ponedjeljak, 22. ožujka 2010.

Reklame u krizi

U raznim ljevičarskim publikacijama stalno se može čitati o reklamama koje zaglupljuju narod, rade budale od ljudi, tjeraju ih da kupuju. Eto, tako nešto ima i u zadnjem Zarezu, tako nešto su opjevali i TBF ("šareni artikl" ili tako nešto). Sad sve to lijepo upite i mislite da u krizi samo odvrnete reklame i natjerate ljude na potrošnju. Lijepo, ali krivo. U krizama se najprije reže reklama i sav bullshit marketing. Ljudi jednostavno ne kupuju samo zato jer se nešto reklamira, pogotovo u krizama. Ljudi bez problema prestanu trošiti na gluposti kad nema casha, bez da itko od njih dobije cold turkey. Pate dizajneri, pate marketinške agencije, itd... Uštede i na radnicima, bez beda.
Cijela priča o "potrošačkom društvu" nema baš previše smisla. Čini se kao da ljudi obično troše da bi potrošili. Ima toga, ali to je izbor. Situacija je kao s hipnozom: ona zapravo ne funkcionira, mi radimo ono što želimo raditi i idemo do granice onoga što želimo raditi. Nema kao u filmovima da dobijete instrukcije pod hipnozom za ubiti nekoga, itd... tako i reklame vas neće negovoriti da kupite nešto što ne želite kupiti, ili unatoč tomu što nemate ekstra novce...
Na kraju krajeva, najskuplji i većina najprodavanijih proizvoda se baš i ne reklamiraju na TV i u novinama za široke narodne mase.

1 komentar:

  1. Najgluplja stvar s onima koji cmizdre nad potrošačkim društvom je što oni u prosjeku uopće nisu bolji. Niti daju neki posebno velik dio plaće u dobrotvorne svrhe, niti su imuni na razne hirove (doduše, to obično nisu modni hirovi, ali bez problema sline nad iPad-om ili putovanjima u egzotične države). I puni su zavisti zato što znaju sva latinske poslovice, Heideggera i Kanta napamet - a društvo ih ne uzima za ozbiljno.

    OdgovoriIzbriši

Pratitelji

Arhiva bloga