Klasne i stausne anomalije? Neprovjereno

Pričao sam nedavno s prijateljem i kaže da primjećuje veći broj veza i brakova između visoko obrazovanih žena i nisko obrazovanih muškaraca. Kaže ratne pravnice i ostale imaju muževe instalatere klima, zidare, itd... Čak da mu je jedna od tih rekla da ne izgledaju muževno razni muškarci koji rade uredski i intelektualni posao, na što si je ovaj pomislio "ma šta sere kad je sa šljakerom jadnikom."

Ako je uopće istina da ima sve više takvih brakova a ne da je samo percepcija koji mogu biti uzroci? Činjenica je da ima sve više žena na fakultetima koje su kvalitetnije studentice, itd... zapravo trenutno ima više visokoobrazovanih žena nego muškaraca... No kako to da se neke odlučuju za ulazak u vezu s muškarcem s nižim društvenim statusom? Ili se status šljakera povećao, odnosno, postoji neka "anti-intelektualna" klima? Kako se osjećaju ti muškarci u vezi s više rangiranom ženom? Uh, koliko špekulacija bez podataka...

BTW, prije nekoliko mjeseci u medijima je izašao idiotski podatak da se u Puli razvrgne svaki drugi brak. To je kad novinari ne znaju interpretirati podatke. Naime, oni su interpretirali brojke da 2008. ima upola razvedenih brakova od onih sklopljenih i po tome zaključili da se svaki drugi raspada. Nije im valjda ni palo na pamet da ti razvedeni brakovi nisu nužno oni koji su sklopljeni u istom periodu?

Seoba Roma

Postoji mit u Istri da su Romi u Vodnjan više manje nasilno deportirani iz Zagreba 1987. godine radi Univerzijade. Mit kaže da su tadašnje vlasti, ne znam radi li se o gradskim vlastima ili republičkim, organizirale deportaciju Roma koji su krcani u buseve i masovno raseljavani po SR Hrvatskoj ne bi li Zagreb izgledao ljepšim, odnosno, da se ne vide ti cigani prosijaci po ulicama. Valjda da se i smanji kriminal.

Osobno mislim da se radi o mitu ili legendi a ne o provjerenim ili provjerljivim činjenicama. Zna li netko od vas čitatelja da li postoji nekakav dekret ili bilo što vezano za to prisilno seljenje? Nisam uspio niakda naići ni na pola vjerodostojnog dokumenta, samo ponekad na neke polučlanke iz Glasa istre ili neki loš komentar. Čini mi se da je ta priča na razini one o ciganskoj krađi djece.

Koliko sam ja upoznat o dinamikama dolaska stranaca znam da je više vezano za društvene mreže, situaciju na terenu (prazan centar Vodnjana), mogućnost zarade, itd...

O praznoslovlju

Prije par mjeseci sam nabavio super knjigu Stanislava Andreskog "Social Sciences as Sorcery" (1972. [1974.]) u kojoj autor vadi van sve gluposti u društvenim znanostima, pritom ne štedi sve svete krave kao Talcotta Parsonsa, Claudea Levi-Straussa, itd... Baš čudno da nitko u mom obrazovanju nikad nije spomenuo tu knjižicu. Ja sam došao do nje preko različitih udžbenika i sličinih publikacija o kritičkom razmišljanju jer je tamo dosta citirana. čini mi se da sociolozi nisu upoznati previše s tim djelom iako je izašao i za Penguin. Ili su ga namjerno izignorirali. Svima preporučujem tu knjigu.
Svidio mi se sljedeći dio o kenjaži/ praznoslovlju kod raznih autora [1974:84-85] kojeg sam preveo onako, samo da bude (sorry na lošem hr):

Privlačnost žargona i pomućujućih napadaja može biti sasvim objašnjena normalnim težnjama ljudi za profitom i prestižem s najmanjim ulogom za njih same, a ulog u pitanju sastoji se od umnog napora i opasnosti od “preuzimanja rizika” ili “izvaljivanja nečeg neugodnog”. Nebulozni verbalizam, osim što odstranjuje takve rizike, kao i potrebu za učenjem, otvara put prema najprestižnijim akademskim pozicijama ljudima niske inteligencije čije bi ograničenosti bile ogoljene ukoliko bi trebali iskazati jasno i jezgrovito ono što žele reći. Zapravo, odnos između karaktera prodavača žargona i količine njegovog praznoslovlja može biti iskazan dole navedenom formulom, za koju predlažem da se nazove Jednadžba prodavanja žargona, koja može biti primijenjena na slijedeći način. Prvi korak sastoji se u dodjeljivanju intuitivno procijenjenih rezultata za autorovu ambiciju, označenog s A, te za znanje, označeno sa Z (koji uvijek mora biti veći od 0, jer nitko ne zna baš ništa). A također mora biti pozitivan jer ako je nečija ambicija doslovno nula, tada taj ne piše ništa, tada nemamo na što primijeniti našu jednadžbu. P stoji za verbozan žargon (praznoslovlje). Naša jednadžba tada je

A/Z-1=P

Zašto –1? Zato jer kad je znanje jednako ambiciji, tada nema praznoslovlja. Kada znanje premašuje ambiciju P postaje negativno; negativno praznoslovlje jednako je sažetosti. P ne može nikada postati manje od -1; pošto nema granice praznoslovlju, tako se P povećava kako raste ambicija, dok znanje nestaje.

Naša formula, naravno, ne može biti smatrana točnom sve dok varijablama ne budu pridani mjerljivi indeksi, te tada provjereni na empirijskim podacima. No ja vjerujem da je ona približno istinita, te pozivam čitatelje da ju isprobaju na autorima koje čitaju kao i na svojim kolegama, nastavnicima i studentima. Njezina prediktivna i eksploratorna moć je ista kao u većini teorema matematičke ekonomije. Prednost naše formule je ta da objašnjava ponašanje mnogih različitih vrsta ljudi, od prediplomca koji se pokušava provući kroz disertaciju bez da je išta učio, do učenjaka s dovoljno širokim znanjem, ali proždretim žudnjom za veličinom.

Svi na Student Party

Jučer sam završio s prijateljem na student party u Uljaniku na pivo prvenstveno da mu pokažem taj luna park. Za one koji ne znaju, student party je već nekih 8 godina ludilo četvrtkom u discu Uljanik u Puli. Studenti su prisutni u tragovima, a većina ultra sređenih komada i testosteronski nabrijanih poluhuligana spadaju zapravo u neku potklasu uslužnih djelatnosti (frizerke, maserke, prodavačice svega i svačega)... žene u dominđosima i štiklama, itd...
Prijatelj se nije mogao načuditi na što to sve skupa liči i kaže on kako po njemu su tu modu koju sad nose pulski komadi dovele izbjeglice. I stvarno, prisjetili smo se vremena kad su pulske cure izgledale neatraktivno, ili su bile neke metalke i darkerice ili neke obične u jeansu. Šminkerice pulske nisu bile nabrijane u 90ima kao one u Zagrebu ili ostalim mjestima koje smo imali prilike vidjeti. Ekipa koja je počela dolaziti kao izbjeglice primjećivala je kako lokalne cure se ne sređuju za ići van, da kako kod njih (Bosna, Slavonija, Dalmacija) se žene srede kako treba, da se vidi kad izlaze, itd... Tako sam se i ja sjetio kad sam za vrijeme rata bio u pakracu i jedan bauštelarac mi priča kako je bio godinu dana u izbjeglištvu u Švicarskoj (ako se dobro sjećam), kako je na zapadu sve hladno, da se žene ne znaju srediti, te ukoliko vidiš neku mačku u sređenu u bundi budi siguran da je to "naša."
U međuvremenu je uletila i pornifikacija mode i teenagerica na svjetskoj razini i studentice nisu u modi. Nikad nisu ni bile. Ipak teško je održavati neki cool imdiž ako se jede u menzi pomes frittes iz vrećice rastopljene na ulju u kojem se taj isti pomes frittes peće... A zatim jogurt.
Tako su novi stanovnici grada, odnosno nove stanovnice, razbucale pulske obično odjevene komade. U međuvremenu je došlo još više ljudi, čini se 13500 stanovnika više nego što ih je bilo 2001. To je povećanje za nekih +25% stanovništva. Kulturni život nije da je procvjetao, vjerojatno se radi o Pevec people koji šalju tamo negdje doma lovu i to je to...
Što bi se tek dogodilo da se na neki način uvede prostitucija u grad?
E da, sjetio sam se kako i prijatelj iz Karlovca kaže da u velikoj Kladuši žene sve hodaju u štiklama i minjacima i puše po cesti, a na podu sve neka lagana kaljuža...

Potvrda o nekažnjavanju

Prije par dana jedan poznanik se žali kako bi radio bilo što, da mu javimo ako čujemo za bilo kakav posao, noćni, dnevni, težak, još teži, bilo što. Naime, proveo je neko vrijeme "unutra" (u više navrata koliko se sjećam) zbog nekih stvari koje ne krše nikakav društveni tabu direktno. Cura mu je zaprijetila da će ga ostaviti ukoliko još petlja s time, a i roditelji. Čovjek traži posao, a svugdje pitaju za potvrdu o nekažnjavanju.
U Hrvatskoj zatvor služi za resocijalizaciju ljudi, reformaciju - zato i kazne traju tako kratko - a ne za odstranjivanje pojedinaca iz društva. Zašto je uopće moguće tražiti potvrdu o nekažnjavanju? Nema nikakvog smisla. Na taj se način onemogućava populaciji koja je u jednom trenutku prekršila neke norme ponovno vraćanje u društvo. Ako je već dozvoljeno poslodavcima tražiti tu potvrdu (u nekim poslovima i moraju) zar nije logičnije da za svako kazneno djelo bude propisana smrtna kazna?

Na kraju krajeva i Motovun Film Festival

Malo prije sam dobio mail odaslan na adrese svih ljudi koji imaju veze s kulturom sljedećeg sadržaja:

Poštovani kolege,

 

Kako se u verbalnom obračunu Slavena Tolja sa županom Ivana Jakovčića kao oružje često koristio Motovun Film Festival, želimo upozoriti na jedan detalj. G. Tolj, naime, nikada nije bio na Motovun Film Festivalu. U proteklih dvanaest godina prikazali smo gotovo tisuću filmova, g Tolj nije vidio ni jedan; ponudili smo do vrha ispunjenih šezdeset dana programa, g. Tolj je od prvog do zadnjeg bio odsutan. Ono o čemu javno govori nikada nije vidio i svoje beskompromisne stavove formira bez elementarnog poznavanja teme o kojoj govori.

Bilo bi to, dakle, slično kao da tvrdi da je Peking najružniji grad na svijetu, a nikada nije putovao dalje od Budimpešte.

Da se to kojim slučajem njemu dogodilo, da je netko javno izrekao sud o njegovom konceptu Annala bez da je vidio izložbu, vjerujemo da bi galamio do neba i zaslužio bi nepodijeljenu podršku – jer neznalice koje kritiziraju doista treba osuditi.

Kako se g Tolj zadnjih dana izrazito trudio zadobiti pažnju kulturne javnosti, činilo nam se važnim kolegama ponuditi punu informaciju. Ovim se obraćanjem doista ne želimo svrstati na bilo koju stranu u malom lokalnom škandalu i za razumijevanje ovog pisma posve je nebitno što tko misli o Motovun Film  Festivalu ili porečkom Annalu. Držimo da nam je dužnost upozoriti na niske standarde moralne higijene.  Ili po naški – da tu nešto zaudara.

 

Kako se ne želimo upuštati u javne polemike, a vaše nam je mišljenje važno, odlučili smo vam se obratiti ovakvim pismom. Molimo da ga shvatite kao posve privatno obraćanje i unutarcehovsku, internu stvar.

 

Puno pozdrava

 

Igor Mirković

Motovun Film Festival

Nije dosta radical chic umjetnosti?

Ovih dana je pukla "afera" oko otvaranja izložbe na annalu u Poreču (vidi i današnji članak u Jutarnjem Istarskog župana iznervirao Isus s Hajdukovim srcem) Jakovčića, kao, čovjek poludio. Svi se čude kako je reagirao a ja se čudim zašto se čude. naime, kako bi izgledalo da je pohvalio izložbu? "Super je da na izložbi gurate političke i aktivističke pamflete", ili tako nekako. Pošto se radi o izložbi umjetničkih djela a ne memorabilija iz prošlosti kao , npr., u Povijesnom muzeju Istre, čini mi se da bi cijeli taj aktivizam lijeganje pred bagerima, ljevičarski aktivizam ispao samo umjetničko djelo ništa drugačije od Gotovčevog golog šetanja po gradu. Bi li to bilo bolje aktivistima? Nisam siguran. Cijeli potez je još više smanjio rejting župana kod umjetnika, aktivista i sličnih, a povećao kod onih drugih koji smatraju one prve "džabalebarošima."

Meni je i zanimljivo što je Tolj izjavio da mu je dosta red carpet kulture. To mi je zanimljivo jer ne dolazi od marginalca, mavericka umjetničke scene, nego od nekoga koji je bio selektor za nimalo alternativni i nimalo politički venecijanski biennale, pa član vijeća za nove medijske kulture Ministarstva, Grada Rijeke, Grada Dubrovnika, itd... Dakle, to je netko tko ima itekako veliki utjecaj u stvaranju umjetničke scene.

Cijela priča me podsjeća na knjigu La casta dei Radical Chic Massimiliana Parentea (probajte riješiti test ako znate talijanski) koju sam nedavno pročitao. Autor ismijava cijelu talijansku Radical Chic ekipu koja za sve krivi berlusconija iako izdaje za Berlusconijev Mondadori i predstavljaju svoje stvari na njegovim televizijama, koji stalno se bune na cenzuru iako su stalno na TV, itd... Tako kod nas cijela ta aktivistička ljevičarska scena stalno je prisutna u medijima, a govori protiv samih tih medija, u smislu da su ljudi zatupljeni njima (možda zato jer su ti aktivisti stalno u njima? ;)), itd... Imaju sigurno više medijskog prostora od, npr., HČSP. Barem ovdje u Istri (Zoom, tjedni prilog Glasa Istre, često ispada kao politički bilten radikalne ljevice). Prisutni su i na svakom drugom festivalu i izložbi. Ne vidim čemu je to alternativa.

Često ti pokreti uzimaju slogane i ideje (često distorzirane) raznih marxističkih, ali i komunističkih mislilaca kao što su Lefebvre ("pravo na grad"), ili Althusser (pojam ideologije, itd...). Nedavno sam primijetio da neke pojmove krivo koriste (pulska grupa) i da nepotrebno ekstremiziraju situaciju, a dobio sam odgovor da je važnije da se ti arhitekti druže i razmjenjuju iskustva od onog što pričaju. OK, sve lijepo, ali kako bi prošla neka moguća grupa arhitekata koja bi se nazvala "bijela pulska grupa", koja bi tvrdila da je centar grada devastiran od Roma, Albanaca i Srba, da iza toga stoji ideologija multikulturalizma i ekonomski neoliberalizam itd... i sve bi to lijepo potkrijepili s činjenicama ili "činjenicama" kao nebriga za fasade stanara zgrada u centru, veći broj ilegalnih prodavaonica, pekara, itd... Sigurno bi bili osuđeni od šire javnosti. S pravom. No, kada se netko poziva na komunističke ideje, koje nisu ništa manje štete napravile od nacizma i fašizma (zapravo više), sve je u redu. Važno da se druže.

Disclaimer: slažem se s protestima "Prava na grad", razlozi su više nego opravdani iako, po mom mišljenju, nisu dobro artikulirani u javnosti koja uglavnom vidi radical chic komponentu.