Potrošačko društvo i potrošačko društvo

Sjetio sam se dokumentarca o velikim gradovima kojeg sam pogledao prije par mjeseci, radilo se o Lagosu. Jedan dio je bio o tržnici u tom gradu, prepunoj boja, svakakvih namirnica i svakakvih nevjerojatnih stvari. Doslovno od igle do lokomotive, pogotovo zato jer čini mi se da jednom dnevno kroz prekrcatu tržnicu prođe vlak i svi se maknu u sekundi i odmah vrate na svoje pozicije, kao da je prošao neki omanji auto.
Gledao sam više puta dokumentarce o egzotičnim krajevima na kojima prikazuju te tržnice kao mjesto susreta, sve je živopisno i autentično... Pa prikazi bazarova iz islamskog svijeta, to "autentično i tradicionalno" cjenkanje... Nisam samo gledao na TV, i ne, nisam imao prilike vidjeti uživo bliski istok, ali sam slušao ljude koji su puni emocija pričali o turskim, jemenskim, palestinskim, sirijskim, itd... tržnicama...
S druge strane, čitam često, gledam na TV, na internetu i svugdje kako sve se više pretvaramo u naciju potrošača, da ljudi su izgubili tradicionalne zdrave vrijednosti šetnje vikendom jer odlaze šetati po shopping centrima, kako se tamo stvara nova kultura bez duše (parafraziram sve to skupa), mladi se skupljaju po mall-ovima kao "glupi amerikanci", itd... Pitam se koja je razlika između zapadnjačkih shopping centara i istočnjačkih i afričkih tržnica? Mislim, osim toga da je na zapadnjačkim tržnicama roba koliko toliko provjerena (siguran sam da će čaše na Shreka iz McDonaldsa koje su povučene s tržišta završiti na onu prije spomenutu tržnicu u Lagosu bez beda). Možda samo zato što su te tržnice daleko, što mislimo da kad je netko jadniji da je "autentičniji" i bolji kao u mitu o dobrom divljaku? Nemam pojma.
Nakon cijele tirade protiv tog dehumanizirajućeg potrošačkog društva, u kojem ljudi navodno kupuju da bi kupovali, isti ti ljudi danas govore kako propada ekonomija jer ljudi ne kupuju više kao prije (sad bi htjeli te potrošače, ne), da bi trebalo sad više ulagati u proizvodnju (valjda da bi prodavali onim drugim glupanima potrošačima na Zapadu), itd... Kao neka ljevičarska shizofrenija.
Treća priča koja kruži na "sceni" je ta da su naši zapadnjački shopping mallovi nove crkve, valjda religije potrošnje. Iako ne znam koji dio je sličan crkvi, osobno mi je draži mall od crkve. Ustvari... sličnost je s crkvom velika, sjetite se da je Isus otjerao trgovce iz hrama. Dakle, kako kriza napreduje, u mallovima će biti sve više praznih prostora gdje su nekad bile trgovine... Kad se mall bude sasvim ispraznio postati će pravi hram. Kriza=Isus?

Anarho-folklor

Prije skoro mjesec dana troje je osoba izgorjelo u grčkoj banci za vrijeme protesta. Čini se da je banka gorjela radi moltova. No nisu krivi oni koji su bacali molotove nego uprava banke koja nije ugradila protupožarne sustave i primorala zaposlenike da dođu na posao. Tako je navodno bila situacija opisana na prijašnjem linku. Ne mislim sad ovdje moralizirati ili žaliti nekoga, no čini mi se da je to još jedan od dokaza da je sve to skupa samo jedan folklor bez većeg smisla nego plesanje baluna u nekom selu ili dvoglasnog pjevanja, ili, možda najsličnije, ispaljivanja kubura. Traditional. Naime, meni iz svega toga dolazi poruka da su molotov kokteli stečeno pravo ljudi na protestima, da oni spadaju u koreografiju protesta, a ako se dogodi slučajno neka nesreća to ne smije nikako biti krivica KUD-a koji je pokazao svoje vještine. Zamislite na onom ispaljivanju kubura tamo negdje u zagorju da slučajno nekome se nešto dogodi, isto bi se tako smatralo kao propust u organizaciji, nesreća, itd... Ali nikako kao akt rata protiv određenih skupina.
Koji je onda smisao tih folklornih manifestacija?

Gluposti

Razvila se diskusija oko članka (pogledati dole komentare) vezanog za jučerašnji zahtjev za pomicanje emisije Na rubu znanosti u zabavni program (sad je u znanstvenom programu HTV). Kako je bilo i za očekivati, većina komentatora ne razumije što je znanost i "brani" Mišaka, ili pokazuje svoju glupost zapravo. Jedan od zanimljivijih komentara mi je ovaj:

Dovoljno je baciti pogled na povijest znanosti i vidjeti da su ideje koje danas smatramo znanošću nekoć također dobivale epitete pseudoznanosti ili još i gore. Svijet oko nas je u stalnoj mijeni, naše znanje i shvaćanja stalno se razvijaju. Ono što je nekoć bilo nezamislivo danas je uobičajeno i sasvim normalno... Da dam najbanalnije primjere - svijet nije ravna ploča kao što se mislilo i inzistiralo; zemlja nije centar svemira... Naslov emisije lijepo kaže da se radi o temema koje su na rubu znanosti, a svatko tko sebe naziva znanstvenikom, a bez istraživanja nešto odbacuje uopće i nije znanstvenik jer zadaća je znanstvenika istražiti i objasniti, postavljati pitanja, a ne preskribirati što jest ili nije znanost.

Komentator ne razumije i ne razmišlja. I ne zna. Prije svega znanost je prilično nova pojava (recimo 200 i manje godina u modernom obliku, a maksimalno 500 u nekom malo slobodnijem obliku [da, znam, počelo je sve još od starih Grka, ali to nije imalo baš današnje oblike...]). Drugo, ideje da je svijet ravna ploča, da se svemir okreće oko zemlje, itd... su dolazile iz religijskih institucija a ne iz tadašnjih "znanstvenih" krugova. Galileo je zapravo počeo razmišljati eksperimentalno. Ljudi koji su se tada bavili znanošću nisu bili smatrani čudacima, nego opasnima za moć crkve i tsl. i nisu baš bazirali svoje ideje na snovima, osjećajima, itd... Tako da se sasvim preokreću uloge.

Selo tribute to Grad

U mom gradu je sve "tribute to" i sjećanje na bolje dane. Tako sviraju tribute bandovi u klubu koji tribute onom što je nekad bio, ljudi se nalaze na susretima generacija jer inače ne mogu izaći van, pa se okupljaju na Korzu kao da je taj bio bombardiran a ne da su odlučili iz nekog razloga prestati ići tamo. Pa onda imamo PR grada koji na guranje radi neke stvari. Tako npr., nisu htjeli pokositi travu ispred Rojca, ali kad je došao kositi Miro odmah se pojavila mehanizacija. Tako su i sadili stabla par dana prije ekipe iz Rojca.
Ne, nema krtice, sve je otvoreno i transparentno na otvorenoj listi za Rojc. (već vidim kako se dogovaraju "hej, hajde da ih preduhitrimo pa će svi misliti kako smo brzi i agilni, a oni spori")

Kratko i jasno objašnjenje Science Warsa iz 1990ih

Jučer mi je jedna čitateljica (hvala!) ovog blog poslala link na članak iz Jutarnjeg koji odlično objašnjava postmoderni bullshit, znanosti, itd... odnosno cijelu debatu 1990ih poznatu kao Science Wars. tekst je naslovljen Diskretni šarm ignorancije – zašto nam gluplje nekad zvuči pametnije, i dobro je došao nakon Žižekovih debilana od prije nekih dva tjedna (valja pročitati i komentare na tekst).

PR i politika

Gledao sam zadnjih dva tjedna da li će netko demantirati vijest ili će i drugi mediji prenijeti vijest, ali ništa od toga, niti prenosili ni demantirali. Radi se o vijesti vezanoj za PR usluge firme Manjgura za IDS (zanimljiv je pdf, a i članci koji su vezani - ovaj, ovaj i ovaj, npr.).
Ne ulazim u to da li su ilegalno trošili novac građana u svoju promociju na izborima, moguće je, ali nebitno za ovaj post (iako jako važno općenito za pravni sustav). mene više bedira to da se političar za svoje svakodnevno djelovanje koristi uslugama PR agencije. Razumijem PR u kampanji, ali po meni je posao političara baš PR - odnosno - odnosi s javnošću (PR nije marketing). Ako političaru oduzmeš PR i daš ga nekoj agenciji što onda ostaje političaru? Ruka za potpisivanje dokumenata? (naravno, ako je to potpisivanje u skladu s PR strategijom - kao npr. kad se javno potpisuju radi spektakla ugovori za sredstva od grada). Tako političari gube svaku funkciju, postaju samo figura, baš onako kako si zamišljaju pankeri. Zanimljivo je da gradonačelnik već ima osobu za slične poslove (Zenzerović), a ima i kompicu za protokol.
U takvim slučajevima samo ekstremna desnica može profitirati. Ljudi počinju potvrđivati svoje misli o političarima, pogotovo onu "ma svi su oni isti", ljevica više ni ne postoji (sve im je uzela desnica - barem u Europi), i onda se svi čude...

Tko što čita

Na stranicama Gradske knjižnice Pula je novi katalog na kojem se može vidjeti koje su još knjige posudili ljudi koji su posudili određenu knjigu. Tako je meni palo na pamet da pogledam koje knjige posuđuju ljudi koji posuđuju knjige Davida Ickea. Oni koji su posudili knjigu Najveća tajna posudili su još i slijedeće knjige:
Koji k--- uopće znamo!? : otkrivanje beskrajnih mogućnosti za mijenjanje vaše svakodnevne stvarnosti / William Arntz, Betsy Chasse, Mark Vicente broj posudbi: 171
Polje : potraga za tajnim silama svemira / Lynne McTaggart broj posudbi: 169
Tajna / Rhonda Byrne broj posudbi: 168
Zovem se Crvena / Orhan Pamuk broj posudbi: 154
Izgubljene povijesti : istraživanje najvećih svjetskih misterija / Joel Levy broj posudbi: 151
Velika obmana / Dan Brown broj posudbi: 150
Snijeg / Orhan Pamuk broj posudbi: 142
Istanbul : grad, sjećanja / Orhan Pamuk broj posudbi: 137
Holografski svemir / Michael Talbot broj posudbi: 137
Tajna povijest : skrivene sile koje su oblikovale prošlost / Joel Levy broj posudbi: 129
Sjena vjetra : [roman] / Carlos Ruiz Zafon broj posudbi: 128
Hijerarhija zavjerenika : Komitet 300 / John Coleman broj posudbi: 127
Povjesničarka / Elizabeth Kostova broj posudbi: 125
Sjeme uništenja : geopolitika genetski modificirane hrane i globalno carstvo / F. William Engdahl broj posudbi: 124
Anđeli i demoni / Dan Brown broj posudbi: 123
Ljudska devolucija : vedska alternativa Darwinovoj teoriji evolucije / Michael A. Cremo broj posudbi: 122

Oni koji su posudili Priče iz vremenske omče posudili su slijedeće:

Tajna / Rhonda Byrne    broj posudbi: 11
Sniježnica i tajna lepeza / Lisa See    broj posudbi: 11
Velika obmana / Dan Brown    broj posudbi: 11
Tko su Iluminati? / Lindsay Porter    broj posudbi: 9
Papisa Ivana / Donna Woolfolk Cross    broj posudbi: 8
Atlantida / David Gibbins    broj posudbi: 8
Trinaesta priča / Diane Setterfield    broj posudbi: 8
Sebi pod kožu : dnevnički pabirci VIII. 003. - VIII. 004. (nehotična autobigrafija) / Igor Mandić    broj posudbi: 8
Tajna svijećnjaka / M. Delly    broj posudbi: 8
Ljudska devolucija : vedska alternativa Darwinovoj teoriji evolucije / Michael A. Cremo    broj posudbi: 8
Talisman : sveti gradovi, tajna vjera / Graham Hancock & Robert Bauval    broj posudbi: 8
Koji k--- uopće znamo!? : otkrivanje beskrajnih mogućnosti za mijenjanje vaše svakodnevne stvarnosti / William Arntz, Betsy Chasse, Mark Vicente broj posudbi: 8
Poglavnikova bakterija / Boris Dežulović broj posudbi: 8
Vještica iz Portobella / Paulo Coelho broj posudbi: 7
Pričaj mi o njoj / Renato Baretić broj posudbi: 7
Gonič zmajeva / Khaled Hosseini broj posudbi: 7

Što spaja sve ove knjige? kako okarakterizirati čitatelje?

Konačno da se malo gleda na te stvari

Evo, sad vi vjerujte u 9 zubara na 10 preporučuje, znanstveno dokazano... Danone ništa nije znanstveno dokazao, a štetu ej znanosti napravio jer pola tih budala na tim raznim preparatima misli da je to sve istina.

Skepticizam negativan?

U Hrvatskoj se često različiti pojmovi koriste na pomalo funky način, kako paše. Zanimljivo je kako Slaven Letica i Zlatko Miliša poimaju skepticizam kao nešto negativno, čak kao proizvod zaglupljivanja. Tako su oni okarakterizirali prošlogodišnje studentske prosvjede kao, nevjerojatno, odmak od skepticizma. Čini se da su postali vjernici ili što ja znam. Pretpostavljam da mi je jasno što su zapravo mislili, ali uopće ne želim opravdati njihov izbor terminologije i ići u razumijevanje onoga što su htjeli reći. Bez veze.
Ma ne mogu izdržati, evo jednog dijela, nadam s da nije stvarno od Srđana Vrcana:

Skepticizam se prepoznaje u bijegu u privatnost, apatijom, općom šutnjom, težnjom prema materijalnoj i socijalnoj sigurnosti, usmjerenosti na konkretno, u gledanju na svijet bez iluzija, strogog razdvajanja onoga što spada u javni život od onoga što pripada privatnom životu (uz isključivu usmjerenost samo na privatno) i gubitak interesa za politiku. (S. Vrcan, Novo pokoljenje mladih, Vidik, br. 7/8 1968., str. 18.)
[i sve dalje, nevjerojatno]
Ili:
U najnovijim prosvjedima mladi su (privremeno) odbacili skepticizam, čime se pokazalo da on (skepticizam) ima volumen i vremenski rok, kada puca i prerasta u bunt mladih. Sjetimo se «djece cvijeća», antiratnih prosvjeda, silnih pokreta mladih za slobode govora ili reakcija na uništavanje okoliša... Evo što smo zapisali 2004. godine: «Šutnja mladih je govor da se oni skepticizmom suprotstavljaju društvu te su privatnost i hedonizam odabrali kao vrijednosnu matricu svojeg ponašanja.

Što si oni misle pod skepticizmom? Vjerojatno ono što je i Gramsci mislio, ili tko zna? Nije ni čudo što nitko...

Inverzije studenata

Danas sam bio na Jacquesu Ranciereu u Rijeci i, među ostalim stvarima, bio mi je zanimljiv jedan odgovor na jedno pitanje. Naime, pitanje je bilo (imajte na umu da parafraziram) "Koja je razlika između francuskih studenata iz pokreta iz 1968. i današnjih studentskih pokreta?", a odogovor je bio da 1968. jako je malo ljudi studiralo u odnosu na danas, i ti su se mladi pobunili protiv toga da postanu menadžeri u budućnosti, ili stupovi buržujskog društva, a današnji studentski pokreti se bune protiv proletarizacije studenata. Dakle, nekad su bili protiv "buržoazizacije" a danas su protiv proletarizacije. Meni je to full dobar odgovor, jer svi ti pokreti protiv "Bologne" govore da fakulteti nisu tvornice, znanje nije roba, itd... Da im ne fali nekadašnja "elitnost"?
Što se tiče cijele prezentacije, nije ni gore ni bolje nego što sam očekivao... Ustvari ipak je malo bolje jer je bio manje "francuski" nego što sam mislio...