U petak sam bio na propagandnom skupu Lidije Gajski na kojemu je bilo more ljudi. Skup je bio prije svega zanimljiv jer se održavao na Sveučilištu, u najvećoj dvorani koja je bila sasvim puna. Skup na kojemu se kritizira znanost na znanstvenoj instituciji. Primijetio sam veliki broj profesora i profesorica, ljekarica, doktora i doktorica medicine, studenata, new age freakova, baš svakakvih ljudi. Ne razumijem zašto pobornici teorija zavjera -- u ovom slučaju "Big Pharma"-e -- misle da su među malobrojnim "slobodnim", "pametnim", "mislećim" pojedincima kad se ipak radi o mainstream i pomodarskom fenomenu gdje zapravo većina puši takvu priču i zapravo financira takvu industriju "alternative", "teorija zavjera", itd... U gradskim knjižnicama knjige o teorijama zavjera su najposuđivanije (pogledajte što još posuđuju ljudi koji posuđuju knjigu od gospođe Gajski ovdje).
Nije čudo što takve priče imaju veliku privlačnost kod većine ljudi. Na takav se način osjećaju da su unatoč tome što rade sve kao i svi ostali (gledaju tv, imaju obične mainstream hobbyje, itd.), da su ipak "otkačeni" i "kuže" što se događa oko njih. Stvar nije nova. Jedno zanimljivo objašnjenje sam vidio u članku How Bad Ideas Gain Social Traction gdje autorica piše sljedeće vezano o (moje boldanje):
This symbiotic connection between AIDS denialism and alternative healing was facilitated by a shared conspiratorial move against HIV science and has had powerful community-building effects. AIDS denialism gained social traction through four symbolically and organisationally important roles: the “hero scientists” who provide a patina of scientific legitimacy for the movement; the “cultropreneurs” who offer fake cures in the place of antiretroviral therapy; the HIV-positive “living icons” who seemingly provide proof of concept by appearing to live healthily without antiretroviral therapy; and the “praise singers”, such as sympathetic journalists and film-makers, who publicise the movement. When Mbeki surfed the internet about AIDS, he came across more than just a set of bad ideas; he encountered a community in which conspiracy theory fostered new forms of identity (bold truth-seeker) and social solidarity (we, the oppressed).
Mislim da je autorica točno pogodila priču. Ti ljudi dobivaju neki identitet (pravi tragači istine, a ne oni budalaši koji rade za kapitalizam [što god im to bilo]) i nalaze veliku zajednicu u kojoj osjećaju solidarnost.
Da se malo osvrnem na neke tvrdnje. Ne mislim prenijeti kompletno izlaganje, ne mislim se ni zaustavljati poticanje na neprijavljivanje osoba koje ne žele cijepiti djecu (kaže da savjetuje "fleksibilne pedijatre"), pozivanje na neko zlatno doba medicine od prije pedesetak godina kad farmaceutska industrija kao nije bila iskvarena, itd... Meni je bila najzanimljiviji dio o soluciji situacije. Naime, solucija leži u većem financiranju i nadzoru sa strane države, te u povećanju svijesti. Problematično je u tome što je teško definirati što je to točno svijest, zato i ne postoji neka razina koju se može doseći. Uvijek može netko reći da ipak niste dovoljno svjesni. Možda vas i zato odvedu u gulag da vas osvijeste. Država nikad nije bila dobra gospodarica (jer je to nitko), a i industrija u rukama države je koruptibilna. I sada je korupcija vezana za situaciju u kojoj postoji javno zdravstvo čiji će čelnici baratati javnim novcima onako kako im prdne, ionako nema odgovornosti kod javnog novca.
Jeste li kad vidjeli toliko ljudi na nekom znanstvenom skupu gdje se objašnjavaju neke malo kompleksnije stvari?:
Gospodine Edgar, jako se u krivu sa ovim komentarom, ne zato što bih ja podržavao stanovitu Lidiju Gajski, niti zato što vjerujem u teorije zavjere, jer u njih ne vjerujem, već zbog ovoga: "Država nikad nije bila dobra gospodarica (jer je to nitko), a i industrija u rukama države je koruptibilna." To jednostavno nije istina, ovo što ste izrekli je voda na mlin kapitalizma. I to onog liberalnog, koji traži da sve "padne" u privatne ruke uključujući i škole. Jer tobože, eto, država je loš gospodar. Država je prije svega društo, ili bi barem to trebala biti, a to nije ništa kako vi kažete. Jedino društvo može i treba kontrolirati svoju sudbinu a ne da nam to čine "tvrtke" i "kompanije", jer onda nema - demokracije.
OdgovoriIzbrišiNe, sve je kako vi kažete :) Državu kontroliraju određeni ljudi koji ne snose odgovornosti. Nikakvo društvo ne kontrolira državu. Privatne škole su također bolje od državnih jer ako su loše onda mogu propasti, za razliku od loših državnih.
OdgovoriIzbrišiZnači, u slučaju kad država loše funkcionira onda treba kriviti društvo? Ka loše funkcionira neka tvrtka zna se točno koga se može okriviti.