U Hrvatskoj se često različiti pojmovi koriste na pomalo funky način, kako paše. Zanimljivo je kako Slaven Letica i Zlatko Miliša poimaju skepticizam kao nešto negativno, čak kao proizvod zaglupljivanja. Tako su oni okarakterizirali prošlogodišnje studentske prosvjede kao, nevjerojatno, odmak od skepticizma. Čini se da su postali vjernici ili što ja znam. Pretpostavljam da mi je jasno što su zapravo mislili, ali uopće ne želim opravdati njihov izbor terminologije i ići u razumijevanje onoga što su htjeli reći. Bez veze.
Ma ne mogu izdržati, evo jednog dijela, nadam s da nije stvarno od Srđana Vrcana:
Skepticizam se prepoznaje u bijegu u privatnost, apatijom, općom šutnjom, težnjom prema materijalnoj i socijalnoj sigurnosti, usmjerenosti na konkretno, u gledanju na svijet bez iluzija, strogog razdvajanja onoga što spada u javni život od onoga što pripada privatnom životu (uz isključivu usmjerenost samo na privatno) i gubitak interesa za politiku. (S. Vrcan, Novo pokoljenje mladih, Vidik, br. 7/8 1968., str. 18.)
[i sve dalje, nevjerojatno]
Ili:
U najnovijim prosvjedima mladi su (privremeno) odbacili skepticizam, čime se pokazalo da on (skepticizam) ima volumen i vremenski rok, kada puca i prerasta u bunt mladih. Sjetimo se «djece cvijeća», antiratnih prosvjeda, silnih pokreta mladih za slobode govora ili reakcija na uništavanje okoliša... Evo što smo zapisali 2004. godine: «Šutnja mladih je govor da se oni skepticizmom suprotstavljaju društvu te su privatnost i hedonizam odabrali kao vrijednosnu matricu svojeg ponašanja.
Što si oni misle pod skepticizmom? Vjerojatno ono što je i Gramsci mislio, ili tko zna? Nije ni čudo što nitko...
Nema komentara:
Objavi komentar