Spržena trenirka

Nova grupa o devedesetima dosta mi je dala povoda za razmišljanja. Najviše o tome koliko je to bilo usrano vrijeme. U prošlom postu spomenuo sam kako sam bio stalno vani u sprženoj trenirci s Ponte Rossa. Evo, to je bila ova sa slike:

Na slici smo ja i Batki. Trenirka shit, jakna iz neke socijalne pomoći iz Švedske koja se nudila u Circolu, lažne starke i tako. Nije da sam se furao na jadnoga, to sam imao.

Istovremeno dosta metalaca je imalo original majice koje su koštale brdo, original njihova izdanja koja su koštala brdo, odlazili bi na koncerte uglavnom autom ili skupim javnim prijevozom i plaćali pune cijene karata, ako bi bili u bendovima imali bi skupe instrumente i komponente… Mi bi si sami radili majice ili nažicali za jeftinije na koncertima, nažicali jeftinije karte ili besplatno jer dolazimo i rata (to je bila glavna spika), odlazili bi autostopom na koncerte, uglavnom presnimavali mjuzu ili kupovali jeftinu (na hc punk izdanjima je bilo ono “Don’t pay more than..” spika), imali bi usrane instrumente… Na kraju ljudi se više sjećaju hc punk bandova, a za metal bandove se sjete da su skoro uspjeli na veliko (“bolje skoro nego ne”). Da, kod metalaca nema malih i srednjih bendova, ili si velik ili te nema.

Zbog svega toga danas se zgražavam nad cijenama izdanja suvremenih bendova. Uz abnormalne cijene i tekstovi im ne pričaju o promjeni situacije u svijetu, nego možda o promjeni svoje situacije doma. Totalni egoizam. Ispada da je ciljana publika malo imućnija, “white privilege” ekipa (testiraj se), klasa ljudi kojima su najvažniji osobni partikularni problemi koji to nisu (ustvari, radi se zapravo o uznemiravanju, ali o tome neki drugi put). Po meni to nema puno veze s hc punkom i ne vjerujem da mislim tako samo zato jer sam star i ne kužim. Ima i dokumentarac koji se zove Ako nije jeftino onda nije punk. Trebamo se zapitati za koga, za koje klase se radi neka mjuza? I nekad su postojali bendovi koji su imali kriptične, osobne tekstove, ali je postojala scena. Oni bi se družili s ekipom sa scene, a  sada ta se ekipa 99% vremena druži s ekipom koja nema veze s ničim i izlazi na mjesta i s ekipom koja nema veze s ničim, pa onda malo se provodi vrijeme na youtubeu i jednom godišnje s nekim  kojim ima veze sa scenom (ajde, do tri put). To bi nekad bez beda primjećivali. Ono, fake punkere, kao, skupljaju cdeove i kazete (zanimljivo, rijetko kad ploče), ali druže se i izlaze na mjesta totalne šmine. Sad je to skoro postala norma.
PS: Iamo sam, imali smo, hlače izrezane na bedrima s unutrašnje strane od preskakivanja zida od Uljanika na kojem je bilo staklo, preskakivali smo ulazili na sve to što smo mislili da je komercijalno (da, mislili smo da je uglavnom sranje ono što ekipa koja je ostala u 90ima veliča, ali platili bi za koncerte koji bi bili OK). Na spike ekipe iz scene dolazili smo i dan prije i pomagali ekipi, platili upad i sve. Uvijek nam je bilo važno podržati pravu spiku a iskenjati i isparazitirati na fejk spiku.