Kooptiranje i bezidejnost

Već neko vrijeme pratim fenomen neofašističih squatova u Italiji i njihovo djelovanje. Prilično zanimljiv fenomen. Taj pokret "fašista trećeg tisućljeća" kooptira sve što je moguće s ljevice, od squatiranja preko Che Guevare [više ovdje] do Uskoka. Da, Uskoke su uzeli - slavenske gusare koji su za Austriju terorizirali mletačke brodove.

Djelovanje organizacije Casa Pound [saznajte više ovdje, a otkud im ime ovdje] po mom je mišljenju poprilično zasjenilo ekstremnu ljevicu, pogotovo jer se bave humanitarnim radom od Kosova  pa sve do Tajlanda i Kenije. Trenutno pomažu žrtvama potresa u Emiliji Romagni. S druge strane ljevica je ostala gotovo bez glasa ili nema što reći, kampanje su im manje orijentirane prema ljudima a više prema prirodi kao na primjer s protestima protiv trase brzog vlaka u Val di Susa koji po mom mišljenju ne stvaraju nove adepte jer u krizi ekološke borbe ne izgledaju kao nešto "za narod" (dobro, nije samo ekologija u pitanju, ima malo i ekonomije. BTW, i CPI ima ekološku sekciju). Nekako mi se čini da je percepcija djelovanja neke angažirane ljevice, anarhista, sindikalaca poprilično vezana za neke "postindustrijske" teme i kulturu, tipa "treba nam prostor za neverbalni ples, za sviranje na čašama jogurta" [i CPI ima slične/ često kopirane programe], a kasnije i sami neki ljudi naprave u tim prostorima više štete od potresa. Rade se na ljevici i protunacionalističke kampanje, ali većina ljudi ne vidi neki osobiti smisao toga, pogotovo u krizi kada sve te "zajedno smo skupa" priče jače se primaju. Usput, neke kampanje anarhista su jako slične kampanjama ekstremne desnice.

Moja je pretpostavka da će se pokreti poput Casa Pound pojaviti i u Hrvatskoj u roku 3-4 godine. Situacija je slična kao na Zapadu, ljevica se obično bavi kulturom (umjetnošću općenito), puno manje društvenom solidarnošću i puno više ljevica zaziva jaku državu u smislu povećanja poreza, mogućnosti kažnjavanja, obrane od svega i svačega [vidjeti komentar u Jutarnjem Vuka Perišića "Hrvati su ovisni o majci Državi. Plaši ih se slobodnim tržištem, a oni se drže proračunskih skuta" od 30. 05. 2012.]. U Srbiji vjerojatno i prije jer njihov predstavnik boravi u Trstu. Uglavnom, prosječan čovjek će prije razumjeti diskurs ekipe iz Case Pound nego ljevičara koji daju impresiju kao da bi živjeli na državnom proračunu radeći stvari koje nikome ne trebaju ili promoviraju neke manjine u društvu koje se većini čine dokoličarske ili ekstremno partikularne (tipa gay pride).