Zadnjih
desetak godina, ili malo više, nisam baš bio fan postmodernizma, Baumanove tekuće
modernosti i
sličnoga, ali izgleda da ću morati promijeniti mišljenje. Stvarno se čini da
“anything goes” i da živimo u tekućem društvu u kojem jedan dan smo ovo, drugi
dan smo ono, treći dan brijemo na ono drugo, četvrti dan bavimo se onim trećim.
Ili sve to nekoliko puta mijenjamo u jednom danu. Ili u jednom satu. Čak mlađi
više ne briju
ni na glazbene žanrove
(ili je “generacija
z” ih kao ubila).
Daj malo narodnjaka, pa trensa i dvije fete metala. Ma da je tega.
Ovaj
post nije o mjuzi, ni o miješanju žanrova. Ovaj post je o miješanju ideologija,
životnih stilova, politike i ćevapa i svega ostalog. Super TL;DR članak
Aleksandre Šućur o Salviniju razotkriva svu bijedu tekuće moderne. Naime, Salvini je
devedesetih godina imao političke radionice u Leonacavallu (službeni site) u Milanu. Za one koji ne znaju Leoncavallo
je jedan od najvećih squatova u Europi (sad je legaliziran), među
najdugovječnijima, itd... Činjenica da se takva ekipa i njima uspjela infiltrirati
bacila me u razmišljanje o stvarima koje se događaju oko mene. Prije nekoliko
godina pod krinkom nekakve prilično loše predstave isto nam je ubačen neki
takav kvazidesničar iz jedne takve stranke. I to nije sve! Vidio sam da sad
dolazi uskoro u Rojc u
Dnevni boravak Penny Rimbaud iz Crassa. Kako su mi javili lurkeri, u jednoj
desničarskoj facebook grupi štovatelja Ayn Rand (za bolje
skužiti tko je to poslušati) su već ismijavali i istrolali Neila Percha iz Zion Traina radi njegovog
intervjua na portalu Ravno do dna o tome kako komercijalna glazba pljačka
društvo, a čuo sam da su ismijali i “punk aktivizam”. Baš me zanima kako će sad
ismijati Penny Rimbauda, ono, može se reći ikonu anarho-punka i aktivizma. OK,
on je lijevi
libertarijanac,
ali to je ta suprotna pozicija od navedenih trolova. Ustvari, mislim da će
preskočiti ismijavanje jer pare oblikuju ljude kao ruke plastelin, može se naći
uvijek neka lijepa riječ ili valjani razlog. [BTW, tako je slično prokomentirao
jedan česti organizator Zion Traina za te trolove: “Nisu tako pričali kad su
primali honorare”]
Uglavnom,
živimo u vremenima kad legendarni burek s jabukama sa svime - s majonezom,
krastavcima, kečapom, lukom, baš svime (spomenuo sam ga u postu o roccosiffredizaciji
kulture) -
postaje norma a ne smiješna iznimka. Jedna od pozitivnih nuspojava te ogromne
pasivizacije ljudi je ta da ljude ne zanima više ništa, pa tako ni razne
ideologije. Ismijavali neismijavali - koga briga?
Intro
phone conversation:
Jens
Petter Wiig: Progress (record label), Jens Petter
Happy-Tom:
Oi, Jens Petter. It's Steve Ignorant from Crass
Jens
Petter: Hi
Happy-Tom:
How's the Israelvis record going?
Jens
Petter: Well, it's just been out now
Happy-Tom:
See, I'm sitting here contemplating a bit and I wonder, where's the fucking
cash?
Jens
Petter: Who's this?
Happy-Tom:
Listen, I got a habit to support
Jens
Petter: Yeah, I know, I know
Happy-Tom:
Where's the money?
Jens
Petter: Yeah
Happy-Tom:
I can give you a hard time, I can give you a very hard time
Jens
Petter: Yeah, who am I speaking to? (In Norwegian)
Happy-Tom:
This means war mate (Hangs up phone)