120 godina žicanja

Prije 120 godina moj prapranono se žicao kod Matka Trinajstića, brat Dinka Trinajstića i tadašnji načelnik Buzeta, za malo “turkinje”, odnosno, kukuruza. Pisao mu je s područja Sv. Ulderika. Nije bio siromašan, valjda je u isto vrijeme izgradio zvonik u Trvižu (vidi dokument dole) i Vrhu, neke fontane i tome slično. Pošto su dijelili sjeme besplatno i svi ga krenuli tražiti, čak i boljestojeći su pitali bez beda.

Kod Sv. Ulderika dne 12/1 97

Štovani Gospodine

Trinajstić Glavar u Buzetu

Kako cujen jas da delijo turkijnia po svaki kući ca ima vjsie potreba ali more bit da vi mislite da ja niman potreba ali to van dokazen da poli mene so cetiri mala djeca i je Mati stara i na zemlje seje jakomalo pripravilo compiri so svi sagnili, da ni ostalo se more reć niti za seme turkinja jako malo zač je bilo previsje mokrota za naše zemlje;

Moj dobričak nije smjerovo jednako to ljeto na mojim delenje ali ništa dobro;

To se vidi da još jiman visje potreba nego oni ča jimajo deset goved va dvora;

Vas pozdravin vaša Sluga

Pauletić Ivan Marija

(memorandum je Giovanni Maria Paoletich / Maestro-perito in arte - Pinguente)

Što se još može zaključiti iz pisma? Prije svega, u kraju gdje pričaju kajkavskim dijalektom autor u pismu koristi “ča”. Je li se on to ulizivao Trinajstiću? Znao je vjerojatno da je s Krka, da širi neko hrvatstvo/slavenstvo… Vidi se i po tome što se je potpisao hrvatskom grafijom, a memorandum je na talijanskom. Dakle, radi se o 1897. godini, ne 1927. Vidi se i da je obično pisao na talijanskom jeziku jer koristi i talijansku grafiju. Na primjer, kad piše “compiri” za krumpire, vidi se da ne koristi neki književni hrvatski (tad se nije moglo baš govoriti o standardnom), itd…

Cijela stvar se može gledati marksistički, kako to obično nacionalisti rade. Možda je talijanski bio u modi i koristili su ga bogatiji, oni su mogli platiti usluge moga prapradjeda, a sirotinja koja je pričala na slavenskim dijalektima nije baš plaćala usluge, ali nije ni čitala. Može se i pretpostaviti kako je Austro-ugarska vlast kadrovirala činovnike, načelnike, itd… I prije svega, iz kojih razloga?

Na kraju, kako mi se čini da piše u zapisniku ovdje dole, Trinajstić se žali da će svi tražiti pomoć, da je možda bolje dati novac nego sjeme, ili tako nešto.

Pošto se radi o “samo” 100 godina nakon pada Venecije, a u Buzetu je bilo sjedište Rašporskog kapetanata, moguće je da je Austro-Ugarska radila na brisanju venetske kulture, "devenetizacije", radi Italije. Zato je dovodila činovnike iz mjesta koja su već bila jako slavenizirana… Tko zna… Ipak mi je najzanimljivije žicanje bazirano na osjećaju relativne deprivacije.