnije s nekima od njih. Sad kad gledam, to je bila jako glupa odluka. Takvima sam dao kredibiliteta i endorsement. Radi toga oni danas i dalje surađuju jedni s drugima i sad su zapravo napravili cluster govana. I ja se pomalo osjećam odgovornim za to.
Dakle, kao što sam napisao, danas svi oni surađuju, dižu pare na projektima, ponekad se posvađaju kad im se interesi ne pogode. Vidio sam i osobe koje sam cijenio nekad da se bez beda ubacuju u to kolo živih mrtvaca.
Da vidimo sad jedan arhivirani primjer. 27. 11. 2004. godine održao se je bio Mirnohod radi napada nazi skinsa koji se dogodio dva tjedna ranije. Ta činjenica je važna. Naime, čovjek koji je ušao u Rojc preko Masketa, koji se tu uvijek negdje funjario, dovodi u pitanje uopće postojanje naciskinsa. Čovjek se tad u kompletnom bunilu i paranoji stalno istresao na ekipu iz Monteparadisa. Priča mu je bila da ekipa ostavlja smeće, a to nije bila istina.
From: XXXXXX XXXXXX
Reply-To: Lista za stvaranje saveza udruga u Rojcu i dogovora oko Rojca
To: rojcnet@jagor.srce.hrSubject: RE: [rojcnet-interna lista] Ciscenje prosle suboteDate: Mon, 13 Dec 2004 10:29:50 +0000nije bed, imate dovoljno svojeg smeca iz vlastitogkluba koji u zajednickim prostorijama podruma trune vec tjedan dana + frizider , ako ga danas ne ocistite mogli bi imati posla i saljutim muzicarima iz podruma uz vec postojece ali nevidljive skinse. jasno??
Na to mu se još nakačio tadašnji jedan pobočnik:
From: xxxxxxxxxxxx
Reply-To: xxxxxx@xxxxxxx, Lista za stvaranje saveza udruga u Rojcu idogovora oko Rojca
To: Lista za stvaranje saveza udruga u Rojcu i dogovora oko Rojca
Subject: RE: [rojcnet-interna lista] Ciscenje prosle suboteDate: Mon, 13 Dec 2004 20:15:37 +0100Ne bih se htio mje?ati previ?e u poslove oko podruma, (ali i podrum je Rojc), niti stajati nabilo ?ijoj strani, ali htio bih s vama podijeliti iskustvo tog podruma "dan poslije". Vrata sudole bila otvorena pa sam bacio ?ir. Slika: sme?e na sve strane, razbijene boce, smrad, pod zakojeg se lijepe cipele. Odvratno!Zapravo pi?em ovo zato ?to mi je, prije svega, ?ao gospo?e ?ista?ice, koja dodu?e jestpla?ena za svoj posao, ali nije zaslu?ila ba? da slu?i svinje.Ako je to slika underground scene i dokaz neke anarhije....Pozdrav i s ?tovanjem !P.s. Konstruktivni prijedlog. Kao ?to smo mi u?inili u svom dijelu tre?eg kata, predla?emisto za podrum. Skupit od svake udruge sto kuna i sredit malo zidove i oli?iti. Jer nered senadovezuje na nered. Pomo?i ?emo ako treba. Toliko. Ostalo je , sla?em se, na stanarimapodruma da se dogovore.
Na te mailove se je nadovezao na listi od Monteparadisa jedan tadašnji volonter. Naravno, demantirao je da taj opisani nered i autorstvo istoga:
From xxxxxxxxxxxx Mon Dec 13 20:30:14 2004From: xxxxxxxxxxxxxDate: Mon Dec 13 20:26:15 2004Subject: [Monteparadiso-open-org] [Fwd: RE: [rojcnet-interna lista] Ciscenjeprosle subote]Message-ID: xxxxxxxxxxxxxx
ja sam odnio sve vrece iz hodnika a klub i dvoriste cu ocistit sutra kad budem dobio vrece jer danas kad sam bio u rojcu nije bilo niti jedne vrece. a imam i jednu primjedbu samo se sere po nama a tocno znam da smo mi imali samo crne vrece i da su u subotu nakon vecernjeg ciscenja kluba potrosene i da su bile samo one pored frizidera a danas kada sam dosao bile su i 3 plave vrece sa limenkama nekim mandarinama a koliko sam ja vidio nitko nije jeo od nasih mandarine te prdpostavljam ponavljam predpostavljam da pored frizidera nije samo smece iz paradisa. ja sam odnio sve vrece ali bi molio da mi i netko pomogne u ciscenju jer sam cistim i perem klub i wc!
To je samo primjer, tada smo imali tonu dokaza da nismo mi koji smo to radili i često bi čistili tuđe smeće. No to nije bilo dovoljno paranoiku koji me je bez beda vrijeđao na javnoj listi Rojca:
From: XXXXXX XXXXXX
Reply-To: Lista za stvaranje saveza udruga u Rojcu i dogovora oko Rojca
To: rojcnet@jagor.srce.hrSubject: RE: [rojcnet-interna lista] Ciscenje prosle suboteDate: Tue, 14 Dec 2004 09:11:19 +0000to su ti tzv. anarhisti kojima je vrhunac anarhije pisat po zidovima i razbijat boce,a na spomen skinsa bjeze po zgradi i haluciniraju od straha.
kako roso to nije uspio prenijeti svojim kolegama u 4 dana ( smece je iz njihovog kluba, kojeg onda odloze u hodniku), a svaki da sam ga zvao ja sam poprilicno skeptican kako ce on evaluirati, prostore, baviti se podrumom i imati suosjecanja i razumjevanja za probleme njihovih susjeda u hodniku.I protiv toga sam da netko takav sjedi u nekakvoj evaluacijskoj grupi.mislim da bi evaluatora hodnika trebali izabrati sami ljudi koji koriste hodnik, a bilo bi nuzno da svira u 1 bendu i aktivan je u jednom od klubova, tako da brzo i pravovaljano moze reagirati i da nije autista.Ja predlazem da mi napravimo sastanak bendova i udruga iz podruma , pa vam onda javim.
Sve te paranoje su na kraju nakotile najveći trash današnje Pule (substance koje su tamo kolale).
Par šamara kod tih u podrumu, par šamara u Mopsu i danas više ne bi bilo sranja. Ne bi bilo usranih projekata, cijela kulturna i umjetnička priča u Puli bila na višoj razini, ne bi bilo one velike rupe generacija od 1977. do 1987., među kojima nema nikoga tko bi mogao povesti, upravljati odgovorno… I bla bla bla, šta bi bilo da je bilo. Tako je kako je, da je moglo biti bolje bilo bi.
