utorak, 9. srpnja 2013.

Jugoslavija i trajanje života

U Hrvatskoj je očekivano trajanje života pri rođenju u 2011. godini 79,9 godina za žene i 73,8 godina za muškarce. 1961. godine je bilo 69,0 za žene te 64,3 za muškarce, a 1971. za žene je bilo 72,3 godine te za muškarce 65,7 godina. U Istarskoj županiji je očekivano trajanje života pri rođenju za žene 2008./ 2009. bilo 81,72 godina (76,69 2001./ 2002.), a za muškarce 74,44 godine (72,91 2001./ 2002.). Na cijeloj obali gdje je hrana uvijek bila "mediteranska", a zapravo talijanska, živi se dosta duže. Nisam sam došao do ovog zaključka. Ovdje piše na stranici 23 da
[k]ra će očekivano trajanje života u Panonskoj Hrvatskoj, uz ostalo, tumači se strukturom prehrane.
Za usporedbu, u talijanskoj regiji Friuli Venezia Giulia brojke su nešto drugačije iako je regija ako ne ista onda vrlo bliska po tradicionalnoj hrani i kulturi. Naime, tamo je očekivano trajanje života pri rođenju za žene 84,4 godine, a za muškarce 79,0 godina. (Italija po tom pitanju dobro stoji i u svjetskim razmjerima). Koliko se sjećam, u prošlosti je situacija bila slična u Istri i FVG (trebao bi provjeriti među ostalim mjestima i ovdje).
Što se tiče malignih bolesti, u Istarskoj enciklopediji piše
Neke su vrste raka u Istri učestalije nego u ostatku Hrvatske. To su: rak dojke, rak debeloga crijeva, rak prostate i melanom (zloćudni rak kože). Razlozi povišene pojavnosti raka u Istri raznovrsni su, a ponajprije su uvjetovani čimbenicima okoliša, tj. za života stečenim oštećenjima zdravih stanica. Ona nastaju zbog promjene načina života (prehrane, povećane konzumacije nikotina, onečišćenja okoliša). Povećana pojavnost raka debeloga crijeva u zadnja dva desetljeća (sred. 1970-ih iznosila je samo trećinu današnje pojavnosti) mogla bi biti uzrokovana promjenama u načinu prehrane (brza priprema hrane, konzumacija namirnica zasićenih štetnim sastojcima, zamrznute hrane, hrane nespecifične za istar. podneblje ili za određeno godišnje doba i dr.), prekomjernom tjelesnom težinom i kakvoćom pitke vode u zadnjih 10–15 godina. [...]
U Trstu je voda isto tvrda, samo se tamo nisu pretjerano promijenile prehrambene navike. Postavio bi zato hipotezu da dolaskom Jugoslavije je došlo je do promjene konzumacije određene hrane većinom jer nije više bilo određene hrane (nestašice, neproizvodnja), a nije se ni uvijek moglo ići do Trsta po špežu. Takvom promjenom u prehrani, a onda i u stilu života koji je bio sličan stoljećima, dolazi do povećanja mortaliteta. Drugim riječima, Jugoslavija nas ubija. No to je samo hipoteza... A ovo je samo cherry picking.

3 komentara:

  1. Šta je to "talijanska hrana" i po čemu se ona razlikuje, npr. od španjolske ili francuske ili dalmatinske ili "mediteranske" (iako za ovo zadnje nisam nikad skužio što je točno osim da mora uvijek imati maslinovo ulje među namirnicama)?

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. zapravo hrana, kao i većina društvenih pojava je društvena konstrukcija. Npr., carbonara ima dosta kratku tradiciju,nastala je tek nakon drugog svjetskog rata i to radi bacon-a i jaja koje su amerikanci donosili u Europu kao pomoć. E sad, što je talijanska hrana... To su tjestenine koje se ne koriste u kao tradicionalnoj francuskoj kuhinji (i te tradicije su konstrukcija), ili u španjolskoj. Naravno, i tamo imaju nekakve tjestenine, ali nisu pripremane na isti način. Kao ni svinjsko meso. Od sušenja pršuta do pripreme jela. Važan je i način konzumiranja te hrane i dužina pripreme. O tome ima dosta literature. Najraširenije "prepoznatljive" kuhinje su talijanska, kineska i meksička.
      Ima i zanimljivosti vezanih za konstrukciju kuhinje. Npr., Lega Nord je imala slogan "+ polenta - cous cous", a činjenica je da je cous cous bio u europi prije nego polenta, odnosno mais. Zanimljivo je i kako u New Yorku na Manhattanu oko 70% talijanskih restorana drže baš hrvati i albanci.
      U ovom postu je bila riječ o hrani koja se stoljećima konzumira i ista je kao u Italiji (preuzeta je od tamo direktno), u onom bližem dijelu. Od fuža, do načina pripreme mesa, ribe, itd... A još veći fokus je na tome koliko se godina očekivanog trajanja života izgubilo radi prelaska na drugi režim koji je uvjetovao i prehranu, način života općenito, zagađenje, samopoštovanje, itd... Sad je prilika da se barem mali dio toga povrati...
      Ali kad već pričamo o mitovima raznih kuhinja evo jedne zanimljive knjige o konstrukciji talijanske kuhinje i kakva je bila glad u 19. st npr., i kako je pašta postala glavna stvar, iako to prije u povijesti nije bila: http://www.amazon.com/Garlic-Oil-Food-Politics-Italy/dp/1859738958/ref=sr_1_fkmr1_1?s=books&ie=UTF8&qid=1373539255&sr=1-1-fkmr1&keywords=garlic+%26+onion++food+politics

      Izbriši
  2. da nema onog disklejmera da je ono iznad cherry picking bi se dalo i diskutirati npr. o naj-prepoznatljivosti svjetskih kuhinja (francuske, japanske, portugalse/brazilske, indijske, tajlandske), a i o tome da je zdravstvena zaštita npr u it i hr/yu posebna priča, mislim da bi objasnila dobar dio od onih cca 4,5 g. razlike u life expectance.

    OdgovoriIzbriši

Pratitelji

Arhiva bloga