Sjetio sam se dokumentarca o velikim gradovima kojeg sam pogledao prije par mjeseci, radilo se o Lagosu. Jedan dio je bio o tržnici u tom gradu, prepunoj boja, svakakvih namirnica i svakakvih nevjerojatnih stvari. Doslovno od igle do lokomotive, pogotovo zato jer čini mi se da jednom dnevno kroz prekrcatu tržnicu prođe vlak i svi se maknu u sekundi i odmah vrate na svoje pozicije, kao da je prošao neki omanji auto.
Gledao sam više puta dokumentarce o egzotičnim krajevima na kojima prikazuju te tržnice kao mjesto susreta, sve je živopisno i autentično... Pa prikazi bazarova iz islamskog svijeta, to "autentično i tradicionalno" cjenkanje... Nisam samo gledao na TV, i ne, nisam imao prilike vidjeti uživo bliski istok, ali sam slušao ljude koji su puni emocija pričali o turskim, jemenskim, palestinskim, sirijskim, itd... tržnicama...
S druge strane, čitam često, gledam na TV, na internetu i svugdje kako sve se više pretvaramo u naciju potrošača, da ljudi su izgubili tradicionalne zdrave vrijednosti šetnje vikendom jer odlaze šetati po shopping centrima, kako se tamo stvara nova kultura bez duše (parafraziram sve to skupa), mladi se skupljaju po mall-ovima kao "glupi amerikanci", itd... Pitam se koja je razlika između zapadnjačkih shopping centara i istočnjačkih i afričkih tržnica? Mislim, osim toga da je na zapadnjačkim tržnicama roba koliko toliko provjerena (siguran sam da će čaše na Shreka iz McDonaldsa koje su povučene s tržišta završiti na onu prije spomenutu tržnicu u Lagosu bez beda). Možda samo zato što su te tržnice daleko, što mislimo da kad je netko jadniji da je "autentičniji" i bolji kao u mitu o dobrom divljaku? Nemam pojma.
Nakon cijele tirade protiv tog dehumanizirajućeg potrošačkog društva, u kojem ljudi navodno
kupuju da bi kupovali, isti ti ljudi danas govore kako propada ekonomija jer ljudi ne kupuju više kao prije (sad bi htjeli te potrošače, ne), da bi trebalo sad više ulagati u proizvodnju (valjda da bi prodavali onim drugim glupanima potrošačima na Zapadu), itd... Kao neka ljevičarska shizofrenija.
Treća priča koja kruži na "sceni" je ta da su naši zapadnjački shopping mallovi nove crkve, valjda religije potrošnje. Iako ne znam koji dio je sličan crkvi, osobno mi je draži mall od crkve. Ustvari... sličnost je s crkvom velika, sjetite se da je Isus otjerao trgovce iz hrama. Dakle, kako kriza napreduje, u mallovima će biti sve više praznih prostora gdje su nekad bile trgovine... Kad se mall bude sasvim ispraznio postati će pravi hram. Kriza=Isus?