Prije neki dan objavljeno je u medijima da su znanstvenici konačno pronašli uzrok sindroma policističnih jajnika (znanstveni članak). U linkanim člancima imate duže objašnjenje, ovako ukratko, sindrom policističnih jajnika izgleda da ima veze s prisustvom u maternici anti-Müllerovog hormona (AMH) koji potiče određene moždane stanice na proizvodnju androgena, valjda najviše testosterona. Znači, te žene imaju više muških hormona. Problem je što žene koje imaju taj sindrom imaju dodatnih zdravstvenih problema, ali vjerojatno najvažniji je da teže zatrudne ili uopće ne mogu. Često imaju amenoreju ili nestalne mjesečnice. Sad se zna da će se moći liječiti taj problem tako da će smanjiti lijekovim AMH koji se smanjuje prirodno tek u kasnim tridesetima, kad žene sa SPJ lakše zatrudne.
Imam jednu svoju hipotezu baziranu na apsolutno laičkoj, neznantsvenoj studiji slučaja. Cijela moja priča nije bazirana na nekom uzorku, već na jednom slučaju. Naime, vidio sam (možda bolje čuo za) situaciju u kojoj se je žena sa SPJ sasvim izliječila, odnosno, ciste su nestale, mjesečnica je postala redovita. Promjena je bial povezana s promjenom partnera, no korelacija ne znači i kauzacija. Ovo novo otkriće me podsjetilo na to. I sad, koja je moja hipoteza? Pomislio sam da se radi o vrsti skrivenog ženskog odabira. Dakle, ženski organizam odbija lošu spermu ili izabire kvalitetnu spermu, na taj način nesvjesno radi na tome da moguće potomstvo bude zdravije. Na primjer, monogamija prirodno nije normalna, tako da sperma dugoročnih partnera slabije se “prima”, traži se svježija (o tom fenomenu i fenomenu “grijanja maneštre” u nekom drugom postu više drugi put). Možda kod SPJ organizam odbija spermu mužjaka s više estrogena. To može biti sperma alkoholičara kojima se smanjuje testosteron i povečava estrogen (a više estrogena potiče cugandijanje, utjecaj hormona u maternici nabrijava na cuganje), ili sperma više “feminiziranih” mužjaka.
Znači, organizam pokušava blokirati prolaz spermi i mogućnost oplođivanja jajašca kad “osjeti” da će doći “loš materijal”. Kćeri imaju veću šansu da pate od SPJ ako im je majka imala SPJ, moja je pretpostavka da je to tako jer je moguće da će se kćer ponašati isto kao i mater (i ponašanje je vezano za klasu). Tako se štiti populacija. A sad totalna spekulacija bazirana na tom jednom slučaju: u trenutku kad ženkin organizam dođe u kontakt s nositeljem “kvalitetnog materijala” hormoni se izbalansiraju, mjesečnica prošljaka, svi putovi se otvaraju. U suprotnom spušta se željezna zavjesa.
Nisam iz struke, neću nikad nešto istražiti u tom području i vjerujem da na ljudima ne bi bilo ni etično, ali možda na miševima bi se moglo iako bi teško bilo organizirati protokol eksperimenta. I studija koja me potakla napisati ovaj post se bazira na eksperimentu na miševima. Da, ne bi bilo baš etički nekako dokazati da ženke imaju SPJ radi kontakta s lošima, zapravo mi ljudi daleko smo od prirodnog ponašanja pa je sasvim OK i da prirodni assholes dobiju svoju šansu. Uskoro na tu temu malo više o fenomenu “podgrijavanja maneštre” assholesima.
[EDIT: Nisam bazirao cijelu pričicu samo na jednom slučaju. Pao mi je na pamet slučaj dosta neodgovorne osobe koja isto ima takve probleme. Prije više od 10 godina sam pomislio da ju priroda nekako štiti. Ili sve nas...]
[EDIT: Nisam bazirao cijelu pričicu samo na jednom slučaju. Pao mi je na pamet slučaj dosta neodgovorne osobe koja isto ima takve probleme. Prije više od 10 godina sam pomislio da ju priroda nekako štiti. Ili sve nas...]
Nema komentara:
Objavi komentar