"Molim te učini mi uslugu" - Sapir i Whorf u šetnji po Balkanu

[da se i ja malo upustim u po-mo bullshitting]
Sjećam se, bilo je to prije nekih deset godina (možda manje), bio sam u Veneciji u posjeti ekipi, trebali smo ići na rođendan prijatelja iz Pule koji je tamo radio. Po putu do njega zaustavili smo se u jednoj knjižari da mu kupimo neku knjigu, nešto što bi mu se moglo sviđati. Kako je on tada bio zainteresiran za film, režiju i slično odlučili smo uzeti neki "Manuale di regia" ili tako nešto. Koliko se sjećam nije ni koštao previše.
Slavljenik je bio više nego oduševljen s novim "manualeom", i odmah je iznio svoju teoriju o samom pojmu "manuale." Po njemu je manuale nešto što imaš u ruci, što često koristiš, učiš, uvijek je s tobom. Najvažniji je onaj dio da je u ruci, za razliku od "priručnika" koji je tu negdje, pri-ruci, ali ne mora biti u ruci. Kako je tada, a i danas je dosta, slavljenik bio u anti-balkanskoj fazi objašnjavao je kako ta razlika manuale-priručnik baš vjerno predstavlja razliku između balkanske kulture rada, ali i kulture općenito, i one zapadne. "Tu je negdje, može se koristiti, ali se ne koristi."
Kad smo već kod manuala, koji bi se na hrvatskom mogao zvati "ručnik", ali je riječ već zauzeta za tkaninu s kojom brišemo ruke, noge i ostale dijelove tijela, i sami informatički gurui vam napišu "RTFM" kad pokušavate doći do nekih kompleksnijih odgovora bez imalo truda, bez googlanja, itd... - "Read The Fucking Manual."
To sve pišem jer mi je ovih dana, u strci rješavanja dokumenata za koje plaćam (i to dosta), palo na pamet značenje riječi "usluga" na hrvatskom jeziku. Naime, usluga na hrvatskom može značiti ono što na engleskom nazivamo "service", ali i ono što nazivamo "favour." U engleskom jeziku je to lijepo odvojeno, kao što to i treba biti, kod nas ne. Uglavnom, kako se zajebavam tom papirologijom, za koju plaćam njima već puno, pa na to dodano 2% za obradu, itd... ili za auto, gdje ja moram napraviti većinu posla (ustvari, posao tih auto kuća se svodi na donošenje automobila do Pule, što je nepojmljivo Talijanima, npr. [pričao sam ove dane... registriraju ti ga i sve ovi iz autokuće, i za puno jeftinije]). Dakle, ja dobro plaćam (i promptno) "service" - uslugu, a oni misle da oni meni rade "favour" - uslugu. U prvom slučaju oni meni duguju dobar posao za pinku, a u drugom slučaju ja bi trebao njima biti vječno zahvalan jer su mi napravili uslugu. Već i sama lingvistika, bez ekonomije, može objasniti puno toga...
U stranim slučajevima imamo bezazlenije primjere kao hrvatsko razlikovanje "okusa" i "ukusa", a ne kao oni zapadni bijednici koji imaju samo "taste" ili "gusto" ili "Geschmack"...