četvrtak, 4. kolovoza 2016.

Minima moralia ili o boljem sutra

Sutra imam rođendan. Iako jubilaran, prošlogodišnji rođendan mi je bio jedan od gorih u životu, ali ni oni od par godina ranije nisu bili puno bolji. Cijeli kolovoz 2015. bio sam bolestan, oni koji me znaju znaju da nisam baš boležljiv (da, znam da imam nekad hipohondarske spike). Od svih sranja koja su mi se događala imunitet mi je bio baš nikakav. Također znaju ljudi koji me znaju kakve bolesne ljude sam trebao paziti, a i od kakvih ljudi sam se trebao paziti.
Kako je Monteparadiso fest uvijek negdje oko mog rođendana u zadnjih 24 godine više se puta jedan dan festa poklapao s mojim rođendanom. Zadnji fest se nije preklapao, ali se lagano druženje s ekipom nakon festa dogodilo. Trebalo je to biti lagano i ugodno druženje koje su ipak nepozvani gosti uništili. Nadam se da se nikad više neće ponoviti tako nešto ružno, da zli ljudi neće više dolaziti sisati krv. Najgore je što nisam ni imao neko loše mišljenje o njima, ali ipak sve ispliva na površinu. I za vrijeme samog festa morao sam slušati i tolerirati najbolesnije svađe najčudnovatijih likova. Neponovilo se.
Sve što želim ove godine je mir na Monteparadisu, kako moj tako i mojih kompi, da mi ne dolaze razni vampiri, đaneri/ce i slični. Ne vjerujem da tražim previše.

nedjelja, 31. srpnja 2016.

Znam tko će svirati sljedeće godine... Only Entertainment

Uvjeren sam da će sljedeće godine na Drugom Prvom Maju Geriju (već sam ih jednom spomenuo) svirati Šank?!. To baziram na nedavnoj facebook "raspravi" o tome jesu li ili nisu nacisti. Kako god bilo, bend je zreli za "only entertainment" i može povući one srednjestrujaške punxe i obične koji slušaju samo Rancid i možda još koji bend te vrste. Ono, bendovi za Punk Rock Holiday. Svi ti bendovi su super, samo ne spadaju u ono što ja i dosta ljudi oko mene smatraju hardcore punkom. Nije to ništa loše, to je drugačije. Već sam jednom prije gotovo šest godina pisao o Monteparadiso ekipi, ali mislim da treba napisati neki manifest da ljudima bude jasno, da se više ne upliću u gluposti. Monteparadiso ne drži monopol nad punkom u Puli ili bilo gdje drugdje, mnogi tzv. consumeri mogu i sami napraviti alternativu. Neka si srede neki prostor, neka sami dovode bendove, neka si rade festivale. Naravno, to je dosta teško, lakše je otići na neki veći komercijalni festival koji po ničemu se ne razlikuje od festivala po kojima pljuju. Sve je to samo borba za nekakav status u društvu.
Mogu navesti konkretan primjer razlikovanja punk smjerova. U petak sam bio u Rijeci na No Sanctuary festivalu s ekipicom. Ranije sam izrazio bojazan da ne bi htio tamo sresti određene jako pokvarene ljude. Odmah mi je jedan ekiparac odgovorio da nema šanse da ih sretnemo jer jedna osoba (oslovljena kao "papak") najviše do čega može doći su Rancid, a druga osoba samo glumata da sluša uopće nešto osim disco glazbe. Laknulo mi je bilo, na kraju stvarno ih nije bilo. Jednostavno nisu za to (zapravo, nisu za ništa).
U jednom od budućih postova mislim se malo pozabaviti s gluma punxima. Onima koji si srede majicu, neki pirsing, tetovažicu, a nikad nisu baš slušali hardcore punk. Glumili su da to rade, htjeli su samo furati imidž. Ti uvijek zapravo slušaju disco (npr., Die Antword, totalno komercijalno "otkačen" bend, da ispadnu cool), Rihannu... a kad ih se raskrinka polude... O tome više jednom od ovih dana.

Malo ljetne razbibrige... Mondo cane

Nisam nikad baš bio fan benda Faith No More, ali razni projekti Mike Pattona su mi uvijek bili dosta zanimljivi. Prije nekoliko sam godina otkrio album Mondo cane u kojem Patton u pratnji orkestra obrađuje talijanske hitove iz prošlosti (pedesete, šesdesete, sedamdesete). Neke stvari su mi bolje od originala a neki originali su mi bolji od obrada. Pogledajte sami i odlučite se koja vam je verzija bolja.

Original:
Il cielo in una stanza  - Gino Paoli

Mondo Cane:

Original:
Che notte! - Fred Buscaglione

Mondo Cane:

Original:
Ore d'amore - Fred Bongusto

Mondo Cane:

Original:
Deep Down - Ennio Morricone

Mondo Cane:

Original:
Quello che conta - Luigi Tenco
Mondo Cane:

Original:
L'urlo negro - The Blackmen

Mondo Cane:

Original:
Scalinatella - Roberto Murolo

Mondo Cane:

Original:
L'uomo che non sapeva amare - Nico Fidenco

Mondo Cane:

Original:
20 km al giorno - Nicola Arigliano

Mondo Cane:

Original:
Ti offro da bere - Gianni Morandi

Mondo Cane:

Original:
Senza fine - Gino Paoli

Mondo Cane:

Koja je verzija tebi bolja?

ponedjeljak, 2. svibnja 2016.

Prije dvije godine za Prvi maj u Socerbu

Ako se dobro sjećam, prije dvije godine slučajno sam završio za Prvi maj u Socerb kod dvorca gdje je bio čudan prizor kojeg sam morao snimiti. Inscenirali su dolazak Tita. Do Socerba sam došao prateći putokaze iz Trsta koji su vodili preko sela sa slovenskom većinom u okolici Trsta.
Ta slovenska mjesta iz okolice Trsta baštine na simboličkoj razini kao neki komunizam, ali zapravo se često radi o vrlo religioznim zatvorenim zajednicama. Crvene zvijezde više služe za pojačavanje identiteta tako da se radi kontrapozicija talijanskim vlastima.  



Sad kad je i Slovenija u toj velikoj konfederaciji ljudi iz pograničnih mjesta u Italiji i Sloveniji sve se češće druže na tim seoskim veselicama. To je zapravo i bit ideje ujedinjene Europe. Šavrinke mogu već više od deset godina kao nekad otići prodavati seoske proizvode u Trst. Samo ih ima sve manje.


Otkud sva ta fascinacija za Titom i Jugoslavijom? Dosta je toga napisano, ali vjerojatno sve leži u tome da je veliko nezadovoljstvo s današnjom situacijom. Isti ljudi koji su odlazili kupovati u Trst za vrijeme Jugoslavije sve, od wc papira do žvakaća, koji su bili zadivljeni proizvodima kapitalizma, talijanskom TV, itd... Danas veličaju situaciju koja im se nekad nije sviđala. Zato mislim da nije to neka želja za povratak na staro, nego više razočaranje novim. Na nekadašnji socijalizma dodano je samo još "nacional-".


Sad mi je došla volja prošetati se po Val Rosandri. Da, ništa pametno u ovom postu, samo sam se sjetio zanimljivog izleta, čiste emocije.

utorak, 26. travnja 2016.

Dvadeset godina kao da ništa nije bilo + BONUS AUDIO TRACK!

PAŽNJA! Bonus Track na kraju!

04. svibnja 2016. biti će dvadeseta godišnjica događaja opisanog u postu od prije gotovo tri godine. Sjetio sam se toga ne samo radi okrugle godišnjice nego i radi blijedog pokušaja "oživljavanja" manifestacije Juriš na Prvi Maj. Originalni organizatori su ipak na kraju zaustavili taj pokušaj "krađe identiteta" pa je ta neka nova manifestacija promijenila ime.
S jedne strane imamo pokušaj "subverzivifikacije" događaja koji nije bio subverzivan po svom karakteru, ali zato ne manje zabavan i važan za zajednicu, a s druge strane imamo pokušaj šlepanja na identitet kojeg ljudi koji to pokušavaju nisu ni stvarali niti štuju takve vrijednosti.
Vratimo se malo u 1996. godinu. tada je najava u Glasu Istre išla na sam dan događaja, u subotu 04. svibnja 1996. godine. Kako možete vidjeti u isječku, svega je tu bilo pomalo, od modne revije preko pantomime do glazbe. 


Na samom kraju manifestacije dogodio se incident kad su mladi policajci došli tući posjetitelje iz nikakvog posebnog razloga. Htjeli su, kako sam već opisao, glumiti svoje starije kolege koji su razvalili Samobor malo više od pola godine ranije (pogledaj video).
U ponedjeljak 06. svibnja 1996. izašao je izvještaj s koncerta u kojem je spomenut incident.



[Uvećani članak:]

Policija je htjela zataškati incident, ali priča se je već bila zarolala. U Crnoj kronici Glasa Istre u utorak 07. svibnja 1996. izašao je bio mali članak u kojem se novinar pitao zašto se dogodilo to što se je dogodilo. Tada sam već bio u Zagrebu.


U srijedu 08. svinja 1996. već je sve bilo zataškano. Nije bilo narušavbanja javnog reda i mira, ali smo ja i Anđeri nekako dobili uplatnice za narušavanje javnog reda i mira. Ako ju nađem, skenirat ću ju i objavit ovdje.


---
EDIT 28. 04. 2016.: Našao sam rješenje sutkinje za prekršaje. Evo scan zanimljivog dijela.

---
U sjećanju stvari uvijek izgledaju bolje, često događaji postaju subverzivniji, čak i neki glazbenici koji to baš i nisu htjeli biti. Na primjer, u Albaniji je Adriano Celentano bio simbol otpora režimu. Možda kao što je princ Filip božanstvo u Cargo kultovima. Nitko nije imao namjeru postati legendom, simbolom, božanstvom. Dogodi se.
Ova snimka dole napravljena je te noći od prije dvadeset godina, poslušajte autentičnu snimku i probajte si dočarati atmosferu.

Bonus Audio Track!!!:

srijeda, 16. prosinca 2015.

10 godina ovog bloga

Na današnji dan prije 10 godina započeo sam ovaj blog, ali na drugoj adresi. Od 2010. blog je ovdje.
Uglavnom, sve rjeđe objavljujem, ali se nadam da će uskoro biti više toga. Sigurno imam dodatne inspiracije.
Čitamo se.

ponedjeljak, 27. srpnja 2015.

25 godina Arena Festivala - festivala koji je započeo festivale u Puli



Već se mjesecima priča o proslavama Oluje, paradama i slično, a 04. kolovoza će biti godišnjica prvog pravog festivala ikada održanog u "regiji". Naime, prvi pravi glazbeni festival koji se je ikada održao u Hrvatskoj, odnosno, tadašnjoj SFRJ, bio je Arena Festival. Na tom su festivalu nastupili Alien Sex Fiend, Einstürzende Neubauten, Pankow, Borghesia, Die Goldenen Zitronen, Ludwig von 88, Disciplina Kičme, Miladojka Youneed, Escape, Scarlet Woman i Let 3.
Naravno, postojali su folklorni glazbeni festivali i gitarijade koje u principu jesu neka vrsta festivala, ali baš pravi festival je taj Arena Festival koji se dogodio u Puli prije 25 godina, 4. kolovoza 1990. godine na stadionu tada NK Istre, danas poznatom kao stadion Aldo Drosina.
Moram napomenuti da to nije samo moj osobni dojam i da sam to nekako shvatio s naknadnom pameću, zapravo već tada su novinari uvidjeli da se radi o nečemu apsolutno novom za tadašnju Jugoslaviju.

Tako je Bojan Mušćet u najavi u Novom listu pisao, a ja preuzeo iz Glasa Istre od 28. srpnja 1990. (str. 19): 
"U Puli će se u subotu, 4. kolovozu održati jedan od najvećih ovogodišnjih festivala alternativne glazbe. Ri­ječ je o »Arena festivalu« čiji sudionici, osim domaćih sna­ga, dolaze iz Velike Britanije, Francuske, Njemačke i Italije. Posrijedi je prvi veliki međunarodni rock-festival u nas koji se temelji na ulaganju domaćeg i stra­nog kpitala. Organizatori su ljubljanska agencija Dallas i FV založba sa stranim partnerima.
Za razliku od dosadašnjih smotra rock-stvaralaštva, gitarijada i sajamskih nadrifestivala koji su bili domi­nantni oblik organiziranja skupnih nastupa izvođača »Are­na festival« baziran je na svjetskim standardima organi­zacije. Tako se ulaznice za taj festival prodaju u dese­tak evropskih zemalja gdje se planiraju i posebni vlako­vi za dolazak u Pulu."

Iz gornjeg teksta vidimo da su lokalni organizatori bili ljubljanska FV Založba i tada još uvijek ljubljanski Dallas.
Taj je festival već imao sve elemente prisutne kod kasnijih većih međunarodnih festivala koji se održavaju danas u Hrvatskoj:
  • partnerstvo inozemnih organizacija s domaćim organizacijama. Strane organizacije imaju ideju, imaju bookere izvođača, znaju gdje nabaviti tehniku, itd... A domaće organizacije su logistika, odnosno, trče po dozvole, pregovaraju s lokalnim vlastima, itd...
  • ciljana publika je prvenstveno ona iz inozemstva. Domaće snage su ugostitelji i ljudi koji rade na sređivanju dozvola i redarenju.
  • danas su tu niskobudžetne kompanije tipa Rayanair, Easy Jet i slične, a nekad je tu poziciju imao vlak. Vidimo da su se organizirali i "charter" vlakovi iz inozemstva.

Nakon festivala u Glasu Istre je u ponedjeljak 06. kolovoza 1990. osvanuo kratki osvrt na samoj naslovnoj stranici u ovom obliku:
"Pred oko 8 tisuća gledalaca Ju­čer se u Puli desio prvi pravi internacionalni rock festi­val, Arena Fest. Na teren NK Istre istrčalo je 11 bandova alternativne rock glazbe iz Velike Britanije, Njemačke, Francuske, Italije i Jugoslavije koji su na 60 »zvučnih« i 22 »svjetlosna« kilowata muzicirali od 4 sata poslijepodne do oko 4 sata ujutro idućeg dana. Arena festival, koji je ovaj put zaista okupio evropske rock altemativce, svoje­vrsna je nulta točka YU rock festivala i svakako prijelaz iz dosadašnje prakse gitarijada i parafestivala u rock festival kakav je svijet davno etablirao. Pored toga, ovo je i prvi zajednički nastup evropskih i naših alter grupa čija imena pokazuju da je to bio i jedan od većih ovogodišnjih rock događaja u Evropi uopće. T. Š. - E. S."
[pisala je Tanja Štambuk, slike Eduard Strenja]
U istom broju Glasa Istre na stranici 20 piše dalje:
"Pulski stadion NK »Istre« bio je protekle subote popri­šte, kažu znalci, jednog od najvažnijih ovogodišnjih ev­ropskih rock događaja.
Publike nije nedostajalo (iako nešto manje od očeki­vanog broja) — oko 8 tisu­ća, najviše rock alternativaca iz Zapadne Evrope a kon­cert je prošao mirno i uobi­čajenim posljedicama veza­nim uz ovakva događanja — saznajemo iz pulskog Medi­cinskog centra.
Nenavikli na ove »visoke frekvencije« i još manje na ovoliku masu »alternativ­nog« izgleda i ponašanja, Arena festival za većinu Pu­ljana bio je i pravi spektakl koji graniči (u našim poj­movima) doslovno s egzotikom. Jer, ovo rock događa­nje, ne samo na terenu »Is­tre«, već i u cijelom gradu ipak je i najalternativniji dosadašnji događaj u nas, što god to značilo.
[...]
Tanja Štambuk Snimci: Eduard Strenja"
U Novom Ritmu od rujna 1990. godine Dragan Ambrozić primječuje činjenicu da je festival nije održan u areni kako je to bilo najavljeno: "Festival sa ovim imenom održan je ustvari na stadionu “Istre"[...]".
Nakon kratkog osvrta na bendove i na neprikladnost određenih bendova Ambrozić zatvara kratki izvještaj ovim riječima:

"Bez obzira na sve nesporazume oko festivala (neodržavanje istog u Areni) i za vreme njega (problemi sa otpočinjanjem tonske probe i samih nastupa, te teranje Neubautena sa scene isključivanjem struje), u momentu kad ova vrsta događanja svuda postaje izuzetno zanimljiv način da se biznis nastavi i preko leta, Arena festival bi morao da postane tradicionalno zbivanje - prvi stalni domaći festival na otvorenom."
Festival nije postao stalnim jer već sljedeće godine počinju ratne operacije u Sloveniji, pa odmah malo kasnije u Hrvatskoj, ali taj je festival otvorio umove stanovnika Pule koji su se suočili s najezdom "čudnih" mladih ljudi iz cijele Europe, suočili su se s bukom do ranih jutarnjih sati, itd... Nakon tog prvog probijanja lakše se je moglo probaviti sve ostalo, odnosno, organizirati bilo što.
Ratne 1991. godine jedan novi festival, Brooklyn Festival, želi zauzeti prazninu koju je ostavio Arena festival. Taj novi festival direktno se je pozivao na Arena festival, ali i na kontinuitet organizacije (mislim da nije bilo baš kontinuiteta, nešto kao i s FJIF/PFF). Tako Dražen Majić,  tada honorarac u Glasu Istre i organizator festivala, piše u Glasu Istre 19. kolovoza 1991. godine:
"Narednog vikenda Pula će biti domaćinom jedne od najznačajnijih rock manifestacija ove godine u našoj zemlji. U organizaciji »Foruma mladih« i »Paradise Citiy-a«, te pod pokrovi­teljstvom »Glasa Istre«, 23. i 24. kolo­voza održat će se »Broklyn Festival«, drugi nastavak tradicije koja je započela prošle godine velikim »Arena festiva­lom« kada je naš grad snažno zasjao na rock karti svijeta.
Mada je i za ovu godinu bio predvi­đen jednako, ako ne i kvalitetniji, pro­gram s jakim svjetskim grupama, uslijed razumljivih razloga organizator je bio prisiljen potražiti izvođače među doma­ćim grupama. Mjesto održavanja je rukometni stadion »Arena«, a vrijeme je od 20 do 1 sat oba dana."
U vrijeme kad se je održao Arena Festival gradonačelnik Pule, odnosno, predsjednik skupštine općine Pule bio jedan relativno mlad Luciano Delbianco (na dan festa imao je 36 godina 1 mjesec i 25 dana), a predsjednik Izvršnog vijeća Skupštine općine Pula bio je Igor Štoković (na dan festa star 30 godina 7 mjeseci i 19 dana), koji ga je naslijedio i na mjestu gradonačelnika. Sigurno je moglo biti zanimljivo od njih samih čuti kako to da se festival premjestio iz Arene na stadion i druge detalje, ali to je sad nemoguće jer su nažalost obojica nedavno preminuli (Delbianco 29. 09. 2014., Štoković 09. 04. 2015.).

Kao što sam već napisao, Arena Festival otvorio je grad i građane za druge festivale. Vidjeli smo da odmah godinu dana kasnije u ratnim uvjetima nastaje Brooklyn festival, pa 1992. Melody Festival (nastavak Brooklyna, organizator Dražen Majić) i Monteparadiso Festival. 1993. godine nastaje Art&Music Festival, itd, itd... Tako je Pula postala grad glazbenih festivala.


Na youtubeu možete vidjeti kako je sve to izgledalo.

PART 1:

PART 2:

PART 3:

PART 4:

PART 5:

PART 6:

srijeda, 15. srpnja 2015.

Novo poduzetništvo - policijsko poduzetništvo

U zadnje vrijeme sve modernije pričati o socijalnom poduzetništvu, koje je valjda unatoč ovisnosti o javnom novcu i gubicima bolje od onog "asocijalnog", onog putem kojeg ljudi stvaraju neke dodane vrijednosti. U zadnje vrijeme se razvija i nova vrsta poduzetništva koja još uvijek nema dovoljno medijske pažnje - to je policijsko poduzetništvo. Normalno, taj business model je nastao u Istarskoj županiji (2013. godine), a zatim se je ove godine raširio dalje na druge obalne županije. Kao gotovo uvijek, ideja za policijski business nastala je sasvim slučajno i na nekim mikro, osobnim osnovama. U našem slučaju, kako sam čuo iz pouzdanih izvora, radi nezadovoljstva jednog policijskog poduzetnika radi nemogućnosti nastupanja Thompsona u pulskoj areni.
Trebam malo objasniti situaciju. Naime, ovih dana kada kreću razni festivali po Hrvatskoj koji su prvenstveno orijentirani prema inozemnoj publici, ali i organizirani su od strane inozemnih organizacija, nailazimo u medijima sve više članaka o zapljenama različitih supstanci na Zrću (pa još malo na Zrću), u Tisnom, na Ultri, ranije na granici... Članci su uvijek opremljeni i podacima o količini novaca zarađenoj na prekršajnim kaznama. Kao, dobro se zaradilo.
Odmah je vidljivo da zarada još uvijek nije ni blizu kao u regiji lideru - Istri - unatoč još većem broju posjetitelja istih demografskih karakteristika i izvođačima istih žanrova u tim drugim županijama. Kako su u Istri svi poduzetniji nego drugdje u Hrvatskoj tako su i policajci poduzetniji. U člancima o raznim festivalima u Dalmaciji su tek od ove godine počeli pisati o zapljenama i zaradama policije, u Istri je to već ustaljena praksa, i to još od 2013. godine. Evo, 2014. godine policija je digla samo na dva festivala oko milijun kuna, a zaplijenila je gotovo ništa supstanci. Win-win situacija. Mladi policajci ne trebaju se hrvati s malo jačom ekipom, samo dižu mršavce i cure s nikakvim količinama opijata, a ti stranci su sretni što neće završiti u nekom balkanskom zatvoru, kako si oni to već zamišljaju. Inače ti festivali već donose zaradu lokalnoj upravi i samoupravi i bez dodatnog haračenja.
U sljedećem su grafikonu prikazane podnijete prekršajne prijave po svim županijama u Hrvatskoj. Vidimo nagli rast Istarske županije 2014. godine na dalje. Kod svih ostalih pada.
Ukoliko želimo uzeti u obzir samo festivalske županije na moru, situacija je ovakva:
Vjerojatno će ove godine najviše profita biti za Ličko-senjsku županiju, a onda, predviđam, slijedi nagli pad turizma takve vrste. Istra može izdržati šokove, ovdje su ljudi malo jači, ali te druge županije i ne toliko, a pogotovo ne županija koja nestaje.

Tablično te prekršajne prijave izgledaju ovako po policijskim upravama:

Policijska uprava2008% 20082009% 20092010% 20102011% 20112012% 20122013% 20132014% 2014UK08-14% UK08-14
zagrebačka18617.5619113.591349.8219916.6740727.0140023.0026016.15177717.99
splitsko-dalmatinska41439.0953638.1551237.5148140.2835923.8248327.7729118.07307631.14
primorsko-goranska958.971289.1115511.36766.3717811.8123613.571308.0799810.10
osječko-baranjska464.34765.41705.13363.021046.901448.28804.975565.63
istarska292.74392.78846.15534.44583.851015.8152932.868939.04
dubr.-neretvanska111.04141.00161.17141.1760.40130.75100.62840.85
karlovačka141.32181.28503.66615.11463.05170.98452.802512.54
sisač.-moslavačka100.94130.9330.22110.92151.0080.46181.12780.79
šibensko-kninska454.25835.91765.57514.27422.79834.77563.484364.41
vukov.-srijemska363.40473.35382.78544.52452.99412.36130.812742.77
zadarska524.91674.77282.05423.52322.12623.57251.553083.12
bjelov.-bilogorska111.04171.21110.81100.841087.1760.3530.191661.68
brodsko-posavska50.4790.64110.8180.6750.33211.21201.24790.80
kopriv.-križevačka211.98251.78251.83242.01493.25583.34875.402892.93
krapinsko-zagorska40.38120.8570.5150.4210.0700.0000.00290.29
ličko-senjska100.9440.2840.29131.0940.27100.5840.25490.50
međimurska191.79594.20392.8680.6770.4680.46100.621501.52
požeško-slavonska40.3830.2100.0050.4220.1340.2330.19210.21
varaždinska464.34604.271027.47403.35362.39301.73251.553393.43
virov.-podravska10.0940.2800.0030.2530.20140.8110.06260.26
RH1,059100.001,405100.001,365100.001,194100.001,507100.001,739100.001,610100.009,879100.00
Ustvari, 2014. godina je godina čistog iživljavanja na kulturno-zabavnim okupljanjima u Istri. U 2014. godini u cijeloj Hrvatskoj je bilo 737 prekršajnih prijava na takvim manifestacijama (str. 109), a samo u Istarskoj županiji je bilo 460 (str. 1). Dakle, u Istarskoj županiji je prošle godine odrađeno 62.42% svih prekršajnih prijava na kulturno-zabavnim manifestacijama u Hrvatskoj. Pošto u Dalmaciji i na otocima se održavaju festivali, kao što sam već napomenuo, sa sasvim istom populacijom gostiju kao na onima u Puli, gdje se izvođači često preklapaju, čudno je da su podaci bili toliko različiti do sada. Ili mladi Britanci kad dođu u Istru posebno polude ili policija u Istri hvata sve što se kreće (s vrlo malo zapljenjenog materijala) i uzima po 5000 kn po glavi.
Definitivno se može pričati o svojevrsnoj privrednoj djelatnosti, ali radi se o privrednoj djelatnosti koja ubija svoje izvore prihoda. Ekonomije bazirane na gusarstvu, a takvo djelovanje je neka vrsta gusarstva, ne stvaraju baš uvjete za budući rad, te istovremeno unazađuju krajeve gdje se gusarstvo provodi bez obzira na velike kratkoročne zarade. Na primjer, dan danas krajevi gdje su bili Uskoci, gusari koji su radili za Habsburgovce protiv Venecije, su jadniji. Možemo vidjeti što se događa i na Rogu Afrike s gusarima koji naplaćuju neku vrstu poreza brodovima koji prolaze. U slučaju tih festivala učiniti će to da će mladi žgoljavci i njihove cure prestati dolaziti, ali će bez problema dolaziti oni malo jači dečki kojima nije frka ući u sparing s policijom. To spada u klasične probleme tzv. Rata protiv droga, stvara se veći problem nego onaj kojeg se rješava.
Uvjeren sam da će ove godine biti drastičnog povećanja tih prekršajnih prijava i zarade i po Dalamaciji i otocima. Nakon toga više neće biti ništa, ostati će samo mjesto gdje je odojak pečen.
Usput, zapelo mi je za oko da kad je riječ o javnim okupljanjima, da u siromašnim županijama ima više političkih skupova i sportskih događaja nego kulturno-zabavnih manifestacija. Nije ni čudo da su tamo i dalje siromašni, sele se u Sveto Trojstvo (Grad Zagreb, Goransko-Primorska županija, Istarska županija) ili u inozemstvo, ali i dalje su nacionalisti. Ali to je neka druga priča.

Pratitelji

Arhiva bloga