Naišao sam na zanimljiv tekst o punku i ženama. Lijepo je argumentiran tekst, samo si mislim da kad bi se išlo dublje i ortodoksno pratilo logiku da bi se ili otkrilo kompletno licemjerje na svim mogućim stranama ili ne bi bilo više razmnožavanja.
Na primjer, punkerica može staviti haltere kao čin provokacije u patrijarhalnom i seksističkom društvu, kao, "Sve smo mi kurve" ili "mogu izraziti slobodno vlastitu seksualnost i slobodu". No, vjerojatno najčešće ne postoji nikakva društveno angažirana ili politička poruka iza te odječe, nego je više onako, radi fore kao s majicama From Ashes Rise i Tragedy koji se često ne slušaju nego se samo nose majice. Nekad su se ti halteri i takvo nekakvo čipkasto donje rublje uglavnom povezivali s pornićima i prostitucijom (danas više s Aliexpressom), dakle s nečim što se u nekim feminističkim krugovima smatra (ili se smatralo) načinima objektifikacije i ponižavanja žene (u drugim krugovima je sve OK po tom pitanju). E sad, koliko punkerica se tako oblači imajući na umu neku političku poruku? Sigurno ih ima, ali ne vjerujem previše. Pogotovo što često one koje vide da im paše i dobro stoji takva obleka često prelaze u psychobilly ili Suicide Girls style tetoviranih žena.
U nekim skvotovima čak postoji pravilo “no lookism”, odnosno, nemate što gledati nekoga ili zato jer je prelijep/a ili preruž/an/a ili iz nekih sličnih razloga (zanimljivo bi bilo istražiti koliko se može i tko može gledati). Uz to ide da ne bi trebali diskriminirati potencijalne partnere i partnerice po fizičkim karakteristikama… Valjda bi se sve trebalo dogoditi na neki magičan način. No ipak postoje pravilnosti a ne neka magija. Zato postoje znanosti, postoje psihologija i sociologija, ali i biologija.
U lokalnoj kulturi je jak patrijarhat, same ga žene podržavaju. Na primjer, nije često da žena prilazi muškarcu, nije često da je žena starija od muškarca, ili viša, ili da ona ima auto i dolazi pokupiti si dečka, ili da dečko dođe živjeti kod cure… U Istri su zvali muškarce koji bi bili u sličnim vezama pizdohranima. Situacija je zapravo takva (ne, nisam to sam izmislio): Tamo gdje ima više žena (između 20 i 40 godina) one su te koje se upucavaju muškarcima. Takav nepovoljan omjer za žene je u New Yorku (još jedan izvor), tamo žene napadaju muškarce i muškarci ih često mijenjaju jer mogu, a one često ostaju neudate i bez djece iako su poslovno uspješne i školovane. U Puli je situacija suprotna (o tome ću više na nekom drugom mjestu), ovdje ima puno manje žena od muškaraca (između 20 i 40), tako da žene mogu se manje truditi oko izgleda, školovanja, posla ili bilo čega i tražiti higher class muškarce. Za žene u Puli imati underachievera za partnera nije racionalno, paradoksalno je, vjerojatno vezano i za neku parafiliju.
Vratimo se malo na punk scenu. Na punk sceni omjer muškaraca i žena ekstremno naginje na mušku stranu, odnosno, ima brdo muškaraca. Pitanje je zašto je to tako? Je li prije kokoš ili jaje? Jesu li prije muškarci u punku bili seksisti, lookisti pa su žene otišle ili nisu ni ušle, ili su postali cinični nakon što su vidjeli da i tako žena nema, i da ono malo se ponaša gotovo isto kao i svugdje drugdje (u dugim mladenačkim subkulturama)? Mislim da žene nisu baš imale bolje alternative. Ukoliko su krenule u house vode zaglibile su u još većem seksizmu. Možda u hip-hop vode? Ili u narodnjačke? Jesu li stvarno manje seksističke te subkulture? Hm, vjerujem da su te subkulture čak i bazirane na seksizmu. Većina ih je u mainstream đirevima, tamo gdje je sve po tradiciji, a što se tiče te neke alternative možda je manje seksistički u tim nekim niskotestosteronskim đirevima. Ono, neka književnost, sjedaljke po stanovima uz konzumaciju nekih droga… No mogu li se tamo baš usrećiti? Bo…
Što preostaje činiti dečku koji ne bi htio biti tradicionalist, ali živi u balkanskim krajevima gdje često i punkerice očekuju tradicionalni tretman? Može se stoički držati punk etike i čekati da stvari postanu kao u New Yorku ili u Švedskoj, ali je vrlo vjerojatno da će ostati sasvim sam, neće se razmnožiti. Razmnožiti će se ekipica s mračnim trojstvom koja će lijepo iskoristiti pričice za manipulaciju, onda će se svi jednog dana čuditi zašto ima toliko psihopata okolo… OK, ne postoje samo te dvije alternative, samo se sad ne mogu sjetiti nekih drugih. OK, preći u homoseksualce… Da, raditi neke poliamorijske zajednice, ali vidio sam situacije gdje je, jebi ga, ljepša polovica bila malo “više poliamorična” od ružnije polovice… Bo.
Za početak, bilo bi OK da neka alternativna scena ne bude samo neka loša kopija mainstreama. Možda neki beauty contests, kalendari i slično se mogu i preskočiti. Možda slavlje Valentinovog se može preskočiti, čak i zaruke, ta čudna traditional spika koju sam primijetio čak i u kvazi-alter đirevima (doduše, najviše kod papaka), čemu to? No ne treba zaboraviti i na to da smo sisavci, primati, neke stvari su nam urođene i ne možemo samo tako preko njih. A možda je i to ideologija...
[dok sam ovo gore pisao otvaralo mi se tonu tema, baš za jedan duži esej ili knjigu, ali sam trebao održati fokus. Npr., cijela jedna priča o vojničkim hlačama i čizmama više prisutnih kod muškog dijela punk populacije, pa i ženska i muška prostitucija prisutna na početku stvaranja tih nekih alter scena. Ne treba zaboraviti ni dućan Malcolma McLarena i Vivienne Westwood “SEX”, itd...]
Nema komentara:
Objavi komentar