BTW, nabavio sam si ovu stvarčicu za na auto:
.jpg)
četvrtak, 18. veljače 2010.
Skeptička mailing lista?
Prije nekog vremena otvorio sam mailing listu Skeptici na Google Groups. Nisam siguran da li je došlo vrijeme za ju pokrenuti, odnosno, razglasiti da postoji i tražiti članove. Lista bi bila prethodnik budućem kreiranju nekakvom društvu skeptika... Što mislite o tome? Bi li se učlanili?
BTW, nabavio sam si ovu stvarčicu za na auto:
BTW, nabavio sam si ovu stvarčicu za na auto:
srijeda, 17. veljače 2010.
Konačno!
Eto, Darko Maltar, proizvođač "biogeneratora", prihvatio je izazov. baš me zanima što će od svega toga na kraju ispasti. Koju će priču isfurati Maltar samo da ne bi platio onu enormnu cifru?
utorak, 16. veljače 2010.
Laida Bologna
Mnogi se žale na "Bolognu", mnogi kažu da nema smisla, mnogi nemaju pojma što to je. Neki misle da nema smisla imati 3+2, neki misle da bi trebalo smanjiti broj predmeta, ali zadržati broj ECTS-a. Uglavnom se radi o nerazumijevanju procesa. Naime, jedan ECTS bod vrijedi 25-30 sati ili nastave, ili učenja ili pripremanja seminara ili nešto slično. Već to malo studenata zna, i malo nastavnog osoblja zna. Ajmo dalje, u jednoj godini treba skupiti 60 ECTS bodova, odnosno treba odraditi između 1500 i 1800 sati. Uzmimo maksimalno, dakle 1800 sati: ako se radi 8h na dan (što slušanje predavanja, što učenje, što pisanje seminara) 5 dana u tjednu, to ispada da se treba raditi 45 tjedana, odnosno oko 11 mjeseci. Znači ostaje slobodan jedan mjesec - nešto za po ljeti, nešto za po zimi.
Da objasnim još kako to sve funkcionira: ako jedan predmet nosi, npr., 3 ECTS boda - 1 za prisutnost na predavanjima (ako je blokada, naravno, bez nadoknađivanja ne bi se smjelo dobiti cijeli bod), 1 za izradu seminara, 1 za finalni ispit. To znači da će biti 30h predavanja, da će se morati potrošiti 30h za izradu seminara (ne više, ali nikako ni manje) i 30h na pripremu završnog ispita. Što se tiče završnog ispita, to znači da profesor ne bi smio dati više od nekih 300 stranica literature, odnosno, ne više od onoga što se uspije pročitati i naučiti u 30h učenja.
E sad, koj/i/a student/ica je potroši/o/la 30h za izradu seminara? A 30h na čitanje 300 stranica? (uglavnom čitaju skripte). Tko je bio uvijek na predavanjima? (takvih ima dosta). Zamislite da se to striktno provodi. Tko bi išao na ono "+2"? Ja bi rekao malo tko, sigurno ne većina kao što je to danas. A da se još doda obaveza rada/ stažiranja prije upisa diplomskog studija kao što je to u Engleskoj? (naravno, ECTS postoje i radi mobilnosti studenata, ali to je sasvim druga priča - još tužnija).
Zašto uopće postoji "Bologna"? Zato da bi europsko visoko obrazovanje postalo konkurentno na svjetskom tržištu, ali najprije konkurentno prema SAD-u. Takva vrsta obrazovanja bi trebala stvoriti radne navike (40h rada na obrazovanju na tjedan) i na kraju proizvesti dobrog stručnjaka za ulazak na tržište rada. No kad se sve svede na "shrinking" predmeta na jedan semestar, olakšavanje programa, itd... Onda prvo bitna namjera gubi smisao.
Čuo sam prijedloge o povećanju ECTS bodova nekih predmeta, a smanjenje kolićine predmeta. Takvi prijedlozi vjerojatno izlaze kad ljudi zaborave značenje ECTS-a. Ako povećam broj ECTS-a na predmetu npr. za završni ispit (2 boda), to znači da će sada trebati učiti iz 600 stranica, a ne više samo 300. Ne vidim kako se na taj način rasterećuju studenti. Vjerojatno se misli na povećanje bodova, ali da sve ostaje isto.
Možda je još i najveći problem za koje tržište rada se ih uopće priprema?
Da objasnim još kako to sve funkcionira: ako jedan predmet nosi, npr., 3 ECTS boda - 1 za prisutnost na predavanjima (ako je blokada, naravno, bez nadoknađivanja ne bi se smjelo dobiti cijeli bod), 1 za izradu seminara, 1 za finalni ispit. To znači da će biti 30h predavanja, da će se morati potrošiti 30h za izradu seminara (ne više, ali nikako ni manje) i 30h na pripremu završnog ispita. Što se tiče završnog ispita, to znači da profesor ne bi smio dati više od nekih 300 stranica literature, odnosno, ne više od onoga što se uspije pročitati i naučiti u 30h učenja.
E sad, koj/i/a student/ica je potroši/o/la 30h za izradu seminara? A 30h na čitanje 300 stranica? (uglavnom čitaju skripte). Tko je bio uvijek na predavanjima? (takvih ima dosta). Zamislite da se to striktno provodi. Tko bi išao na ono "+2"? Ja bi rekao malo tko, sigurno ne većina kao što je to danas. A da se još doda obaveza rada/ stažiranja prije upisa diplomskog studija kao što je to u Engleskoj? (naravno, ECTS postoje i radi mobilnosti studenata, ali to je sasvim druga priča - još tužnija).
Zašto uopće postoji "Bologna"? Zato da bi europsko visoko obrazovanje postalo konkurentno na svjetskom tržištu, ali najprije konkurentno prema SAD-u. Takva vrsta obrazovanja bi trebala stvoriti radne navike (40h rada na obrazovanju na tjedan) i na kraju proizvesti dobrog stručnjaka za ulazak na tržište rada. No kad se sve svede na "shrinking" predmeta na jedan semestar, olakšavanje programa, itd... Onda prvo bitna namjera gubi smisao.
Čuo sam prijedloge o povećanju ECTS bodova nekih predmeta, a smanjenje kolićine predmeta. Takvi prijedlozi vjerojatno izlaze kad ljudi zaborave značenje ECTS-a. Ako povećam broj ECTS-a na predmetu npr. za završni ispit (2 boda), to znači da će sada trebati učiti iz 600 stranica, a ne više samo 300. Ne vidim kako se na taj način rasterećuju studenti. Vjerojatno se misli na povećanje bodova, ali da sve ostaje isto.
Možda je još i najveći problem za koje tržište rada se ih uopće priprema?
nedjelja, 14. veljače 2010.
50/50
[jedan prigodan ;)]
U zadnje vrijeme kruži podatak da se u Puli razvrgne 50% brakova. Ne vjerujem u te novinarske interpretacije statistika jer naprosto ih ne razumiju i ne znaju s njima baratati, i često ti sirovi podaci ne znače ništa posebno, ali je fora informacija za malo spekuliranja.
Što je s onih 50% koji ostaju skupa? Možda njih pola ostaju skupa jer je plaćanje kredita sam/a veći bed nego biti s nekim bezveze (bolje loše kumpanjan/a nego sam/a). Od onih drugih pola (25% od ukupnog) pola ih je zajedno jer si žene misle da će ih muž ubit, ili otac, ili što će susjedi reći... Ili si misle kad će više imati prilike naći nekoga bilo koga. A onih prsotalih 12,5% od ukupnog se možda zapravo vole?
Čuo sam i street hipoteze da je to što se te pulske cure drže previše visoko, pa kad skupo se prodaju dođe do razočaranja... U svakom slučaju bilo bi dobro napraviti jedno istraživanje. No prije svega trebalo bi provjeriti kakvi su podaci ispod te vijesti. Sad mi se ne da surfati po Zavodu za statistiku...
U zadnje vrijeme kruži podatak da se u Puli razvrgne 50% brakova. Ne vjerujem u te novinarske interpretacije statistika jer naprosto ih ne razumiju i ne znaju s njima baratati, i često ti sirovi podaci ne znače ništa posebno, ali je fora informacija za malo spekuliranja.
Što je s onih 50% koji ostaju skupa? Možda njih pola ostaju skupa jer je plaćanje kredita sam/a veći bed nego biti s nekim bezveze (bolje loše kumpanjan/a nego sam/a). Od onih drugih pola (25% od ukupnog) pola ih je zajedno jer si žene misle da će ih muž ubit, ili otac, ili što će susjedi reći... Ili si misle kad će više imati prilike naći nekoga bilo koga. A onih prsotalih 12,5% od ukupnog se možda zapravo vole?
Čuo sam i street hipoteze da je to što se te pulske cure drže previše visoko, pa kad skupo se prodaju dođe do razočaranja... U svakom slučaju bilo bi dobro napraviti jedno istraživanje. No prije svega trebalo bi provjeriti kakvi su podaci ispod te vijesti. Sad mi se ne da surfati po Zavodu za statistiku...
subota, 13. veljače 2010.
Svi u Kraljevinu SHS
Od 2005. u Italiji se slavi Dan sjećanja (10. 02.), a radi se o danu sjećanja na etničko čišćenje Istre, Rijeke i Dalmacije nakon 2. Svj. rata. Taj dan više ne privlači pažnju kao što je privlačio prije par godina, ali svako toliko netko se nađe koji ima neko mišljenje o tome (ali ne i znanja) s jedne i druge strane... S hrvatske strane cijelo vrijeme se priča o fašizmu, etničkom čišćenju sa strane Talijana, itd... S druge strane se priča o krvoločnosti balkanskih ubojica, što im, po njima, događaji iz 1990ih im samo potvrđuju tu priču.
Činjenica je da nema boljih istraživanja na tom području, odnosno, tek su u povojima i gadno ideologizirani.
Evo nekih činjenica:
Zauzimanje teritorija Austro-ugarske nakon raspada te države nije učinila fašistička Italija nego Kraljevina Italija (1918.) koja je bila na pobjedničkoj strani. taj teritorij je po dogovru i trebaom pripasti Italiji.
Fašizam je došao na vlast 28. 10. 1922. Njemu se ne oni mogu zahvaliti na teritoriju, ali definitivno mogu zahvaliti na gubitku tog istog teritorija.
Da nije Italija uzela te teritorije uzela bi ih nova Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca - nisam siguran koliko bi ova druga varijanta bila dobra. Spekuliram da bi tek onda vidjeli genocid i Hrvati, Talijani...
Zanimljivo je da je nakon 20 godina fašizma (1922. - 1943.) i tog silnog čišćenja sa strane Talijana broj Hrvata narastao, a da su Talijani gotovo nestali (od 1943. do 1947.). Neko uvrnuto etničko čišćenje.
Veći odlazak Slavena iz Istre dogodio se odmah nakon 1. Svj. rata, kad se još nije znalo što će nova država donijeti. U Zagrebu je naselje bilo na Trešnjevci iza kazališta Trešnja. I danas su tamo izbjegličke kuće u nizu i ulice nose imena istarskih gradova.
Fašizam je u Italiji bio ne samo za Istrijane nego i za sve stanovnike Italije, na isti način. Zato su se i digli protiv toga i partizanskom borbom zajedno sa Savezncima rasturili fašizam i nacizam. Kod njih nije crvena frakcija u partizanima preuzela moć, na njihovu sreću.
Spekulacije:
na jednoj konferencije prošle godine u Italiji o granicama čuo sam od jednog talijanskog povjesničara cifru da je maksimalno 5% ljudi koji su završili u fojbama bili Talijani, ostali su svi bili Slaveni (Slovenci, Hrvati...). Meni to ima smisla. Uglavnom se radilo o tome da su seljaci dolazili u te istarske gradove i tjerali ih, ubijali, itd... Nisu baš to radili Srbi i drugi, sami Istrijani seljaci su tjerali i ubijali istrijane građane (urbanocid?), a i druge seljake s kojima su imali nesuglasice (baš kao što se sada događa u Afganistanu između različitih plemena - odnosno sela), ono, za pomaknuti kunfin, itd...
Ti esuli nisu bili svi etnički Talijani, većinom su bili Slaveni. Npr., Pula je ostala bez više od 90% stanovništva. Nisu valjda svi oni bili Talijani, fašisti? Nisu valjda cijela sela na Bujštini, u cijelom Kopru, itd... svi bili Talijani i fašisti?
U Italiji su ti esuli bili dočekani na nož sa strane komunista koji su smatrali da to mora da su fašisti kad bježe od tako super sustava kao što je novi jugo socijalizam. Tada je dosta talijanskih komunista (staljinista) krenulo u Jugoslaviju graditi socijalizam - glavni su bili iz Monfalconea - Tito ih je na sreću dosta poslao na Goli Otok akd se okrenuo protiv Staljina. Mnogi su tada od njih promijenili mišljenje o tom novom jugoslavenskom socijalizmu.
Ne znam da li bi ekipa tjerala te esule da su znali da će im kao zamjena dopaliti srpska vojna grla i ostala ekipa "od Vardara pa do Triglava", da će morati ići ružno odjeveni u Trst po WC papir i ostalo...
kasnije je bilo još nekoliko "egzodusa." Ljudi su bježali 1950ih i 60ih jer jednostavno nisu mogli zamisliti da će živjeti u takvoj bjedi. isto nisu bili ni Talijani ni fašisti. Otišli su od Italije do Amerike. Pričao sam nedavno s jednim koji kaže da kad je imao 18-20 godina nije mogao zamisliti da će cijeli život živjeti tako jadno. kaže da kad danas dođe do Pule i vidi ekipu koja je ostala da vidi kako su još uvijek jadni, nepoduzetni, itd...
Uglavnom, brojke su prenapuhane, nema istraživanja, sve se koristi u političke svrhe sa svih strana...
Činjenica je da nema boljih istraživanja na tom području, odnosno, tek su u povojima i gadno ideologizirani.
Evo nekih činjenica:
Zauzimanje teritorija Austro-ugarske nakon raspada te države nije učinila fašistička Italija nego Kraljevina Italija (1918.) koja je bila na pobjedničkoj strani. taj teritorij je po dogovru i trebaom pripasti Italiji.
Fašizam je došao na vlast 28. 10. 1922. Njemu se ne oni mogu zahvaliti na teritoriju, ali definitivno mogu zahvaliti na gubitku tog istog teritorija.
Da nije Italija uzela te teritorije uzela bi ih nova Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca - nisam siguran koliko bi ova druga varijanta bila dobra. Spekuliram da bi tek onda vidjeli genocid i Hrvati, Talijani...
Zanimljivo je da je nakon 20 godina fašizma (1922. - 1943.) i tog silnog čišćenja sa strane Talijana broj Hrvata narastao, a da su Talijani gotovo nestali (od 1943. do 1947.). Neko uvrnuto etničko čišćenje.
Veći odlazak Slavena iz Istre dogodio se odmah nakon 1. Svj. rata, kad se još nije znalo što će nova država donijeti. U Zagrebu je naselje bilo na Trešnjevci iza kazališta Trešnja. I danas su tamo izbjegličke kuće u nizu i ulice nose imena istarskih gradova.
Fašizam je u Italiji bio ne samo za Istrijane nego i za sve stanovnike Italije, na isti način. Zato su se i digli protiv toga i partizanskom borbom zajedno sa Savezncima rasturili fašizam i nacizam. Kod njih nije crvena frakcija u partizanima preuzela moć, na njihovu sreću.
Spekulacije:
na jednoj konferencije prošle godine u Italiji o granicama čuo sam od jednog talijanskog povjesničara cifru da je maksimalno 5% ljudi koji su završili u fojbama bili Talijani, ostali su svi bili Slaveni (Slovenci, Hrvati...). Meni to ima smisla. Uglavnom se radilo o tome da su seljaci dolazili u te istarske gradove i tjerali ih, ubijali, itd... Nisu baš to radili Srbi i drugi, sami Istrijani seljaci su tjerali i ubijali istrijane građane (urbanocid?), a i druge seljake s kojima su imali nesuglasice (baš kao što se sada događa u Afganistanu između različitih plemena - odnosno sela), ono, za pomaknuti kunfin, itd...
Ti esuli nisu bili svi etnički Talijani, većinom su bili Slaveni. Npr., Pula je ostala bez više od 90% stanovništva. Nisu valjda svi oni bili Talijani, fašisti? Nisu valjda cijela sela na Bujštini, u cijelom Kopru, itd... svi bili Talijani i fašisti?
U Italiji su ti esuli bili dočekani na nož sa strane komunista koji su smatrali da to mora da su fašisti kad bježe od tako super sustava kao što je novi jugo socijalizam. Tada je dosta talijanskih komunista (staljinista) krenulo u Jugoslaviju graditi socijalizam - glavni su bili iz Monfalconea - Tito ih je na sreću dosta poslao na Goli Otok akd se okrenuo protiv Staljina. Mnogi su tada od njih promijenili mišljenje o tom novom jugoslavenskom socijalizmu.
Ne znam da li bi ekipa tjerala te esule da su znali da će im kao zamjena dopaliti srpska vojna grla i ostala ekipa "od Vardara pa do Triglava", da će morati ići ružno odjeveni u Trst po WC papir i ostalo...
kasnije je bilo još nekoliko "egzodusa." Ljudi su bježali 1950ih i 60ih jer jednostavno nisu mogli zamisliti da će živjeti u takvoj bjedi. isto nisu bili ni Talijani ni fašisti. Otišli su od Italije do Amerike. Pričao sam nedavno s jednim koji kaže da kad je imao 18-20 godina nije mogao zamisliti da će cijeli život živjeti tako jadno. kaže da kad danas dođe do Pule i vidi ekipu koja je ostala da vidi kako su još uvijek jadni, nepoduzetni, itd...
Uglavnom, brojke su prenapuhane, nema istraživanja, sve se koristi u političke svrhe sa svih strana...
četvrtak, 11. veljače 2010.
"Molim te učini mi uslugu" - Sapir i Whorf u šetnji po Balkanu
[da se i ja malo upustim u po-mo bullshitting]
Sjećam se, bilo je to prije nekih deset godina (možda manje), bio sam u Veneciji u posjeti ekipi, trebali smo ići na rođendan prijatelja iz Pule koji je tamo radio. Po putu do njega zaustavili smo se u jednoj knjižari da mu kupimo neku knjigu, nešto što bi mu se moglo sviđati. Kako je on tada bio zainteresiran za film, režiju i slično odlučili smo uzeti neki "Manuale di regia" ili tako nešto. Koliko se sjećam nije ni koštao previše.
Slavljenik je bio više nego oduševljen s novim "manualeom", i odmah je iznio svoju teoriju o samom pojmu "manuale." Po njemu je manuale nešto što imaš u ruci, što često koristiš, učiš, uvijek je s tobom. Najvažniji je onaj dio da je u ruci, za razliku od "priručnika" koji je tu negdje, pri-ruci, ali ne mora biti u ruci. Kako je tada, a i danas je dosta, slavljenik bio u anti-balkanskoj fazi objašnjavao je kako ta razlika manuale-priručnik baš vjerno predstavlja razliku između balkanske kulture rada, ali i kulture općenito, i one zapadne. "Tu je negdje, može se koristiti, ali se ne koristi."
Kad smo već kod manuala, koji bi se na hrvatskom mogao zvati "ručnik", ali je riječ već zauzeta za tkaninu s kojom brišemo ruke, noge i ostale dijelove tijela, i sami informatički gurui vam napišu "RTFM" kad pokušavate doći do nekih kompleksnijih odgovora bez imalo truda, bez googlanja, itd... - "Read The Fucking Manual."
To sve pišem jer mi je ovih dana, u strci rješavanja dokumenata za koje plaćam (i to dosta), palo na pamet značenje riječi "usluga" na hrvatskom jeziku. Naime, usluga na hrvatskom može značiti ono što na engleskom nazivamo "service", ali i ono što nazivamo "favour." U engleskom jeziku je to lijepo odvojeno, kao što to i treba biti, kod nas ne. Uglavnom, kako se zajebavam tom papirologijom, za koju plaćam njima već puno, pa na to dodano 2% za obradu, itd... ili za auto, gdje ja moram napraviti većinu posla (ustvari, posao tih auto kuća se svodi na donošenje automobila do Pule, što je nepojmljivo Talijanima, npr. [pričao sam ove dane... registriraju ti ga i sve ovi iz autokuće, i za puno jeftinije]). Dakle, ja dobro plaćam (i promptno) "service" - uslugu, a oni misle da oni meni rade "favour" - uslugu. U prvom slučaju oni meni duguju dobar posao za pinku, a u drugom slučaju ja bi trebao njima biti vječno zahvalan jer su mi napravili uslugu. Već i sama lingvistika, bez ekonomije, može objasniti puno toga...
U stranim slučajevima imamo bezazlenije primjere kao hrvatsko razlikovanje "okusa" i "ukusa", a ne kao oni zapadni bijednici koji imaju samo "taste" ili "gusto" ili "Geschmack"...
Sjećam se, bilo je to prije nekih deset godina (možda manje), bio sam u Veneciji u posjeti ekipi, trebali smo ići na rođendan prijatelja iz Pule koji je tamo radio. Po putu do njega zaustavili smo se u jednoj knjižari da mu kupimo neku knjigu, nešto što bi mu se moglo sviđati. Kako je on tada bio zainteresiran za film, režiju i slično odlučili smo uzeti neki "Manuale di regia" ili tako nešto. Koliko se sjećam nije ni koštao previše.
Slavljenik je bio više nego oduševljen s novim "manualeom", i odmah je iznio svoju teoriju o samom pojmu "manuale." Po njemu je manuale nešto što imaš u ruci, što često koristiš, učiš, uvijek je s tobom. Najvažniji je onaj dio da je u ruci, za razliku od "priručnika" koji je tu negdje, pri-ruci, ali ne mora biti u ruci. Kako je tada, a i danas je dosta, slavljenik bio u anti-balkanskoj fazi objašnjavao je kako ta razlika manuale-priručnik baš vjerno predstavlja razliku između balkanske kulture rada, ali i kulture općenito, i one zapadne. "Tu je negdje, može se koristiti, ali se ne koristi."
Kad smo već kod manuala, koji bi se na hrvatskom mogao zvati "ručnik", ali je riječ već zauzeta za tkaninu s kojom brišemo ruke, noge i ostale dijelove tijela, i sami informatički gurui vam napišu "RTFM" kad pokušavate doći do nekih kompleksnijih odgovora bez imalo truda, bez googlanja, itd... - "Read The Fucking Manual."
To sve pišem jer mi je ovih dana, u strci rješavanja dokumenata za koje plaćam (i to dosta), palo na pamet značenje riječi "usluga" na hrvatskom jeziku. Naime, usluga na hrvatskom može značiti ono što na engleskom nazivamo "service", ali i ono što nazivamo "favour." U engleskom jeziku je to lijepo odvojeno, kao što to i treba biti, kod nas ne. Uglavnom, kako se zajebavam tom papirologijom, za koju plaćam njima već puno, pa na to dodano 2% za obradu, itd... ili za auto, gdje ja moram napraviti većinu posla (ustvari, posao tih auto kuća se svodi na donošenje automobila do Pule, što je nepojmljivo Talijanima, npr. [pričao sam ove dane... registriraju ti ga i sve ovi iz autokuće, i za puno jeftinije]). Dakle, ja dobro plaćam (i promptno) "service" - uslugu, a oni misle da oni meni rade "favour" - uslugu. U prvom slučaju oni meni duguju dobar posao za pinku, a u drugom slučaju ja bi trebao njima biti vječno zahvalan jer su mi napravili uslugu. Već i sama lingvistika, bez ekonomije, može objasniti puno toga...
U stranim slučajevima imamo bezazlenije primjere kao hrvatsko razlikovanje "okusa" i "ukusa", a ne kao oni zapadni bijednici koji imaju samo "taste" ili "gusto" ili "Geschmack"...
subota, 6. veljače 2010.
Ulazak u malograđanštinu
Jučer sam konačno završio proceduru za kredit. Prvi takav u životu. Primijetio sam da su krediti više/ manje svugdje isti, ne može se raspravljati o velićini kamate, uvjetima, itd... Pogotovo ne s djelatnicom koja baš i ne zna najbolje raditi svoj posao. Ipak se mora malo uhodati. Dakle, nema većeg tržišnog natjecanja ili ga uopće nema. Po meni tu se radi o svojevrsnom kartelu koje su banke stvorile, lijepo su si podijelile tržište. Kako nema natjecanja i usluga je kakva je - loša. Naravno, ne očekujem kredite za kiki riki kao što su bili u SAD i koji su doveli do svjetske krize koja polako prolazi, ali minimalno da su odgovorni u svom radu i da ga rade savjesno, to da. Naime, kad uzmete kredit plaćate im 2% kredita (da, to se doda na kredit) za obradu dokumentacije, plus osiguranje kredita (na moju cifru, nekih 5500 kn), a na kraju ako želite imati brzu uslugu morate si ju sami napraviti. Sami trčite do javnog bilježnika (1100 kn), sami do FINA-e, itd...
Da rezimiram, nema tržišnog natjecanja kod kredita, kao ni kod javnih bilježnika (cijena usluge neće biti manja ako ih ima više - samo si podjele teritorij), ma čak ni kod prodavača. Svako drži jednu kategoriju proizvoda. dakle, država bi trebala to malo razbucati - te kartele - kad već psotoji...
Da rezimiram, nema tržišnog natjecanja kod kredita, kao ni kod javnih bilježnika (cijena usluge neće biti manja ako ih ima više - samo si podjele teritorij), ma čak ni kod prodavača. Svako drži jednu kategoriju proizvoda. dakle, država bi trebala to malo razbucati - te kartele - kad već psotoji...
četvrtak, 4. veljače 2010.
Kapitulacija?
Sve češće naš serverčić rikava, zato sam počeo pomalo razmišljati o promjeni servera... Eto, prelazak na Google... Kapitulirao sam? Nemam pojma, ali definitivno je praktičnije.
Počeo sam koristiti google za dokumente, za bilješke, mailing liste (ajde, za sad samo jednu). Trenutno server je aut. Moguće je da su mu diskovi sjebani, moguće je da je provaljen, u svakom slučaju krenuo sam na ovo.
Čitamo se.
(iako nitko od čitatelja mog originalnog bloga ne zna za ovaj novi)
Pretplati se na:
Postovi (Atom)