Permafrost

Prošle je godine bila stogodišnjica završetka "Rata koji je trebao okončati sve ratove". Zadnjih godina, kako se tope ledenjaci u Alpama, izlaze leševi vojnika koje su tada zakopali u te ledenjake. Tijela, odjeća i sadržaj džepova izlaze na sunce gotovo netaknuti. Nalaze se neposlana pisma vojnika koji su pisali doma kako nemaju pojma koji kurac rade tamo u planinama u tom "Bijelom ratu". Kad sam čitao o tome kako globalno zatopljenje izbacuje tijela jadnih momaka palo mi je na pamet napisati tekst za stvar. Na kraju nismo ju napravili, ali tu je tekst. Uglavnom, djeca, unuci i praunuci moćnika koji su tjerali te mladiće u smrt na nekim glupim mjestima, danas skijalištima, danas su moćnici zbog kojih se permafrost topi. Ubili ih (pra)djedovi, na sunce ih izvukli (pra)unuci moćnici. I nikom ništa.

PERMAFROST

Prvo su počela izlaziti pisma i dnevnici

Nakon njih i tijela neiživljene mladosti

U istim teškim kaputima 

Skrojenim u moćnim centrima

Iste sile koje su odvele mlade na ledenjake

Sada ih vade na svijetlo, na tvrdu stijenu

Neposlana pisma i dnevnici puni neljubavi

Poslani u smrt, u Bijeli rat

Žrtvovani za mit

Koji moćnima nije bio mit

Bio je dobit

Sad tope se glečeri zbog istih obmana 

Gdje ste desetkovani

Jer niste razumjeli zapovjedi

Sad izlazite na svježi dolomitski zrak

Bez potomaka i pokorno bez priče

Za moćne potomke samo zabava

Neznani, u grobnicama neznanog junaka

Mokri snovi snowboardera