ponedjeljak, 1. studenoga 2010.

Optimisti i pesimisti

Mediji, knjige za samopomoć i ostale debilane tjeraju nas da budemo uvijek sretni, još ispada kao neka žešća patologija biti nesret/an/na, ne "misliti pozitivno", biti ljut/a... Svi moramo gledati s optimizmom na svijet jer je, kao, pesimistički pogled destruktivan, privlači "negativnu energiju" i stvara "lošu vibru." Ja mislim da su stvari obrnute. Po meni pesimisti su najveći optimisti jer nisu zadovoljni sa situacijom, no još uvijek vjeruju u bolju budućnost ili da bar negdje drugdje nekome drugome je bolje - može biti bolje i bolje postoji (makar samo kao mogućnost). Optimisti misle da je ovo što je "to." Zadovoljavaju se s tapijom. Ne samo da se zadovoljavaju, nego im je situacija kakva je super. Dok pesimisti misle kako njima neće nikada biti bolje nadaju se da će biti, a optimisti se ni ne nadaju, njima je već super.
Čitam različita istraživanja (a i zadnji broj Skeptic Magazinea ima za temu "happiness") koja kažu da timovi bez pesimista i sličnih "negativaca" donose češće loše odluke za firme i druge organizacije. Uglavnom, ako svi razmišljaju kao rejveri na exu previdjeti će neke negativnosti koje će na kraju rasturiti firmu, projekt ili što već. Neki ljudi su često tako "pozitivni", optimistični i slično da ne žele ni čuti o negativnim stranama njihovog razmišljanja ili o rizicima čak i kad je toliko evidentno da određeno ponašanje ne vodi nigdje.
Nakon svih tih sranja o optimizmu i sreći ljudi počinju vjerovati da je to jedini cilj koji vrijedi truda, no ne mogu ga svi postići tako da budu zadovoljni kao neki retardi i moroni sami od sebe (totalno pounutrenje optimističke debilane - fašizam?), da si nađu komada, bave sportom, idu u crkvu itsl. Tako neki odluče promijeniti tužnu situaciju u sretnu i optimističnu alkoholom, drogom raznom, prozacom i kurvama. Ali ne, ni to ne valja, moraš baš "prirodno" biti sretan retard. Nikad na zelenu granu.
Prestanimo s tim happiness fašizmom i "good vibrations", optimizmom i sranjima - okrenimo se malo prema arhitekturi negativnosti.

Broj komentara: 5:

  1. A što je tvoja procjena, koliki postotak ljudi su hapiness fašisti? Iskreno, osim pokoje knjige i emisijice, ja ih uopće ne vidim toliko. A vidim poprilično onih "svijet je u kurcu" tipova.

    OdgovoriIzbriši
  2. Hmmm, ja ih vidim dosta. Cijeli fejs na tome. I kad pričam bed stvari- "ma ti si zabrijao"

    OdgovoriIzbriši
  3. Ah, sad već miješaš kruške i jabuke. Jedno su knjige o samopomoći, a drugo je ljudska potreba da svojim bližnjima kažu "malo si zabrijao". Ako je to "hapiness fašizam", onda su ljudi takvi od kad postojimo kao vrsta.

    PS. Idem te dodati kao frenda na fejsu i garantiram ti da mi puca kurac za to što si ti u kurcu. Nadam se da će ti biti marem mrvicu lakše (Ups, postao sam fašist ;-)

    OdgovoriIzbriši
  4. Ja osobno ne poznam niti jednu osobu koja je fašistički optimist. Ali ću svakako prije izabrat za druženje optimističnu osobu, ili barem normalnu, nego nekog pesimističnog.

    Jbg ovi "crni" su teški sami sebi, kamoli drugima! Tko želi provoditi vrijeme s nekim kome je sve sra.e, po kome će sve loše završiti. tko se stalno žali na posao, tipa, ribu,šefa, tko kuka neprestano? I tko uvijek ima zamjerke na sve?
    Pričaš o ljudima, neizlječivim optimistima" kao da zbilja postoje. Nema ih. OK, možda u kakvoj komuni, kibucu, gdje već ne, ali regular people nisu takvi.

    A to Fejsom je divno prenemaganje. Meni to zapravo ide na jetra jer većina ljudi koja posta takve gluposti se osjećaju totalno u k. i ovako se nastoje "dići".
    (da ne pričam koliko mi idu na jetra oni "tko ovo ne postavi u status stvarno nema srca. Mala trogodišnja Maja se bori sa zloćudnim...bla bla". E TO je već prese....., ili uplati neku lovu ili napravi nešto konkretno jer od ove patetike i tvog osobnog uzdizanja na pijedestal "dobre osobe" nitko nema ništa)

    OdgovoriIzbriši
  5. @Puzz: možda sam pomiješao kruške i jabuke miješajući optimiste i sreću i eskapizam, ali i dalje mislim da postoji rašireni hapiness fašizam. Svjestan sam da većina ljudi se nešto žali, "nemamo para", "svi su političari lopovi", itd... Koje se nastavlja s "što manje gledam vijesti na TV i što manje čitam novine sretnij/a/i sam", itd... Dakle, boje izbjeći svake "bedare", ili bedare od ljudi kao što bi Aqua, nego znati da bi se moglo djelovati, bolje kenjati koje je isto jedan od načina rješavanja "negativne energije" (pogotovo oni koji se furaju na budalaštine od Freuda).
    Ima i onih koji kažu "ti uvijek vidiš čašu polupraznu umjesto da ju vidiš polupunu" iako je čaša zapravo sasvim prazna.
    Jučer sam, npr., slušao hapiness fašistu izbrijavanje bazirano na Davidu Ickeu, ali svaku dublju spiku bi prekidao jer je, kao, sve dublje zapravo pokušaj obmane i kompliciranje situacije... Isto sve je u kurcu, i zato bolje brijat svoj film i takve spike.

    OdgovoriIzbriši

Pratitelji

Arhiva bloga