četvrtak, 1. ožujka 2018.

Sreća u nesreći ili nesreća u sreći


Kako zadržati i ovce i novce? Teško, izgleda. Čini se da buljenje u monitore čini nas manje sretnima, ali isto tako ako premalo buljimo ili ne buljimo još smo nesretniji. Treba se umjereno buljiti. Uz to, od Facebooka postajemo zavidni i ljubomorniji, općenito smo sve gore od klikanja i apdejtanja statusa.
S druge strane, ljudi koji su više doma na fejsu imaju manju smrtnost, još rade ogromne uštede energije ako ne izlaze ni za posao. E sad, je li bolje živjeti dugo doma u čemeru ili malo kraće na ulicama? Naka si svatko sam nađe odgovor, ali odluka stvara posljedice za sve nas zajedno. (izgleda ipak da ljudi sve manje vremena provode na fejsu, ali vjerojatno provode na nečemu drugome) Ljudi trebaju živo društvo, ali pošto ga je sve manje smartfoni zamjenjuju takve interakcije. Ljudi se navuku na smartfone i te društvene mreže jer trebaju druge ljude, trebaju monitorirati druge i biti monitorirani. Drago nam je kad je i drugima bolje (već vidim argumentacijske twistove egoističnih psihopata). Treba nam zajednica koja nestaje.
Osobno mislim da je bolje živjeti vani nego doma. Na kraju, iako je teže izginuti doma, ipak će nas sve skupa ubiti društvena izolacija, možda ne fizički, ali sigurno će ljudi živjeti duže, slabije i bolesnije.
Za kraj jedna stvar benda kojeg ne volim baš, ali su pogodili srž nove priče:

Nema komentara:

Objavi komentar

Pratitelji

Arhiva bloga