100 kuna

Već nekih 25 godina ili više odlazim bez pratnje roditelja na more na Zlatne Stijene. Tamo smo uvijek odlazili mi iz kvarta, a kasnije ekipa iz subkulture ne nužno vezana za kvart, mogu reći da mi je to neka vrsta ljetnog (popo)dnevnog boravka (ali i jesenskog, zimskog i proljetnog zadnjih par godina vikendom).
Tako pred nekih tjedan dana odmah kraj bicikla ugledah podeblji kožni novčanik. Gurnem ga malo nogom i otvori se na pola a unutra krdo kartica, rekao bih 20. Razmišljam si da ga pustim pa će doći vlasnik ili da ga odnesem na recepciju. Onda me počelo kopkati ako ga pustim netko će ga ukrasti, a ako ga odnesem a recepciju mogu me panduri zaustaviti po putu i ispast će da sam ga ukrao, ili šta ako fali para pa na toj recepciji ispadne da sam ukrao ili šta ja znam.
Malo dalje kod bunkera je bio prijatelj, nazvao sam ga za savjet i da dođe vidjeti kao svjedok. Uzeo sam novčanik i odnio ga na recepciju. Tamo mi je gospođa odmah rekla da sam spasio lice hrvatskog turizma, itd... i pitala me adresu i broj telefona u slučaju da mi se vlasnik želi odužiti ili nešto. Dao sam adresu i broj, ali da ne treba ništa jer bi i ja htio da tako meni netko vrati kad bi ja izgubio novčanik ili nešto.
Uglavnom, danas sam dobio pismo u kojem piše (sic!):

Hi!

I'm so happy that you found my wallet!

Please buy you somthing nice!

Best regards!

Ime Prezime

from Sweden.

U pismu je bilo 100 kuna. OK je vratiti stvari koje gosti zaborave u tvom dnevnom boravku.