Bacio sam danas lagani đir do Outlooka da vidim kako idu radovi i kako to sve skupa izgleda već kad sva ekipa tamo radi. Ustopale su me tri cure iz Newcastlea s krdo cuge pa sam ih prebacio do Puntižele u kamp, a kad tamo hell od rulje, brdo cura svih dimenzija, onih nabrijanaca s hlačama do poda (onaj dio od muda) i s onim šiltericama koje su sada u modi a furali su ih još 1980ih Suicidal Tendencies. Inače svi se skompavaju, odmah mi dale ruku, pitaju gdje ima clubbing večeras, a ja njima: There's no clubbing here, just bars.
Uglavnom, koliko znam fest je odavno sold out - 4000 ulaznica samo u Velikoj Britaniji po samo 89 funti - kod nas par stotina (mislim oko 200), dolaze najveće britanske zvijezde dubstepa, duba, hip-hopa, dj-i radio one, itd... A publika ovako na oko između 17 i 22 godine, samo nabrijani mladi Britanci svih boja.
A zašto ovakav naslov posta? zato jer kad smo mi pulski magarci bili u pravim godinama bio je rat kojeg mi nismo imali direktno nego samo u najgorim posljedicama. Bili smo jadni bez ništa, i da nam bude koliko toliko OK morali smo si sami raditi festove, sami izmišljavati mjesta za koncerte, jer koliko je Uljanik bio drukčiji, nisu tada baš mogli svirati mali pulski bendovi po kojima je Pula postala poznata. Bile su to mjesne zajednice i druga mjesta... Turista nije bilo.
Sad je krcato događaja, brdo festova na 10X većoj razini nego oni od nekada, treba se birati, a može se ići na razne koncerte bez stopiranja par dana i onda tamo žicanja za upad. I to se sad događa kad smo svi stari...
BTW, jučer smo par nas oko pola noći nešto završili u Mc Donalds, a tamo nas gledaju neke male, vjerojatno jer izgledamo kao njihovi tate, samo što njihovi tate su odavno doma i spavaju...
Nema komentara:
Objavi komentar