You Keep Me Hangin' On

Naišao sam ovih dana na zanimljiv događaj (Premda ipak imam malo rezerve i sumnje u istinitost događaja). Naime, mladić se objesio pred web kamerom. Navodno je napisao sljedeće:

I am a guy, 21 years of age. Have a good life, studying, have my own apartment and good money from the government.

I have asperger syndrome/high functioning autism

I am exaggerated vulnerable emotionaly.

I have poor social skills and that have made me a lonely person.

I think i had fairly good upbringing even though i had problems at school.

It makes no sense i want to kill myself? No i know [...]

Što reći? Je li trebao ostati živjeti tako? Osjećao se loše i to je to. Ne vjerujem da bi mu prošlo da se sjeo i čekao da prođe. Uostalom što mu je moglo proći? Život?
Znači, imao je nekoliko solucija:

• pričekati
• ubiti se
• ubiti druge
• ubiti druge pa sebe
• povući se. Npr., mogao je kupiti kartu za NY i tamo pustiti bradu i živjeti kao beskućnik. To izgleda ful cool u američkim filmovima (Kralj ribara ne izgleda predobro)
• okrenuti se religiji

Od ovih solucija su jedino društveno prihvatljive "pričekati", "povući se", "okrenuti se religiji", a prešutno i "ubiti se." Za ovo zadnje rastuži ljude, možda više jer to priliči društvenim običajima, ali na kraju svi odahnu. Vjerujem da u životu ga nije nitko fermao ni 2%. Nakon toga su malo plakali i doviđenja.

Mislim da ako netko osjeća takvu bol da je bolje da zaustavi tu gomilu kemijskih reakcija. To je bar lako.

Etnografija sakupljanja plastičnih boca

Ste primijetili da sakupljači boca imaju neke svoje strategije mimetiziranja i sakrivanja u urbanoj okolini? Vidio sam tipa koji se totalno mimetizira u Ghetto rappera, kapuljača na glavi, kapa, adidas obleka, čini se mlađi. Zatim, neki tip kruži sa slikom pod rukom. Ono, uljanom slikom. Jedan drugi ima neki fluorescentni prsluk za u auto pa liči na radnika firme koja se bavi smećem... Treći se, kao, nonšalantno šeta i, kao, "vidi vidi, boca!", otvara kantu i kopa. Ima i onih koji cool prilaze svemu tome. Spika je da im ne treba, ali je OK pokupit...
OK, mislio sam da bi bilo fora napravit etnografiju sakupljanja, samo se pitam što onda s time? Goffman, ali i drugi su se dovoljno pozabavili time... Možda ako se primijeti neka anomalija...

Teme za Gibbonija

Stvaraju li sve one tužne pjesme o propalim ljubavima stvarnost, ili se one inspiriraju stvarnošću? Teško je odrediti tu uzročno-posljedičnu vezu. Te debilne pjesme postoje od kada ljudi pišu, a po tome bi se moglo zaključiti i da one utječu na ponašanje, ali i da su posljedica, jer su oduvijek tu pa je moguće da su utemeljene u biologiji.
Inače sve je tako lako, sve je tako jasno, nego valjda mora biti sranje - ljudi se valjda hrane time ili samoaktualiziraju. Ako nije sranje onda ne postojiš. To je kulturno objašnjenje.
Biološko objašnjenje bi bilo da se prodaje vagina za što veću cijenu. Sve te zavrzlame su za dizanje uloga, a tako i pronalaženje mužjaka koji će se najbolje brinuti za mladunčad. Pri tome i sam izgled puno govori o stnanju te osobe. Naime, nama je nešto lijepo ne tako bez razloga, nego lijepo nam je nešto što je i zdravo. Onima koji su ružni ljudi bili lijepi nisu se razmnožili ili slabije. Ima toliko ružnih ljudi radi kulture, ne radi biologije. Naime, dogovorena vjenčanja su upravo kulturni mehanizam protiv biologije.
Ne postoje baš iznimke tim spikama, ma koliko se neki ljudi furali da su alternativni, otkačeni, drukčiji. Osim možda homoseksualaca, koji možda se ponašaju slično samo na uvrnutiji način...
Zašto se ljudi ponašaju kao da će vječno živjeti?

To sam već znao

Kažu novine da je sve više žena u tridesetima koje pate od anoreksije, a meni ništa čudno. Baš sam s nekim prijateljima komentirao neki dan kako ima više faza u životima žena. Prvo kao mlade (mislim na teenage spiku) se ne paze puno jer su ili prirodno OK ili ih ne zanima, pa se počinju sređivati, mršaviti, itd... kad skuže da mogu biti još privlačnije ili privlačne uopće. Zatim si nađu jednog tipa ("onog" pravog) pa malo počinju propadati - ipak su si našle tipa. Onda skuže da nije to jedini (tu smo već oko 30e), pa opet počinju mršaviti, pilates, ludi frizevi, itd...
E sad, nisu sve iste u tome. Ima onih nekoliko koje su kao da su inkoruptibilne, koje su izgledale dobro sa 16, a izgledaju još bolje u 30ima. Njih je minimalno, trebale bi biti kraljice, no često postaju tužne femmes fatales ili možda još češće se udaju u inozemstvu za bolje i bogatije ljude. Zatim, ima onih koje su uvijek bile jače a onda u 30ima smršave full. To se može skužiti iz oblika tijela jer su 20 godina mišići bili jači u nekim dijelovima za nositi extra salo/ težinu, a slabiji u drugima. Nakon mršavljenja to prvih nekoliko godina izgleda lagano čudno, ali bolje nego prije sigurno. O onima koje su postale old school domaćice i koje izgledaju kao što su uvijek izgledale 30ogodišnjakinje nećemo pričati.
Činjenica za ne zanemariti je ta da radi povećanja kvalitete života tridesete su postale nove dvadesete, samo što u tridesetima se ima više para nego u dvadesetima (nekim muškima postanu i nove desete ;)), može se više i brijati, ali je zato veći bed umrijeti.

Trash In Trash Out, Then Again In and Again Out

Ovo "trash in trash out" se obično koristi u obradi statističkih podataka, kao, kad imaš loše podatke ne možeš dobiti valjane rezultate. Neću uopće pisati o tome nego o Monteparadisu, udruzi.

Godinama je udruga MP imala isto vodstvo, nije radila uvijek najtransparentnije, itd... ne toliko jer je nekoliko nas tako htjelo, već zato što je bilo teško naći zamjenski kadar. Brdo ljudi je prošlo kod MP, uglavnom trash (in). Izašli bi kad bi mislili da su prerasli organizaciju ili nešto slično, no uglavnom kasnije nisu ništa značajno napravili. Trash out. Neki su izgledali kao obećavajući kadar, ali se ispostavilo da im fali stamina za jači rad, drugi su se pokazali ljudi kojima privatni problemi jako sjebavaju javno djelovanje (ili barem u nekom malo većem društvu), treći da im imidž znači sve (i iza toga nije bilo ničega), itd... Mnogi su tako prošli kroz organizaciju i nestali, često radikalno mijenjajući svoje stavove (neki su i vođe ekstremno desnih stranka).

Biti dio MP-a jednostavno nije cool, a ni jednostavno. To je više rudarski rad, ne privlači žene, a to već odbija 90% ljudi (ima spika o tome da ako ono što radiš ne privlači žene najbolje je otkačiti se od takvog posla), kad vidite na festu, npr., ekipu koja se preserava u majicama MP znajte da su to glumci. Nema cool DJ-anja, nema fancy odjeće i obuće - ili barem se ne priča o tome kao da je miting malih fashion gurua.

Što onda gura dalje tu ekipu? Ne znam točno, možda šovinizam u svom izvornom smislu. Evo, mi smo više godina tražili zamjenu, kao u filmu Elitna postrojba, samo zajebane specijalce (ako to sad čitate vi prozvani nemojte se ufurati ;)). Pravi paradizovac nažalost živi pod onim motom "Loved by Few, Hated by Many,Respected by All." Tako sam godinama slušao svašta na moj račun i mojih užih ekiparaca, kao što danas čujem o mlađima koji drže sve to skupa. A razlozi za kenjažu su uvijek totalni shit. Tipa "odgovorio mi je ružno dok sam pijan/a nešto bla bla bla" (npr., kad odgovorno čuvaju inventar u Rojcu), "nije mi htio napraviti to i to" (kad se pita neka usluga koju bi ta osoba mogla sama napraviti, ali joj se ne da), itd... Toliko ekipa kenja po njima da je njima bed ići na neka mjesta po Puli. No uvijek na kraju ih zovu za riješiti probleme jer se bez MP-a ne može (ma koliko to arogantno može zvučati). Nitko neće direktno u lice kenjati paradizovcu, odjebati ga - nikad ne znaš, uvijek može biti od koristi. Ali iza leđa da, to da. Parazitizam i kenjaža (uglavnom radi nekih osobnih frustracija) oko MP su prilično veliki. Teško je uz "cool" stvari i rudariti.

MP je uvijek okupljao otpadnike od svuda, brdo puta se pogriješilo primanjem svih i svakakvih, ali za svakog onog dobr/u/og (The Few) isplatilo se svo to sranje. Sad sam mislio spominjati ekipu, ali mislim da nema smisla. Skužit će se.

Što se tiče transparentnosti rada, bez lažne skromnosti pohvalit ću samog sebe. To sam gurao i izgurao. Naravno, s time da su svi to prihvatili (mislim da bi se još to trebalo povećati). U budućnosti, što se udruge tiče, htio bih vidjeti bolje predsjedništvo i mislim da bi bilo fora napraviti nešto kao senat u kojem bi bili stariji članovi koji bi pomagali "vladi" sa svojim znanjima i vještinama baziranim na iskustvu.

Htio sam još tog napisati, ali mislim da sam izgubio nit :D
BTW, mislite li da pretjerujem? Znate li još neku organizaciju a da nije folklorno društvo koja će 2012. slaviti 20 godina postojanja?

[sad će me neki još više mrziti :)]

Ekstremna desnica u istarskim medijima

Evo, ovako čisto bazirano na mojoj percepciji bez nekog istraživanja sve više mi se čini da je istarski medijski prostor saturiran hrvatskom ekstremnom desnicom. Od ipressa, preko radio postaja raznih (samo radio mreža RIMA ispada takva), pa cijela priča oko gostovanja Thompsona u Areni...
I sama struktura stanovništva se mijenja tako da će "ekstremizacija" biti još veća... Ali sve skupa nek shizofrenična ekstremna desnica, po potrebi su OK partizani, pa nisu... Ovisi jesu li u Istri ili drugdje.
To i ne bi bio toliki problem da se takav diskurs ne vodi kao da je normalan, odnosno, kao neka kontrapozicija "IDS-ovskim medijima" koji i zapravo u čistoj formi ne postoje. To bi bili Glas Istre i Regional Express koji su zapravo privatne prčije s užasno lošim novinarima. U Glasu Istre trećekategorijski novinar može koristiti kolumne za privatne obračune, drugi su nepismeni, a treći nemju ni pojma što znači nek politička opcija. Rex je nešto na razni bloga, i to goreg.

Možda je bolje...

Skepticizam i kritičko razmišljanje može dovesti do toga da vam se smanji krug prijatelja i poznanika te da počinjete živcirati veći broj ljudi. Insistiranje na kritičkom razmišljanju može dovesti do šovinizma koji na kraju neće ništa polučiti. Da nije možda bolje onda prepustiti se svim tih glupostima? Čisto da se može družiti s ljudima, jer na kraju to je važnije od bilo kakve istine i stvarnosti. Ili ne?

Policija trenira strogoću samo u Istri?

OK, još jednom se vraćam na spiku o Outlook festu, ovaj put povezano i s Bajkerima koji su se održavali također ovaj vikend. Kaže mi ekipa da je bilo 6, neki kažu 7 patrola, od skretanja na Vallelungu do ulaza. Da bi zaustavljali sve i dva puta. Brdo je ljudi spušilo vozačku kao što se moglo i očekivati. Ne mislim sad usporediti ta dva događaja od kojih je jedan zauzeo prilično medijskog protora a drugi ništa, nego samo si mislim o činjenici da je na Outlooku bilo više od 40 policajaca, na Monumentima najmanje 6 -7 patrola i još tko zna koliko unutra, te da su tu večer digli toliko ljudi da su ih navodno trebali voziti u Pazin jer nije bilo više mjesta u Puli za ih sbuksat.

Baš mi je o tome pisao prijatelj prije mjesec i pol jer je skužio da po ovim statistikama ispada da se u Istri najviše digne svega živoga, najviše se hapsi, ali se i najviše puštaju ljudi nakon uhićenja. Stavit ću njegov osvrt u cijelini (NHF):

netko je ovaj izvještaj postao u komentarima referirajući se na broj kriminalnih radnji roma i prema romima... to na kraju ne postoji u ovom izvještaju ili barem nisam uspio naći... ono što mi je bilo zanimljivo, a onda sam se sjetio vas, je statistika za istru... u nekoliko kategorija istra strši.. broj ukupnih kriminalnih radnji po broju stanovnika.. broj zlouporaba droga, a onda na kraju i broj odbacenih optuzbi... cini se da se u istri puno drogira, ali i puno hapsi bez veze i po pitanju droga a čini mi se i po pitanju drugih stvari.. to me podsjetilo na jebeno revne poiicajce u labinu... u svakom slučaju činilo mi se da je zanimljivo malo to prostudirati... ako se puno hapsi u istri bez veze mislim da vrijedi priupitati organe reda wtf?!?

Drugi je prijatelj postavio hipotezu da je tome tako jer ima puno više prijava građana jer imaju povjerenja u institucije više nego drugdje, a uz to plicija stručnije odrađuje svoj posao kao što pulski uljanikovci bolje rade nego splitski škverani. Uglavnom, policija otkriva više manje sve.

Moja hipoteza je da pošto u ostatku zemlje nezaposlenost je velika te jedini siguran posao je u vojsci, policiji i državnim institucijama, a većina si je u tim krajevima u rodu (jer u istočnijim krajevima obitelji su velike i za svakakve vrste veza postoji poseban naziv) oni da ne razljute obitelj i ne dobiju slučajno otkaz ne hapse nikoga tamo. U Istri skoro nitko od domaćih ne ide u policiju, tako dolaze ovi iz drugih krajeva koji se mogu iživljavati jer nema im ovdje rodbine, i još su nagrađeni.
Treći prijatelj kaže da pretjeruju, uvode policijski sat, te da tako nešto nema nigdje na Zapadu. Da, kontrola je malo veća nego bi to bilo normalno.

Prije ponos ili rad?

Često se može čuti da ljudi u Hrvatskoj malo cijene sami sebe, pa tako valjda utječu na to da se ništa ne popravlja. Postoji to praznovjerje, pretežito kod nacionalista, da ako se više cijeniš ili cijeniš svoj narod, da će sve krenuti svojim putem. To prilično podsjeća na knjige iz samopomoći tipa Louise Hay, kao, "misli pozitivno" i slična sranja.

Druga varijanta bi bila da radiš nešto i napraviš nešto, pa si radi toga ponosan na sebe, zatim, ako ima više ljudi koji rade i naprave nešto, i na ostale građane te zemlje.

Dakle, kod nas se pretežito radi o činu vjere - "ja vjerujem, ja čvrsto vjerujem" - i kad tad promijenit ću stvarnost. Da bi pojačali nadu trebamo početi vidjeti čuda u sitnicama isto kao u religiji. Tako kao što u katoličkoj crkvi, iako prilično raspadnuta, "neraspadnuta" tijela su bila znak svetosti, tako u tom vjerovanju u veličinu nekog naroda se vjeruje "kako smo talentirani za sportove", bazirano na trećem mjestu 1998. na nogometnom svjetskom prvenstvu i skoku preko 205 cm. Kao što se bog  nije potrudio pokazati svetost neke osobe 100%-tnim konzerviranjem tijela, tako ni vjerovanje u nadmoć nas nije nikad više dovelo do one pozicije iz 1998.

S druge strane potrebno je omalovažavati sve druge nacije. Tako Talijani su korumpirani i ništa ne rade iako prozvode najbolje aute na svijetu, spasili su Detroit kupovinom Chryslera, imaju gotovo 100% proizvodnje naočala na svijetu, proizvodew najbolju bijelu tehniku, traktore, itd... Ili glupi ljeni Ameri koji rade ipak više od Japanaca i najviše na svijetu... Ili jadnici Česi koji dolaze s paštetama na more kojima sam Prag rasturi Hrvatsku u turizmu (i dok Hrvati nose sarme na skijanje)... Kad ni to nije dovoljno samo ubacimo svjetsku masoneriju i britanske tajne služe i svi su ponovno zadovoljni. Ne možeš izgubiti.

Dakle, prije ponos pa će doći rad sam od sebe ili prije rad na koji biti ponosan ili ponosna?

[btw, već sam duže vremena htio napisati ovakav post - imao sam i neke linkove, ali sam ih posijao]

Party Animals

Eto moram i ovdje napisati da je Outlook fest pokazao kako se ekipa u centru zna zabavljati. Englezi su izmislili partije, usavršili dub kulturu i stvarno nema balkanca i bilo kojeg drugog koji se zna tako zabaviti. Svi koji su vidjeli to uživo ne mogu reći da nije tako. Svatko je ostao pozitivno šokiran. A narod kulturan...

Nikakva Valkana beach, In music festival, pune Arene i bla bla bla, po meni a i dosta drugih koji su to vidjeli uživo, nisu bili takvi. Za napomenuti: nisam ljubitelj velike većine mjuze koja se tamo puštala, već govorim o atmosferi, načinu opuštanja i zabavljanja tih Engleza.

Počet ću vjerovat u kolektivnu depresiju cijele jedne zemlje u kojoj je definitivno Hrvatska, i to ne mislim na ekonomski termin. A oni koji su ostarjeli u onoj depresiji devedesetih nakon ovoga može biti još više žao.

BTW, zanimljivo mi je kako alkoholizirana Hrvatska komentira incident koji se tamo dogodio. I murija nije baš previše digla ljudi s obzirom da je bilo oko 5-6000 ljudi. Najgori dio je bio kad su otvorili upad, tada se sjatila cijeli pulski sitni kriminal (odmah ih se skuži), pa kao neki pulski fajteri koji su ipak uzmaknuli, jer Englezi nisu baš slabi...