Nacije-države baš i ne postoje (po nekim kriterijima možda ih ima 10 koje spadaju pod tu kategoriju), a budućnost je neizvjesna. Zamislite jednu ultraliberalnu budućnost gdje ćete moći sami birati državu (ili više država) za sebe i svoje privatno vlasništvo. Npr., živite u zgradi i svaki dan vam dolaze na vrata predstavnici tvrtki koje nude usluge državljanstva i države isto kao što to čine telekom kompanije ili osiguravajuća društva. Jedna država-kompanija vam nudi intervenciju specijalaca u roku 6h zanovjetanja susjeda, napada terorista ili bilo koga - više odgovara starcima i fizički slabijma (skuplji su porezi, doduše) - druga nudi iznimno jeftino državljanstvo (gotovo da nema poreza), ali ne nudi u paketu zaštitu tako da se trebate sami zaštiti (legalan je open carry) - to je za malo jaču ekipu, itd... Države-kompanije rješavaju dogovore između njih, tako da uglavnom nemate problema kad izađete iz stana ili kuće ili trailer trash parkinga.
Možete imati i više državljnstava, onoliko koliko vam se isplati, kao s mobitelima. Npr., jedna država-kompanija nudi bolje uvjete vezane za privatno stanovanje a neka druga nudi bolje uvjete za proizvodnju elektroničkih gadgeta, kod jedne uzmete stanovanje a kod druge registrirate vaš obrt, s time da te dvije države nisu udaljene kao SAD i Kina nego su odmah tu negdje, možda čak u istoj zgradi.
Može se uzeti prepaid paket ili uzeti na ugovor od više godina - što više godina to je više beneficija u paketu.
Problem bi mogao biti monopol na državljasnkom tržištu. Jedna bi zemlja (država-kompanija) mogla skupiti brdo korisnika-državljana te bi tad mogla vratiti sve na staru priču s ratovima prema sve sitnijim drugim državama-kompanijama.
Tko zna hoće li se nešto slično dogoditi u budućnosti. Do tada neki stvaraju države-otoke.
Klasično klasično-liberalno pitanje :)
OdgovoriIzbrišiA što ako netko krene zloupotrebljavati jednu državu na račun druge. Hoće li tržište sve skupa to riješiti ili treba postojati nad-država koja će regulirati sve skupa?
Slobodno tržište funkcionira između ostalog i zato što državna regulativa tvrtkama daje kakvu-takvu sigurnost da se zatečeni zakoni neće previše mijenjati. Dakle, mogu planirati za budućnost. Državna regulativa čak i kad nije ekonomski opravdana može imati smisla -- bitno da nije ljevičarenje i da je trajna. Bi li tave hipotetske države zaživjele bez nad-regulatornog tijela?
Puno pametnih ljudi je o tom pitanju prolilo puno tinte. Ali istina je -- nitko ne zna i nitko to ne može znati. (Ali, istina, seasteading je cool).
PS. Rečenica "po nekim kriterijima možda ih ima 10 koje spadaju pod tu kategoriju" je bezvezna. Po "nekim kriterijima" ih ima 10. Po nekim drugim ih sigurno ima stotine. A koji su to kriteriji, jesu li ispravni moji kriteriji ili tvoji kriteriji? Sociologija nije fizika, ali mrvicu egzaktnosti ti ne bi škodilo :)
A sad, nisam htio biti znanstven u ovom postu (kao ni u drugim), ali što se tiče (oko) 10 zemalja koje su koliko-toliko države-nacije to sam našao u "Sociology of Nationalism" (McCrone) gdje sam i našao da zapravo nijedna država nije nacionalna po idealtipskoj definiciji i teško da to može biti. Za to skužiti mi nije baš trebala ta knjiga. Sociologija je baš zajebana jer ne može biti preciznija (iako sam ja mogao biti precizniji i navesti kriterije, ali onda bi se radije potrudio za nešto konkretnije na nekom drugom mjestu a ne ovdje na blogu), i o tome se nadam da ću uskoro i ovdje na blogu...
OdgovoriIzbrišiPretpostavljam da bi trebalo jedno vrhovno tijelo za neke osnovne regulacije, nešto kao EU ili UN, ili jedno i drugo i nešto treće. Međunarodni ugovori su full promijenili svijet...