Svi na Student Party

Jučer sam završio s prijateljem na student party u Uljaniku na pivo prvenstveno da mu pokažem taj luna park. Za one koji ne znaju, student party je već nekih 8 godina ludilo četvrtkom u discu Uljanik u Puli. Studenti su prisutni u tragovima, a većina ultra sređenih komada i testosteronski nabrijanih poluhuligana spadaju zapravo u neku potklasu uslužnih djelatnosti (frizerke, maserke, prodavačice svega i svačega)... žene u dominđosima i štiklama, itd...
Prijatelj se nije mogao načuditi na što to sve skupa liči i kaže on kako po njemu su tu modu koju sad nose pulski komadi dovele izbjeglice. I stvarno, prisjetili smo se vremena kad su pulske cure izgledale neatraktivno, ili su bile neke metalke i darkerice ili neke obične u jeansu. Šminkerice pulske nisu bile nabrijane u 90ima kao one u Zagrebu ili ostalim mjestima koje smo imali prilike vidjeti. Ekipa koja je počela dolaziti kao izbjeglice primjećivala je kako lokalne cure se ne sređuju za ići van, da kako kod njih (Bosna, Slavonija, Dalmacija) se žene srede kako treba, da se vidi kad izlaze, itd... Tako sam se i ja sjetio kad sam za vrijeme rata bio u pakracu i jedan bauštelarac mi priča kako je bio godinu dana u izbjeglištvu u Švicarskoj (ako se dobro sjećam), kako je na zapadu sve hladno, da se žene ne znaju srediti, te ukoliko vidiš neku mačku u sređenu u bundi budi siguran da je to "naša."
U međuvremenu je uletila i pornifikacija mode i teenagerica na svjetskoj razini i studentice nisu u modi. Nikad nisu ni bile. Ipak teško je održavati neki cool imdiž ako se jede u menzi pomes frittes iz vrećice rastopljene na ulju u kojem se taj isti pomes frittes peće... A zatim jogurt.
Tako su novi stanovnici grada, odnosno nove stanovnice, razbucale pulske obično odjevene komade. U međuvremenu je došlo još više ljudi, čini se 13500 stanovnika više nego što ih je bilo 2001. To je povećanje za nekih +25% stanovništva. Kulturni život nije da je procvjetao, vjerojatno se radi o Pevec people koji šalju tamo negdje doma lovu i to je to...
Što bi se tek dogodilo da se na neki način uvede prostitucija u grad?
E da, sjetio sam se kako i prijatelj iz Karlovca kaže da u velikoj Kladuši žene sve hodaju u štiklama i minjacima i puše po cesti, a na podu sve neka lagana kaljuža...

Potvrda o nekažnjavanju

Prije par dana jedan poznanik se žali kako bi radio bilo što, da mu javimo ako čujemo za bilo kakav posao, noćni, dnevni, težak, još teži, bilo što. Naime, proveo je neko vrijeme "unutra" (u više navrata koliko se sjećam) zbog nekih stvari koje ne krše nikakav društveni tabu direktno. Cura mu je zaprijetila da će ga ostaviti ukoliko još petlja s time, a i roditelji. Čovjek traži posao, a svugdje pitaju za potvrdu o nekažnjavanju.
U Hrvatskoj zatvor služi za resocijalizaciju ljudi, reformaciju - zato i kazne traju tako kratko - a ne za odstranjivanje pojedinaca iz društva. Zašto je uopće moguće tražiti potvrdu o nekažnjavanju? Nema nikakvog smisla. Na taj se način onemogućava populaciji koja je u jednom trenutku prekršila neke norme ponovno vraćanje u društvo. Ako je već dozvoljeno poslodavcima tražiti tu potvrdu (u nekim poslovima i moraju) zar nije logičnije da za svako kazneno djelo bude propisana smrtna kazna?

Na kraju krajeva i Motovun Film Festival

Malo prije sam dobio mail odaslan na adrese svih ljudi koji imaju veze s kulturom sljedećeg sadržaja:

Poštovani kolege,

 

Kako se u verbalnom obračunu Slavena Tolja sa županom Ivana Jakovčića kao oružje često koristio Motovun Film Festival, želimo upozoriti na jedan detalj. G. Tolj, naime, nikada nije bio na Motovun Film Festivalu. U proteklih dvanaest godina prikazali smo gotovo tisuću filmova, g Tolj nije vidio ni jedan; ponudili smo do vrha ispunjenih šezdeset dana programa, g. Tolj je od prvog do zadnjeg bio odsutan. Ono o čemu javno govori nikada nije vidio i svoje beskompromisne stavove formira bez elementarnog poznavanja teme o kojoj govori.

Bilo bi to, dakle, slično kao da tvrdi da je Peking najružniji grad na svijetu, a nikada nije putovao dalje od Budimpešte.

Da se to kojim slučajem njemu dogodilo, da je netko javno izrekao sud o njegovom konceptu Annala bez da je vidio izložbu, vjerujemo da bi galamio do neba i zaslužio bi nepodijeljenu podršku – jer neznalice koje kritiziraju doista treba osuditi.

Kako se g Tolj zadnjih dana izrazito trudio zadobiti pažnju kulturne javnosti, činilo nam se važnim kolegama ponuditi punu informaciju. Ovim se obraćanjem doista ne želimo svrstati na bilo koju stranu u malom lokalnom škandalu i za razumijevanje ovog pisma posve je nebitno što tko misli o Motovun Film  Festivalu ili porečkom Annalu. Držimo da nam je dužnost upozoriti na niske standarde moralne higijene.  Ili po naški – da tu nešto zaudara.

 

Kako se ne želimo upuštati u javne polemike, a vaše nam je mišljenje važno, odlučili smo vam se obratiti ovakvim pismom. Molimo da ga shvatite kao posve privatno obraćanje i unutarcehovsku, internu stvar.

 

Puno pozdrava

 

Igor Mirković

Motovun Film Festival

Nije dosta radical chic umjetnosti?

Ovih dana je pukla "afera" oko otvaranja izložbe na annalu u Poreču (vidi i današnji članak u Jutarnjem Istarskog župana iznervirao Isus s Hajdukovim srcem) Jakovčića, kao, čovjek poludio. Svi se čude kako je reagirao a ja se čudim zašto se čude. naime, kako bi izgledalo da je pohvalio izložbu? "Super je da na izložbi gurate političke i aktivističke pamflete", ili tako nekako. Pošto se radi o izložbi umjetničkih djela a ne memorabilija iz prošlosti kao , npr., u Povijesnom muzeju Istre, čini mi se da bi cijeli taj aktivizam lijeganje pred bagerima, ljevičarski aktivizam ispao samo umjetničko djelo ništa drugačije od Gotovčevog golog šetanja po gradu. Bi li to bilo bolje aktivistima? Nisam siguran. Cijeli potez je još više smanjio rejting župana kod umjetnika, aktivista i sličnih, a povećao kod onih drugih koji smatraju one prve "džabalebarošima."

Meni je i zanimljivo što je Tolj izjavio da mu je dosta red carpet kulture. To mi je zanimljivo jer ne dolazi od marginalca, mavericka umjetničke scene, nego od nekoga koji je bio selektor za nimalo alternativni i nimalo politički venecijanski biennale, pa član vijeća za nove medijske kulture Ministarstva, Grada Rijeke, Grada Dubrovnika, itd... Dakle, to je netko tko ima itekako veliki utjecaj u stvaranju umjetničke scene.

Cijela priča me podsjeća na knjigu La casta dei Radical Chic Massimiliana Parentea (probajte riješiti test ako znate talijanski) koju sam nedavno pročitao. Autor ismijava cijelu talijansku Radical Chic ekipu koja za sve krivi berlusconija iako izdaje za Berlusconijev Mondadori i predstavljaju svoje stvari na njegovim televizijama, koji stalno se bune na cenzuru iako su stalno na TV, itd... Tako kod nas cijela ta aktivistička ljevičarska scena stalno je prisutna u medijima, a govori protiv samih tih medija, u smislu da su ljudi zatupljeni njima (možda zato jer su ti aktivisti stalno u njima? ;)), itd... Imaju sigurno više medijskog prostora od, npr., HČSP. Barem ovdje u Istri (Zoom, tjedni prilog Glasa Istre, često ispada kao politički bilten radikalne ljevice). Prisutni su i na svakom drugom festivalu i izložbi. Ne vidim čemu je to alternativa.

Često ti pokreti uzimaju slogane i ideje (često distorzirane) raznih marxističkih, ali i komunističkih mislilaca kao što su Lefebvre ("pravo na grad"), ili Althusser (pojam ideologije, itd...). Nedavno sam primijetio da neke pojmove krivo koriste (pulska grupa) i da nepotrebno ekstremiziraju situaciju, a dobio sam odgovor da je važnije da se ti arhitekti druže i razmjenjuju iskustva od onog što pričaju. OK, sve lijepo, ali kako bi prošla neka moguća grupa arhitekata koja bi se nazvala "bijela pulska grupa", koja bi tvrdila da je centar grada devastiran od Roma, Albanaca i Srba, da iza toga stoji ideologija multikulturalizma i ekonomski neoliberalizam itd... i sve bi to lijepo potkrijepili s činjenicama ili "činjenicama" kao nebriga za fasade stanara zgrada u centru, veći broj ilegalnih prodavaonica, pekara, itd... Sigurno bi bili osuđeni od šire javnosti. S pravom. No, kada se netko poziva na komunističke ideje, koje nisu ništa manje štete napravile od nacizma i fašizma (zapravo više), sve je u redu. Važno da se druže.

Disclaimer: slažem se s protestima "Prava na grad", razlozi su više nego opravdani iako, po mom mišljenju, nisu dobro artikulirani u javnosti koja uglavnom vidi radical chic komponentu.

100 kuna

Već nekih 25 godina ili više odlazim bez pratnje roditelja na more na Zlatne Stijene. Tamo smo uvijek odlazili mi iz kvarta, a kasnije ekipa iz subkulture ne nužno vezana za kvart, mogu reći da mi je to neka vrsta ljetnog (popo)dnevnog boravka (ali i jesenskog, zimskog i proljetnog zadnjih par godina vikendom).
Tako pred nekih tjedan dana odmah kraj bicikla ugledah podeblji kožni novčanik. Gurnem ga malo nogom i otvori se na pola a unutra krdo kartica, rekao bih 20. Razmišljam si da ga pustim pa će doći vlasnik ili da ga odnesem na recepciju. Onda me počelo kopkati ako ga pustim netko će ga ukrasti, a ako ga odnesem a recepciju mogu me panduri zaustaviti po putu i ispast će da sam ga ukrao, ili šta ako fali para pa na toj recepciji ispadne da sam ukrao ili šta ja znam.
Malo dalje kod bunkera je bio prijatelj, nazvao sam ga za savjet i da dođe vidjeti kao svjedok. Uzeo sam novčanik i odnio ga na recepciju. Tamo mi je gospođa odmah rekla da sam spasio lice hrvatskog turizma, itd... i pitala me adresu i broj telefona u slučaju da mi se vlasnik želi odužiti ili nešto. Dao sam adresu i broj, ali da ne treba ništa jer bi i ja htio da tako meni netko vrati kad bi ja izgubio novčanik ili nešto.
Uglavnom, danas sam dobio pismo u kojem piše (sic!):

Hi!

I'm so happy that you found my wallet!

Please buy you somthing nice!

Best regards!

Ime Prezime

from Sweden.

U pismu je bilo 100 kuna. OK je vratiti stvari koje gosti zaborave u tvom dnevnom boravku.

Rock Against Ass

U Hrvatskoj i u svijetu portali prepisuju novosti jedni od drugih tako da na kraju imamo iste informacije na svim portalima. No ponekad ni puko kopiranje nije toliko jednostavno, čini se. Naime, vijest o ljubomornom novigrađaninu koja je izašla na portalu Glasa Istre prenesena je na Indexu s izmjenjenim godinama aktera, a kasnije i na ostalim portalima vijest je prenesena s različitim podacima o godinama i događajima (pogledajte Ipress i Regional Express). Vjerujem da su ekiparci iz rexa, Glasa Istre i ipressa bili svi na istoj pressici, a dogodila se rašomonijada. Nešto slično je bilo i s koncertom lepe Brene u Tinjanu gdje je jedan portal izvjestio da je bilo oko 2000 ljudi, a drugi oko 400-500 ljudi, a ostali portali bacali su cifre negdje između.
U svakom slučaju, imao nesretnik iz priče 28 ili 35 godina a žena mu 23 ili 33 godine meni se stvorila cijela priča u glavi koja ne mora imati nikakvo uporište u stvarnosti. Rokala mu ekipa stranci ženu, možda i strankinje, svi odjednom i to stalno (oral and anal), a on ništa nije kužio dok jednog dana nije skužio kako ga ne smatraju potentnim balkancem. I popio 3-4 piva (onih 0,61 promila) za hrabrost i izludio i divljao. Sad će malo završit u zatvor, a tek onda počinje pravo rokanje žene po raznim novim apartmanima. Možda će mu čak ona dolaziti u posjete i donositi mu prljave tange zaprljane od pola Europe... Ako nije tako onda bi trebalo tako nešto ubaciti u neki scenarij za neki film u Areni, jer samo to nije dovoljno za cijeli film.

Ipak desnica kontrolira hr medije

Desnica ipak želi prikazati u medijima ljevičare kao glupane i klaunove. Mislim da je to tako jer si na nijedan drugačiji način ne mogu objasniti današnji "odgovor" Ante Tomića Sesardiću. Tekst izgleda kao da ga je neki desničar namjerno napisao da prikaže ljevicu kao stranu bez argumenata, kao ideologiju klaunova. Teško mi je povjerovati da se nije našao nitko pametniji koji je mogao nešto suvislo napisati o toj temi.

Iz tog teksta možemo saznati iz odlične argumentacije da su desničari glupi jer - jesu. Ako ne vjerujete pročitajte sami:

Zašto mislite da su desničari gluplji od vas, pita Sesardić. Pa, otvoreno govoreći, zato što jesu. Ovo možda ne zvuči kao ozbiljan ulazak u polemiku, ali kada pomislim na hockey mom Sarah Palin, jednostavno ne mogu odoljeti. Guvernerka Aljaske i potpredsjednička kandidatkinja Republikanske stranke, nova zvijezda američke desnice, glupa je kao čekić. Ne mogu se zaista sjetiti primjera da se ikada i igdje na ljevici pojavila osoba tako mizerne sposobnosti rasuđivanja, a da je imala toliko mnogo sljedbenika.

Nešto najgore što se ljevici moglo dogoditi. Na desnici mislim da mu može parirati jedino Ann Coulter (koja je puno puno pametnija od ovog Tomića).

Nova klasa: agroturistička ljevica

1970. novinar Tom Wolfe objavio je knjigu "Radical Chic & mau-Mauing The Flak Catchers" u kojoj se uglavnom zezao na račun Leonarda Bernsteina koji je 60ih godina priređivao partyje za crne Pantere i nije imao afro-američku poslugu nego bijelce, itd... Wolfe je nazvao te bogate (salonske) ljevičare Radical Chic jer ih je smatrao pomodnima i licemjerima (npr., ako L. Bernstein nije htio imati crnce za sluge jer je ljevičar, zašto je uopće htio imati sluge?). U Francuskoj ljude sličnog profila stavljaju u tzv. Gauche caviar ili kavijarsku ljevicu.
Kod nas baš i ne postoji neka tradicija bogatijih društveno osjetljivih osoba, ali se stvorila neka nova klasa (IMHO) neke više srednje klase koja se zgražava nad "seljačkom" ekstremnom desnicom, nad političarima općenito, nad ekipom iz Farmi, Red Carpeta, itd... Misli o jadnim opljačkanim radnicima, urbanizmu, itd... te se nakrkava svako toliko u "autentičnim" agroturizmima u koje dopaljuju sa svojim novim ili malo starijim limenim ljubimcima (ovisno koliko se smatra chic spika "mi ne trošimo na aute") ili dojašu na motorima (valjda Easy Rider spika), a mogu i na biciklu (u kombinaciji s autom). Zapale tu i tamo kakvu pljugicu, znaju gdje su dobra vina, a jeftina (iste kvalitete kao u punk shopu a.k.a. Euro Spin gdje koštaju 2 eura [znalci znaju]), znaju da je Motovun film festival za pravu ekipu a Pula film festival za stoku sitnog zuba, itd itd itd...
Eto, uz radical chic i gauche caviar dobili smo i mi našu autentičnu agroturističku ljevicu.

Potrošačko društvo i potrošačko društvo

Sjetio sam se dokumentarca o velikim gradovima kojeg sam pogledao prije par mjeseci, radilo se o Lagosu. Jedan dio je bio o tržnici u tom gradu, prepunoj boja, svakakvih namirnica i svakakvih nevjerojatnih stvari. Doslovno od igle do lokomotive, pogotovo zato jer čini mi se da jednom dnevno kroz prekrcatu tržnicu prođe vlak i svi se maknu u sekundi i odmah vrate na svoje pozicije, kao da je prošao neki omanji auto.
Gledao sam više puta dokumentarce o egzotičnim krajevima na kojima prikazuju te tržnice kao mjesto susreta, sve je živopisno i autentično... Pa prikazi bazarova iz islamskog svijeta, to "autentično i tradicionalno" cjenkanje... Nisam samo gledao na TV, i ne, nisam imao prilike vidjeti uživo bliski istok, ali sam slušao ljude koji su puni emocija pričali o turskim, jemenskim, palestinskim, sirijskim, itd... tržnicama...
S druge strane, čitam često, gledam na TV, na internetu i svugdje kako sve se više pretvaramo u naciju potrošača, da ljudi su izgubili tradicionalne zdrave vrijednosti šetnje vikendom jer odlaze šetati po shopping centrima, kako se tamo stvara nova kultura bez duše (parafraziram sve to skupa), mladi se skupljaju po mall-ovima kao "glupi amerikanci", itd... Pitam se koja je razlika između zapadnjačkih shopping centara i istočnjačkih i afričkih tržnica? Mislim, osim toga da je na zapadnjačkim tržnicama roba koliko toliko provjerena (siguran sam da će čaše na Shreka iz McDonaldsa koje su povučene s tržišta završiti na onu prije spomenutu tržnicu u Lagosu bez beda). Možda samo zato što su te tržnice daleko, što mislimo da kad je netko jadniji da je "autentičniji" i bolji kao u mitu o dobrom divljaku? Nemam pojma.
Nakon cijele tirade protiv tog dehumanizirajućeg potrošačkog društva, u kojem ljudi navodno kupuju da bi kupovali, isti ti ljudi danas govore kako propada ekonomija jer ljudi ne kupuju više kao prije (sad bi htjeli te potrošače, ne), da bi trebalo sad više ulagati u proizvodnju (valjda da bi prodavali onim drugim glupanima potrošačima na Zapadu), itd... Kao neka ljevičarska shizofrenija.
Treća priča koja kruži na "sceni" je ta da su naši zapadnjački shopping mallovi nove crkve, valjda religije potrošnje. Iako ne znam koji dio je sličan crkvi, osobno mi je draži mall od crkve. Ustvari... sličnost je s crkvom velika, sjetite se da je Isus otjerao trgovce iz hrama. Dakle, kako kriza napreduje, u mallovima će biti sve više praznih prostora gdje su nekad bile trgovine... Kad se mall bude sasvim ispraznio postati će pravi hram. Kriza=Isus?

Anarho-folklor

Prije skoro mjesec dana troje je osoba izgorjelo u grčkoj banci za vrijeme protesta. Čini se da je banka gorjela radi moltova. No nisu krivi oni koji su bacali molotove nego uprava banke koja nije ugradila protupožarne sustave i primorala zaposlenike da dođu na posao. Tako je navodno bila situacija opisana na prijašnjem linku. Ne mislim sad ovdje moralizirati ili žaliti nekoga, no čini mi se da je to još jedan od dokaza da je sve to skupa samo jedan folklor bez većeg smisla nego plesanje baluna u nekom selu ili dvoglasnog pjevanja, ili, možda najsličnije, ispaljivanja kubura. Traditional. Naime, meni iz svega toga dolazi poruka da su molotov kokteli stečeno pravo ljudi na protestima, da oni spadaju u koreografiju protesta, a ako se dogodi slučajno neka nesreća to ne smije nikako biti krivica KUD-a koji je pokazao svoje vještine. Zamislite na onom ispaljivanju kubura tamo negdje u zagorju da slučajno nekome se nešto dogodi, isto bi se tako smatralo kao propust u organizaciji, nesreća, itd... Ali nikako kao akt rata protiv određenih skupina.
Koji je onda smisao tih folklornih manifestacija?