Često neke stvarne situacije pokrenu mi maštu pa složim neki scenarij za skeč, kratki filmić ili tako nešto. To ne ide nigdje dalje od kruga mojih prijatelja. (Dobro ajde, i sad ovdje u ovom postu dijelim sa svima vama.) Jednom me tako inspirirala lokacija jednog beach bara u Banjolama na kraju nekakve trim staze na Bumbištu (ovdje). Pogled je predivan, pogotovo kad je zalazak. Vidi se sunce na horizontu i otočić Frašker odmah na dometu kraćeg plivanja. Sve bi bilo divno i krasno kad se u blizini ne bi nalazio kolektor otpadnih voda (ovdje otprilike) koji svaku večer, čini mi se, pušta govna u more. Govna se najprije skupe u otvorenom bazenu, tamo se valjda razbucaju i onda se puste te filtrirane otpadne vode u more. Napisao sam već da se to događa navečer, a u sjećanjima mi je da je to uvijek baš u vrijeme zalaska sunca, totalne romantike.
Sad ide priča. Zamislite da se nađu dvoje mladih turista, mladi Nizozemac i mlada Njemica, s roditeljima su na ljetovanju u Banjolama, zaljube se. Krene šmekanje na kupanju na plaži u kampu Indije ili u uvali Centinera, krenu šetnje po mjestu, pa po trim stazi u šumici na Bumbištu. Na kraju završe u beach baru koji mislim da je zatvoren ove sezone. Stanu na piću i gledanju lijepog zalaska sunca. U cijeloj toj romantici krene fonja se miješati u bazenu kolektora, sve smrdi, ali mlade zaljubljene taj smrad govana uopće ne ometa. Odnosno, možemo reći da taj miris govana uopće im ne smeta, ne percipiraju ga.
Ljetna ljubav, možda prva, traje koliko traje. Vraćaju se u svoje gradove, razmijenili su si facebookove, instagrame (na instagramu se ne osjeti miris), e-mailove i snapchatove. Stiže jesen, pa pomalo zima, božična atmosfera. Mladi Nizozemac vozi se u tramvaju u Amsterdamu, a u tramvaju Balkanac gastarbajter odvali brutalni prdež. Ono, štipa oči i ako se udiše ostaju smeđe fleke na plućima kao u pušača. Miris prdeža mladog Nizozemca odmah podsjeća na lijepo toplo ljeto "Full of Life" u Hrvatskoj, na ljetnu ljubav, lijepu mladu Njemicu iz Aachena. Odmah joj pošalje poruku "ik denk aan jou" ili "ich denke an dich". Oči su mu pomalo suzne, što od lijepih sjećanja što od štipavca (možda se tip i posrao ili je barem provirila kornjača iz oklopa). Dogovaraju se da se nađu. Vlakom im je oko 3:30h. Nalaze se na Amsterdam Centraalu, odmah kraj WC-a, ljubav protinja.
Sve to skupa je glupa pričica, ali takav scenarij je moguć. Naime, naišao sam na članak iz neurozanosti o mirisu i sjećanjima. Članak je više vezan za Alzheimer nego za sam miris. Ali uglavnom, povezujemo sjećanja mirisa s mjestima i ljudima. Originalni članak izašao je u Nature i open access.
Nema komentara:
Objavi komentar