O praznoslovlju

Prije par mjeseci sam nabavio super knjigu Stanislava Andreskog "Social Sciences as Sorcery" (1972. [1974.]) u kojoj autor vadi van sve gluposti u društvenim znanostima, pritom ne štedi sve svete krave kao Talcotta Parsonsa, Claudea Levi-Straussa, itd... Baš čudno da nitko u mom obrazovanju nikad nije spomenuo tu knjižicu. Ja sam došao do nje preko različitih udžbenika i sličinih publikacija o kritičkom razmišljanju jer je tamo dosta citirana. čini mi se da sociolozi nisu upoznati previše s tim djelom iako je izašao i za Penguin. Ili su ga namjerno izignorirali. Svima preporučujem tu knjigu.
Svidio mi se sljedeći dio o kenjaži/ praznoslovlju kod raznih autora [1974:84-85] kojeg sam preveo onako, samo da bude (sorry na lošem hr):

Privlačnost žargona i pomućujućih napadaja može biti sasvim objašnjena normalnim težnjama ljudi za profitom i prestižem s najmanjim ulogom za njih same, a ulog u pitanju sastoji se od umnog napora i opasnosti od “preuzimanja rizika” ili “izvaljivanja nečeg neugodnog”. Nebulozni verbalizam, osim što odstranjuje takve rizike, kao i potrebu za učenjem, otvara put prema najprestižnijim akademskim pozicijama ljudima niske inteligencije čije bi ograničenosti bile ogoljene ukoliko bi trebali iskazati jasno i jezgrovito ono što žele reći. Zapravo, odnos između karaktera prodavača žargona i količine njegovog praznoslovlja može biti iskazan dole navedenom formulom, za koju predlažem da se nazove Jednadžba prodavanja žargona, koja može biti primijenjena na slijedeći način. Prvi korak sastoji se u dodjeljivanju intuitivno procijenjenih rezultata za autorovu ambiciju, označenog s A, te za znanje, označeno sa Z (koji uvijek mora biti veći od 0, jer nitko ne zna baš ništa). A također mora biti pozitivan jer ako je nečija ambicija doslovno nula, tada taj ne piše ništa, tada nemamo na što primijeniti našu jednadžbu. P stoji za verbozan žargon (praznoslovlje). Naša jednadžba tada je

A/Z-1=P

Zašto –1? Zato jer kad je znanje jednako ambiciji, tada nema praznoslovlja. Kada znanje premašuje ambiciju P postaje negativno; negativno praznoslovlje jednako je sažetosti. P ne može nikada postati manje od -1; pošto nema granice praznoslovlju, tako se P povećava kako raste ambicija, dok znanje nestaje.

Naša formula, naravno, ne može biti smatrana točnom sve dok varijablama ne budu pridani mjerljivi indeksi, te tada provjereni na empirijskim podacima. No ja vjerujem da je ona približno istinita, te pozivam čitatelje da ju isprobaju na autorima koje čitaju kao i na svojim kolegama, nastavnicima i studentima. Njezina prediktivna i eksploratorna moć je ista kao u većini teorema matematičke ekonomije. Prednost naše formule je ta da objašnjava ponašanje mnogih različitih vrsta ljudi, od prediplomca koji se pokušava provući kroz disertaciju bez da je išta učio, do učenjaka s dovoljno širokim znanjem, ali proždretim žudnjom za veličinom.