U svakodnevnom diskursu u Hrvatskoj što se Istre tiče postoji jedna velika rupa od 1500 godina. Naime, spominje se Rimsko doba, pa se odmah skaće na Austro-Ugarsku kao jedan od najsvjetlijih primjera svega, pa onda na Jugolaviju (onu SFRJ), da bi se došlo na Hrvatsku. Zapostavlja se 500 godina Venecije koja je i učinila Istru "hrvatskom" naseljavajući ljude koji su kasnije postali i hrvatima (btw, zanimljiva je knjiga Od Vlaha do Hrvata). Da ne pričamo o nespominjanju 25 godina Kraljevine Italije (osim u kontekstu fašizma), ali ne spominje se ni Bizancij, ni franci, ni ništa. Jedna velika crna rupa. To se događa na desnici, ali i na ljevici. Tako u Glasu Istre piše u članku o prezentaciji knjige Istra u Titovo doba:
[...]Istra [je] tijekom svoje povijesti prošla kroz tri razdoblja prosperiteta, i to za vrijeme Rima, o čemu svjedoče brojni sačuvani spomenici, Austro-Ugarske o čemu govori sačuvana infrastruktura i arhitektura, te nakon Drugog svjetskog rata kada je ovaj prostor doživio gospodarski, društveni i kulturni procvat.
Dakle, ništa drugo se nije dogodilo osim ova tri razdoblja. Vjerojatno je Rim naveden jer je toliko daleko da je bezopasan, Austro-Ugarska jer je "the enemy of my enemy is my friend", pa onda dolazi ovo što je sad. Arhitektura istarskih gradića, krilati lavovi, crkve, govor... sve je to ništa. Crnjak žešći.
Vidiš, ja uopće nemam dojam da se ne spominje Venecija. Ne znam otkud ti to. Možda je takav diskurs u Puli, ali ako jest -- ne vidim u tome ništa čudno; Pula je postala veći grad tek u Austriji, za vrijeme Venecije je bila ribarsko naselje. Da nema arene i augustovog hrama, vjerojatno se ni Rimljani ne bi spominjali.
OdgovoriIzbrišiA što se tiče Franaka i Bizanta, tu ne vidim ništa čudno s obzirom da je i od jednih i od drugih ostalo praktički ništa. (Znam netko će sad vrisnuti za Eufrazijevu baziliku, ali znate li nabrojati barem, recimo, 5 sačuvanih bizantskih spomenika?).
Od franaka... Nisam ziher da sa sigurnošću mogu nabrojati išta sačuvanog (mislim da sam vidio samo jednu ili dvije crkvice na rovinjštini za koje sam čitao da potječu iz tog razdoblja). Koliko toga možeš ti nabrojati (bez googlanja)? Koliko dugo su oni bili u Istri, uostalom? Malo.
Sve u svemu, najviše se priča o onima koji su ostavili nešto konkretno za sobom (bio to jezik ili arhitektura).
Ako baš postoji jedan entitet koji je u povijesti Istre bio važan, a o kojemu se malo priča -- ja bih rekao da je to Akvilejski patrijarh. Kad čitam po povijesti Istre non-stop se spominju akvilejski patrijarsi, ali jako malo u stvari o njima znam. Koliko ljudi u Istri uopće zna gdje je Akvileja?
Spomenuti diskurs koji preskače Veneciju je prisutan i u povijesnoj literaturi, kao i preskakivanje 1. svj. rata. Navedena knjiga je o cijeloj Istri, tako da se ne radi o pulskoj posebnosti. Cijeli centar Pule je venecijanski, od kaštela pa sve do foruma. Istina je da se Pula može smatrati "città di fondazione" koja je nastala preseljenjem venecijanskog arsenala sa svim obiteljima radnika za vrijeme Austrije, tako da je onda tek narasla. Osim toga, Venecija je ostavila jezik bilo to talijanska varijanta ili hrvatske dijalekte koji su prepuni talijanskih/ venetskih riječi, ali i hrvatski dijalekti koji su došli baš zato jer je Venecija dovodila te ljude. I samih 25 godina Italije su ostavili Puli najviše u odnosu na vrijeme trajanja (cijeli Giardini, kvartovi poput Kaštanjera, itd...). U postotku je puno više nego ono što je vidljivo iz rimskog doba.
IzbrišiOno što sam napisao je da se spominju samo određeni periodi, a zapostavljaju drugi, ne zato što ima više ili manje ostataka, nego zato jer ideologija utječe na to. U hrvatskoj historiografiji je to jako vidiljivo na svakom koraku. Od nespominjanja do izmišljanja imena osoba koje su nepočudnog podrijetla (npr. Giorgio Orsini vs. Juraj Dalmatinac, Marco Polo...). Drugdje je situacija još i gora. Npr., na Krku gdje se ne spominje ništa vezano za Veneciju iako sama imena su venecijanska, lavovi su prisutni, itd... (da opet ne ispadne nejasno: npr. u gradu Krku imaš venecijansku kulu s lavom, a piše da su tamo bili Frankopani, o Veneciji ništa. Tako slično u Vrbniku, itd...). Zaboravlja se da slaveni koji su u Istri nisu oni iz 5. 10. st. nego iz razdoblja Venecije.
I to s Akvilejom imaš pravo. Ipak to smrdi na Italiju, a i ima veze s Venecijom.
Uostalom, to se ne radi samo s povijesti vezanom za Italiju na neki način, nego i za druge zemlje... Tako je Ernest Renan napisao da za stvaranje nacije, parafraziram, ljudi se trebaju sjetiti mnogih stvari iz povijesti koje su im zajedničke, ali i zaboraviti puno stvari. Ili Karl Deutsch koji je napisao, parafraziram, da je nacija grupa ljudi ujedinjena krivim pogledom na prošlost i mržnjom prema susjedima.
Pretjerao sam uodgovoru, tako da umjesto objave dobih samo otužno: "Vaš HTML ne može biti prihvaćen: Maksimalan broj znakova je: 4.096".
IzbrišiNo, barem si me prisilio da oživim blog, pa evo odgovora ovdje.