Tekuća modernost

Zadnjih desetak godina, ili malo više, nisam baš bio fan postmodernizma, Baumanove tekuće modernosti i sličnoga, ali izgleda da ću morati promijeniti mišljenje. Stvarno se čini da “anything goes” i da živimo u tekućem društvu u kojem jedan dan smo ovo, drugi dan smo ono, treći dan brijemo na ono drugo, četvrti dan bavimo se onim trećim. Ili sve to nekoliko puta mijenjamo u jednom danu. Ili u jednom satu. Čak mlađi više ne briju ni na glazbene žanrove (ili je “generacija z” ih kao ubila). Daj malo narodnjaka, pa trensa i dvije fete metala. Ma da je tega.

Ovaj post nije o mjuzi, ni o miješanju žanrova. Ovaj post je o miješanju ideologija, životnih stilova, politike i ćevapa i svega ostalog. Super TL;DR članak Aleksandre Šućur o Salviniju razotkriva svu bijedu tekuće moderne. Naime, Salvini je devedesetih godina imao političke radionice u Leonacavallu (službeni site) u Milanu. Za one koji ne znaju Leoncavallo je jedan od najvećih squatova u Europi (sad je legaliziran), među najdugovječnijima, itd... Činjenica da se takva ekipa i njima uspjela infiltrirati bacila me u razmišljanje o stvarima koje se događaju oko mene. Prije nekoliko godina pod krinkom nekakve prilično loše predstave isto nam je ubačen neki takav kvazidesničar iz jedne takve stranke. I to nije sve! Vidio sam da sad dolazi uskoro u Rojc u Dnevni boravak Penny Rimbaud iz Crassa. Kako su mi javili lurkeri, u jednoj desničarskoj facebook grupi štovatelja Ayn Rand (za bolje skužiti tko je to poslušati) su već ismijavali i istrolali Neila Percha iz Zion Traina radi njegovog intervjua na portalu Ravno do dna o tome kako komercijalna glazba pljačka društvo, a čuo sam da su ismijali i “punk aktivizam”. Baš me zanima kako će sad ismijati Penny Rimbauda, ono, može se reći ikonu anarho-punka i aktivizma. OK, on je lijevi libertarijanac, ali to je ta suprotna pozicija od navedenih trolova. Ustvari, mislim da će preskočiti ismijavanje jer pare oblikuju ljude kao ruke plastelin, može se naći uvijek neka lijepa riječ ili valjani razlog. [BTW, tako je slično prokomentirao jedan česti organizator Zion Traina za te trolove: “Nisu tako pričali kad su primali honorare”]

Uglavnom, živimo u vremenima kad legendarni burek s jabukama sa svime - s majonezom, krastavcima, kečapom, lukom, baš svime (spomenuo sam ga u postu o roccosiffredizaciji kulture) - postaje norma a ne smiješna iznimka. Jedna od pozitivnih nuspojava te ogromne pasivizacije ljudi je ta da ljude ne zanima više ništa, pa tako ni razne ideologije. Ismijavali neismijavali - koga briga?

Turbonegro su se zajebavali na račun Stevea Ignoranta iz Crassa u stvari Just Flesh u intru pjesme:

Intro phone conversation:

Jens Petter Wiig: Progress (record label), Jens Petter

Happy-Tom: Oi, Jens Petter. It's Steve Ignorant from Crass

Jens Petter: Hi

Happy-Tom: How's the Israelvis record going?

Jens Petter: Well, it's just been out now

Happy-Tom: See, I'm sitting here contemplating a bit and I wonder, where's the fucking cash?

Jens Petter: Who's this?

Happy-Tom: Listen, I got a habit to support

Jens Petter: Yeah, I know, I know

Happy-Tom: Where's the money?

Jens Petter: Yeah

Happy-Tom: I can give you a hard time, I can give you a very hard time

Jens Petter: Yeah, who am I speaking to? (In Norwegian)

Happy-Tom: This means war mate (Hangs up phone)

Ali to je bila zajebancija ekipe na istoj strani :)