Danas sam bio na Jacquesu Ranciereu u Rijeci i, među ostalim stvarima, bio mi je zanimljiv jedan odgovor na jedno pitanje. Naime, pitanje je bilo (imajte na umu da parafraziram) "Koja je razlika između francuskih studenata iz pokreta iz 1968. i današnjih studentskih pokreta?", a odogovor je bio da 1968. jako je malo ljudi studiralo u odnosu na danas, i ti su se mladi pobunili protiv toga da postanu menadžeri u budućnosti, ili stupovi buržujskog društva, a današnji studentski pokreti se bune protiv proletarizacije studenata. Dakle, nekad su bili protiv "buržoazizacije" a danas su protiv proletarizacije. Meni je to full dobar odgovor, jer svi ti pokreti protiv "Bologne" govore da fakulteti nisu tvornice, znanje nije roba, itd... Da im ne fali nekadašnja "elitnost"?
Što se tiče cijele prezentacije, nije ni gore ni bolje nego što sam očekivao... Ustvari ipak je malo bolje jer je bio manje "francuski" nego što sam mislio...
Autor je uklonio komentar.
OdgovoriIzbrišiO tome mislim napisati nešto ozbiljnije, ali, naravno, ne za blog. Dakle, evo nekih hipoteza koje su izašle iz mog promatranja i pričanja s ljudima:
OdgovoriIzbriši- većinu studenata apsolutno boli k... ili p... za sve to skupa
- većinu građana zaboli za sve to skupa
- postoji manjina koja je odrasla na mitovima o studentiskim borbama '68. itd... koja se bori
- postoji jedan manji broj onih koji bi besplatno studirali jer je tako bilo prije, a ni ne isplati im se plaćati
- postoji mali dio koji je za besplatno školovanje, ali je protiv metoda
- postoji dio koji je aktivno protiv bilo kakvih protesta, blokada, besplatnog/ platnog školovanja - nazovimo ih neka sveučilišna nova desnica koja se po mom mišljenju i malo isprofilirala iz amorfne mase koja ej prije bila.
Po meni moglo bi se sve promatrati kroz teoriju racionalnog izbora. velikoj većini je najracionalnije to da nema nastave i da se oni pripremaju za kolokvije i ispite, jer tako su predavanja bezveze, a ima ih puno po Bologni. Oni ne misle se angažirati, ako uspije se srditi besplatno za sve - super! Ona postoji manjina koja je glasna, ima ideologiju, ima podršku lijevih i "angažiranih" profesora, dobri su studenti, itd... To je ona studentska "inteligentsia" koju će profesori i zamjetiti te si ih kasnije uzeti za asistente - zato im je racionalno biti viđeni. Ali, ne mogu svi biti u toj eliti ma koliko god se trudili i insistirali na bezglavoj masi. Ostali su ekipa koja bi besplatno školovanje, nisu najbolji studenti, i zapravo trajanje blokade ovisi kad će se oni umoriti. Obično se počne događati da oni najžešći aktivisti počinju se distancirati od ostalih tako što cijelo vrijeme spominju njihovu veću angažiranost ("ja spavam već tjedan dana na faksu dok vi doma učite" [MI-VI], "organizirali smo tribinu a većina vas nije došla, da li želite da uspijemo ili ne" [MI-VI - za razliku od nas], itd...). Još je stari Michels rekao da čim se stvori organizacija stvara se i oligarhija.
zadnja skupina je ona desničara koja je često i vezana za neku desničarsku stranku tipa HDZ (znam, dosta vas će reći da HDZ i nije toliko desna, ali njihova mladež je poprilično desnija od njihove stareži), oni to rade jer misle da su ovi drugi pijuni SDP-a i slično, da se isfuraju u stranci, jer sve dobre pozicije u ljievoj oligarhiji su popunjene, ne žele biti masa pa tako nalaze svoje mjesto pod suncem.
dakle, sve je dosta racionalno. racionalno i prestaje.
OK, stavimo hipoteze na stranu, ajmo malo spomenuti činjenice, ustvari jednu. Do prekosutra profesori trebaju javiti na koje bi baze se sveučilišta pretplatila, pa će se onda birati, a li broj baza će se smanjiti u svakom slučaju jer to više neće plaćati ministarstvo nego sveučilišta, a sveučilišta imaju manje sredstva jer manje će ljudi platiti studiranje. Na nekim odjelima u Puli frka je i oko izvedbe nekih projekata radi pomanjkanja sredstava. radi veće ovisnosti o ministarstvu smanjuje se i autonomija sveučilišta... OK, može se ići i na EU fondove... Ali nema kadra koji ih zna srediti.