Totalno sam krivo predvidio ishod izbora u Italiji. Na kraju je u Laziju postotak CasaPound bio jako, ali jako slab. Razlika nije u desetak tisuća glasova, nego u milijun i više stotina glasova. Valjda mi je izgledalo da su stalno na tv i na radiju. Ustvari, da je stalno taj jedan kandidat. Sad više ni ne stavlja nove informacije na web. Mislim da je gadan šok kad se ne prođe na izborima, kod nas je tako Cuccurin nestao.
Eto, kandidat dobio dvadesetak tisuća glasova, dovoljno ljudi da ti se čini kao da "svi" žele glasati za tebe. Da te samo pet tisuća ljudi potapša po ramenu dobio bi osjećaj da su "svi živi za tebe." Sličan je slučaj i s izlascima. Uvijek mislimo kako svi idu vani vikendom, ali na kraju ipak je to manjina u cijeloj populaciji jednog grada.
Ono što se može naučiti: treba uvijek imati na umu da postoji jedna tiha većina koja u demokracijama vodi kolo. Glasne manjine dolaze na vidjelo u kriznim, revolucionarnim trenucima. To se desilo u Italiji na razni države s Grillom.
Da ne bude da sam baš sve fulao, ipak crowdfunding je dobar dio business plana. Evo, na taj način financiran film dobio je Oscara.
Nema komentara:
Objavi komentar