nedjelja, 21. ožujka 2010.

Prelazak na liberalni sustav

Ne može se reći da danas živimo u liberalizmu, tržišnoj ekonomiji, itd... Čak i sve te strane banke nisu toliko strane koliko su državne ili pod državnom protekcijom. Vidimo da je puno djelatnosti subvencionirano. To možda spada u neoliberalizam koji bi se komotno mogao zvati i neosocijalizam, no mene zanima kako bi bio prelazak na neki sustav što bliži liberalizmu? Mislim da bi to bio dugoročni prelazak koji bi više bio psihološki nego ekonomski. Npr., da se drastično smanje porezi, da li bi poslodavci povećali plaće ili bi si zadržali novi višak? Mislim da bi prvih nekoliko godina zadržali, odnosno, do onog trenutka kad bi se pojavilo puno bolesnih ljudi, puno gladnih, itd... Vjerujem da i da se povećaju odmah plaće da bi malo ljudi štedjelo za zdravstvo jer bi još bili naviknuti da je kao i prije. Neki bi bili u gadnim problemima kad bi se razboljeli samo zato jer nisu naviknuti na novi sustav.
OK, možemo razmišljati koliko god želimo "što bi bilo kad bi bilo", ali jedino što se čini logičnim je to da bi prelazak morao biti spor i postupan. Ništa naglo. U svemu tome bi se politika trebala poboljšati, više u smislu argumenata a manje u retorici. Sadašnji bi sustavi trebali biti što otvoreniji tako da se omogući neku vrstu političkog evolucijonizma - mutacija i selekcija političkih ideja i programa... Mislim da je tu jako važna i znanost, odnosno skepticizam, koja bi smanjila količinu spekulacija. teže bi se moglo zabrijati prema eugenici, udaljilo bi se od "uvijek je bilo tako", i od onog "oni nas tlače", itd... Da skratim ovo sve skupa, treba još puno raditi, svi moraju biti oprezniji pri analiziranju stanja... ma u stvari tu ću stati jer vidim da ne bi bilo kratko to što bi dalje htio pisati...

2 komentara:

  1. Ne vidim kako bi demokratsko društvo ikako moglo postati liberalno u smislu u kojem to klasični liberali shvaćaju. Liberalnije u socijalnom smislu možda da, ali pravi liberalizam - mislim da je izgubio utrku još davno. Državna subvencija i glasanje za one koji ti ju obećavaju je - ipak - preveliki moralni hazard. Schumpeter je to dobro objasnio prije sedamdesetak godina.

    OdgovoriIzbriši
  2. teško da bi netko dobio ikad izbore da kaže "ukinut ćemo sve subvencije, itd... ali ćete imati veće plaće i slobode", ali dugoročno mislim da će ta politička doktrina sama izaći kao svima isplatljivija. Ali, mislim da je više stvar kulture nego ekonomije, pa i više stvar psihologije. Prema tome bi išla Public Choice. Npr., veća odgovornost činovnice na šalteru jer ti pruža uslugu, a tvoja žalba ima smisla... predugo za sad objašnjavat...

    OdgovoriIzbriši

Pratitelji

Arhiva bloga