Prije nekih godinu dana jedan prijatelj je rekao, parafraziram, “Bojali smo se McDonaldsa a dogodio nam se Mlinar”. I stvarno, na svakom koraku Mlinar. Ta mi je mudrost pala na pamet još prije nekih sedam mjeseci kad sam pročitao sljedeći status kao komentar jednog youtube videa kod drugog prijatelja:
dakle, ovo me podsjetilo na sve one koji su na ovim područjima radili sociološka i antropološka istraživanja, sastavljali izvještaje za naše tlačitelje, domaće i strane, proučavali naše ponašanje i pomagali da se stvore novi oblici kontrole. od slamanja otpora, do još učinkovitije eksploatacije. predstave se kao prijatelji, a kad okrenu leđa vidiš da su kolaboracionisti. slučajni i/ili namjerni.
Video u pitanju je bio ovaj:
Dakle, možemo se bojati sociologa, ali na kraju će nam doći programeri s Big Data spikama (ovdje su recenzije knjiga na temu). Trebati ćemo se bojati neetičkih algoritama koji nam mogu uništiti i živote. Ne samo da će biti maknuti ljudi koji sustavno žele istraživati društvo, nego će nestati i ljudi općenito u analizi društva.
S druge strane, sociolozi rade greške, nekad glupo interpretiraju novije fenomene. Jedan odličan povijesni primjer je upad punkera na skup solciologa koji su raspravljali o punkerima kao novom fenomenu 1984. godine u Milanu. Postoje i snimke kako se režu i dijele pamflete protiv skupa jer punkeri nisu zamorci. Evo filmića:
Eto, ima svakakvih iskustva. OK je biti radikalan i ne surađivati s ljudima koji se znanstveno bave tuđim načinima življenja, ali moramo biti svjesni da će to netko napraviti, zato trebamo i razmisliti i o tome tko će, na koji način, za koga i radi čega na kraju skupiti informacije o nama. Da ne bude "Bojali smo se sociologa, dogodio nam se Big Data".
Nema komentara:
Objavi komentar