Banksy je nedavno nacrtao
grafit na jednoj zgradi u Veneciji i ta zgrada sad vrijedi
četiri i pol milijuna eura. Prije je vrijedila milijun. Vjerujem da
Banksyju to nije bio cilj, ali ni on sam nije tema ovog posta. Tema je
uništenje grafita jednog autora koji je surađivao s tim Banksy timom.
2016. godine na Monteparadiso Hardcore Punk Festivalu u jednom od bendova
bio je umjetnik koji se bavi grafitima, dizajnom tetovaža i dizajnom plakata (npr.,
i od sad nerazumno popularnih Foo
Fightersa, Queens of the Stone Age,
Melvins, itd…). Taj umjetnik djeluje
pod imenom SEPR (na instagramu, na fejsu) i poput Banksyja dolazi iz
Bristola. Pitao nas je hoćemo li da nam napravi/ pokloni grafit i rekli smo –
može. Tako je on krenuo izrađivati grafit.
 |
| Izrada grafita |
Rezultat
je bio ovaj:
Može se vidjeti i na njegovom instagramu:
Ostavio je još tag u istočnom tunelu Rojca:
Ali je netko prekrio:
Još uvijek postoji tag na ormariću od struje na parkiralištu:
Ima i na njegovom instagramu:
Vjerujem da ni tamo neće dugo izdržati. Sigurno će se netko sjetiti staviti
neku glupost.
Da se vratimo na glavni grafit (pogledaj drugu sliku). Taj grafit više ne
postoji, netko netalentiran ga je prekrio ovih dana ili prije 2-3 tjedna,
vjerojatno na nekoj besmislenoj akciji s građanima.
Ustvari da, čak u svoj toj besmislenosti je vidljivo kad je nestao. Na slikama na ovom
postu je vidljivo da grafit još uvijek postoji, ali kasnije biva prefarban.
Dok ovo tipkam hvata me bedara kad si zamislim što je ta ekipa - kako bi ih
nazvali u Italiji – „Senza arte né parte“ napravila. Usrali su nekim sranjem
dosta vrijedno djelo. Ne znam što bi rekao, kako nazvati to sranje? Mislim,
netalentirani ljudi koji misle da „nešto treba napraviti“, da eto, imaju nekog
talenta… a ono, praznina. Praznina gleda njih, oni gledaju prazninu.
 |
| To je to sranje s kojim su prekrili - strašno! |
 |
| Pogled na govno iz hacklaba |
Nedavno sam pričao s prijateljem koji je bio nedavno u Torinu gdje su ih odveli
vidjeti ono što je ostalo od torinskih squatova. Kaže da je vidio, a i rečeno mu
je, kako sva ta mjesta su postala alternativne socijalne službe. Znači, nekad
su to bila mjesta gdje su „antagonisti“ djelovali, živjeli i svašta nešto. Ono,
anarhisti, pankeri, radikali različitih provenijencija, itd… bili su nekad
strašni „normaloidima“ i neofašistima, a sad pod pritiskom te neke uglađene
srednje klase, „normaloida“ i ekstremne desnice, oni su se počeli ponašati kao „veći
katolici od Pape“. Ne, nisu religijske organizacije, nego da se opravdaju pred
napadima tih „dobrih građana“ išli su dokazivati kako su dobri. Počeli su
raditi vrtiće, pomoć imigrantima, siromašnima, itd… Sve te stvari su i ranije
radili u nekom obliku, ali baš radi tog dokazivanja da nisu zli, da se ne može
reći da su Black bloc
ekipa, destruktivci, obični pušači marihuane, glupi pankeri, itd… Počeli su
raditi sve profesionalnije te stvari koje inače bi država trebala raditi. Tako su
prestali biti radikalni i postali sve sličniji klasičnim NGO jajarama kakve
postoje na lopate. To se pomalo događa u cijeloj Europi. Fenomen se zove institucionalni
izomorfizam, to u kratko znači da organizacije počinju nalikovati jedne na
druge, rade iste stvari. Često se događa kopiranjem uspješnih modela ili
pritiskom npr. EU fondova. Netko nudi lovu da se nešto radi na određeni način i
svi postaju isti. Ili formalne mreže organizacija koje studijskim putovanjima
nastoje da se određeni modeli kopiraju u svakoj prćiji. Tako danas imamo
inflaciju „edukacija“ za wannabe
umjetnike, „participativno upravljanje“, „umrežavanje“, „stvaranje publike“ i
slični buzzwords. To sve samo po sebi
nije loše, nego je loše kad se pretvori u prazninu za hipstere. Tada sve što ne
prati te modele postaje zlo koje treba eliminirati. Eto, to se događa sad i u
Rojcu.
U
zadnje vrijeme (zadnjih par godina) osjetni su napadi na Monteparadiso. Ne
želimo biti dio zajednice ljudi koji nikad nisu radili za zajednicu ni gradili
zajednice, koji su uvijek gradili svoje bulje, svoje karijere. Ljudi koji su
više prepoznatljivi kao vlasnici kamenih kuća i fancy stanova koji izlaze u prilozima o kamenim kućama u Istri
Jutarnjeg Lista nego kao ljudi iz zajednice i za zajednicu. To su razni
makijavelisti koji su život provodili gradeći karijere pa kad nije ništa baš
uspjelo i kad je "prošao voz" sjetili se da bi gradili zajednicu, da je prostor
važan. Ne mislim na nijedno posebno pokvareno biće, više pričam o duhu vremena
i zapravo prefarbani grafit je sinegdoha tog raširenog jajarenja. Pričam o
nerealiziranim aktivistima; o onima koji su doma puštali kosice i šredali po
gitarama, ali ništa, nikad nisu radili na stvaranju prostora za zajednicu; o
nerealiziranim DJ-ma koji nikad nisu uspjeli i također nisu sredili prostor za
zajednicu, gdje radi egotripova svakih nekoliko mjeseci ili godina mijenjaju članove
zajednice kao čarape; takvi nam pakuju.
Ljudi koji bi htjeli da Rojc postane hipsterska isprazna apoteka koja služi
da ljudi bježe od muževa/ žena na neke hobije (zapravo oblici samoliječenja), za
zbrinjavanje djece u popodnevnim satima, za odmaranje od Netflixa i za stvaranje neke lažne besmislene
zajednice, koja zapravo već postoji. Tako se oni jučer cijeli dan žale da je
ostalo prljavo nakon koncerta (u 8 ujutro zove ta stoka, a u 12 je bilo sve
blistavo kao što smo i planirali [po pravilniku treba u 24h dovesti u normalno stanje]), da gosti Monteparadisa
pišaju po zgradi iako je bio sajam iza kojeg ostaju svake nedjelje tone govana,
kutija, stare robe, urina… Urin koji je ostao i radi toga što je WC u jednom
klubu u Rojcu bio zatvoren (rekli mi pouzdani izvori). Za sve su krivi pankeri.
Tako su se te davne 1999. godine kad je Monteparadiso ušao u Rojc na nas žalili
glazbenici iz Gradskog orkestra da smo im provalili i ukrali saksofon. Ni manje
ni više - saksofon. Godinama su se razna trubila žalila na nas, bez ikakvog smisla, a
zapravo sve čime se mogu hvaliti vezano za Rojc proizašlo je od nas (tako i jedna businessman svaki put kad je u medijima mora napomenuti da je proizašao iz Monteparadisa, čisto tako da bi imao nekakav kredibilitet). Za mnoge je još uvijek reći „Idem u Rojc“ zapravo reći „Idem u Monteparadiso“.
 |
| Slika utorak 9.7.2019. u 10:30 ujutro. Smeće stoji od sajma održanog u nedjelju 7.7.2019. ujutro. To je samo jedna gomilica koja se stvara svake nedjelje i ne počisti se u roku 24h |
Među
ostalim stvarima, opstruiraju nam festival koji će se ove godine održati dvadesetsedmi
put, to su činili i prošle godine. prošle smo godine zadnji dan kad je bilo moguće dobili na
jedvite jade dozvolu. Ženevski
dekret je davno odsvirao „Neću da budem dio jebene
mase“, tako i mi ne želimo biti dio te jebene mase hipster shita koja želi
glumiti zapadnoeuropske jajare u apoteci. I ne, kao što zli jezici šire po
gradu, nisam ja ideolog te spike, mlađi od mene ne žele imati veze s tim
debilima. Ako se ti wannabe ljudi sjećaju, ja sam bio taj koji je htio imati veze s
njima, i ne, nisam poludio i druge nagovorio, nisam baš toliko karizmatičan,
jednostavno sam se prestao truditi imati veze s tim govnarama. Nekad stvarno se
ne mogu ispraviti krive Drine.
Da se
vratimo na grafit. Nisam siguran, zapravo ne mogu vjerovati da ga je netko namjerno
prekrio da nama napakosti, ali postoji sumnja. Tamo ima ljudi koji bi trebali
barem malo razumjeti nešto o nekakvoj umjetnosti, završili su nekakve kurčeve
akademije, zato mi je isto teško shvatiti da baš nitko nije vidio da se radi o
vrijednom djelu. Ali da, danas i te akademije proizvode naivne
i folk umjetnike „senza arte né parte“, zato i dolazi do gonzoizacije
kulture. Ipak mislim da vjerojatno nisu skužili o čemu se radi pa je neka
bedara od kvazi umjetnika ili umjetnice to prekrila. Ne znam.
Uglavnom, u toj atmosferi "moramo nešto napravit pa makar i sranje" pao je naš poklon, važan grafit. Tko zna što će te šeprtlje još uništiti u svom pohodu uništenja. Uvjeren sam da neće sjebat neki grafit Demona jer znaju da bi dobili batine.
