Čini se kao da je prošla cijela viječnost od kad je Pula bila kandidat za prijestolnicu kulture - Pula +2020 (web stranica je ugašena). Ljudi se jedva sjete cijele pompe. Baš jučer je bila godišnjica krunskog događaja, Prekidača.
Mnogi su radili na tome da Pula uspije, mnogi su radili na tome da Pula ne uspije, a neki su radili i s onima koji su bili za i s onima koji su bili protiv tog projekta. Ti zadnji su bili u tzv. Win-Win situaciji. Nisu se mogli nikome zamjeriti, uz to mogli su zaraditi i ostati dobri s jednima i drugima uz bildanje vlastitog CV-a i jačanja vlastitog PR-a. Kako se negdje u narodu kaže: "Umiljato janje dvije majke siše". U slučaju rata takvi bi bili odlični dvostruki agenti, nije ih dobro imati za neprijatelje.
Dosta mladih misli da se kroz takve projekte mogu etablirati u tom svijetu, ali vjerojatnost je nikakva. Odnosno, mehanizam je puno kompleksniji, vezan je za klasu, kulturni kapital (koji je i sam vezan za koncept klase), itd... Dosta je važno socijalno podrijetlo. U CV-u uvijek dobro dođe crtica više, ali kako osim par faca svi ostali su anonimni bez problema može se kasnije lagati da se je sudjelovalo u takvom nečemu. Tako je učinio i Quentin Tarantino u jednom svom mladenačkom CV-u u kojem je naveo da je sudjelovao u Goddardovom "Kralju Learu" i Romerovom "Dawn of the Dead".
Sjećam se da je bilo riječi o tome kako će se nastaviti aktivnosti i u slučaju nedobivanja titule, no ne vidim da je to tako (to je kao u America's Cup, postoji samo pobjednik, nema drugih). Znam samo da neki koji su bili angažirani da utvrđuju svoje pozicije u kulturnom sektoru, ali to je neka druga priča.
Nema komentara:
Objavi komentar