Dobro, rat je uvijek nekako sirotinjski. Jučer sam pročitao članak o smrti 53-godišnjeg skućenog beskučnika čija je životna priča živi bed. Prije skoro dva mjeseca pisalo se o nehumanim uvjetima njegovog života u tunelu/ bunkeru, pa o njegovom spasenju i oporavku, ali sad je gotovo, čuda se nisu dogodila.
Bunker u kojemu je pronađen u kritičnom stanju poznat je od ranije, odnosno, poznat je "recepcioner", skvoter poduzetnik, koji iznajmljuje mjesto za spavanje u tom bunkeru drugim beskućnicima. Bunili su se susjedi, bune se se još uvijek, ali tamo je, čak se proširio kapacitet. Možda su susjedi nezadovoljni, ali policiji takvo stanje odgovara jer mogu na jednom mjestu pronaći neke ljude umjesto da ih traže po cijelom gradu, a odgovara i socijalnim službama jer ako se ti ljudi sami zbrinu manje posla imaju oni.
Neću ulaziti u priču tko je kriv za takvo stanje i slično. Više me straši činjenica da nekoliko povezanih događaja, neke situacije, mogu dovesti do toga da čovjek dođe u poziciju napuštenog psa ili psa u azilu. Hladno Pivo bi pjevali "Neka si nabavi nekog psa...", ali bed je kad se postane pas.
(tako mi je pala na pamet jedna neuglazbljena stvar)
EUDAIMONIA
KAO PAS HODA ULICAMA
NOĆU LUTA MARKETIMA TRAŽEĆI ČOVJEKA
STVARA MORALNI GNJEV
SVOJIM LOŠIM ŽIVOTNIM ODLUKAMA
PAZIO JE CIJELO POSTOJANJE
DA NE POVRIJEDI BIĆE
SAKATEĆI SAMOGA SEBE
I ZATO GA SADA NITKO NE JEBE
MA ‘KO GA JEBE! NEK’ ODJEBE!
NE ZANIMA GA VIŠE NIŠTA
OSTAVIO JE SVE IZA SEBE
NE IDE VIŠE NIGDJE
OSIM ŠTO
KAO PAS HODA ULICAMA
NOĆU LUTA MARKETIMA BEZ SUSRETANJA ČOVJEKA
MA ‘KO GA JEBE! NEK’ ODJEBE!
Nema komentara:
Objavi komentar