You Keep Me Hangin' On

Naišao sam ovih dana na zanimljiv događaj (Premda ipak imam malo rezerve i sumnje u istinitost događaja). Naime, mladić se objesio pred web kamerom. Navodno je napisao sljedeće:

I am a guy, 21 years of age. Have a good life, studying, have my own apartment and good money from the government.

I have asperger syndrome/high functioning autism

I am exaggerated vulnerable emotionaly.

I have poor social skills and that have made me a lonely person.

I think i had fairly good upbringing even though i had problems at school.

It makes no sense i want to kill myself? No i know [...]

Što reći? Je li trebao ostati živjeti tako? Osjećao se loše i to je to. Ne vjerujem da bi mu prošlo da se sjeo i čekao da prođe. Uostalom što mu je moglo proći? Život?
Znači, imao je nekoliko solucija:

• pričekati
• ubiti se
• ubiti druge
• ubiti druge pa sebe
• povući se. Npr., mogao je kupiti kartu za NY i tamo pustiti bradu i živjeti kao beskućnik. To izgleda ful cool u američkim filmovima (Kralj ribara ne izgleda predobro)
• okrenuti se religiji

Od ovih solucija su jedino društveno prihvatljive "pričekati", "povući se", "okrenuti se religiji", a prešutno i "ubiti se." Za ovo zadnje rastuži ljude, možda više jer to priliči društvenim običajima, ali na kraju svi odahnu. Vjerujem da u životu ga nije nitko fermao ni 2%. Nakon toga su malo plakali i doviđenja.

Mislim da ako netko osjeća takvu bol da je bolje da zaustavi tu gomilu kemijskih reakcija. To je bar lako.