ponedjeljak, 29. ožujka 2010.
Socijalizam vs. Kapitalizam, Socijalizam = Kapitalizam, bla bla bla
Slučajno sam danas naletio na spiku o socijalizmu u zapadnoj Europi. Zanimljivo da je to bila i tema na jednoj antropološkoj mailing listi. Spika je bila na toj listi da vatrogasci, policija, socijalna pomoć, itd... je socijalizam, a drugi su tvrdili da je to samo socijalno, ali ne i socijalistički. Tako sam i ja danas čuo da zemlje zapadne Europe su isto bile socijalističke, odnosno, imali su socijalističku komponentu u obliku radničkih prava, blagodati države blagostanja (welfare state), itd... Mislim si ja sad, Jugoslavija je tada proizvodila nekakav kapital, da li ju je to činilo kapitalističkom zemljom? Ako je, u čemu je onda bila razlika između kapitalizma koji se zvao socijalizam i socijalizma koji se zvao kapitalizam? Ne dolazi u obzir da je to bilo sve isto.
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
Rename Capitalim Socialism?
OdgovoriIzbrišiHa ha ha, znači i drugi su već naišli na tu debilanu. nevjerojatno kako se lako može sve zakomplicirati bez veze. Može se, na primjer, razlikovati po tome u čijim je rukama većina vlasništva.
OdgovoriIzbrišimislim da je posve legitimno gledati na zapadne zemlje koje su imale program drzave blagostanja kao socijalisticke, kao i obrnuto. Temeljna razlika izmedju dva poretka je u definiranju vrijednosti dobara (uporabnu ili razmjensku vrijednost) i vlasnistvu (kolektivno ili drzavno i privatno). Nijedna zemlja nije u potpunosti bila pozicionirana u bilo kojem od ova dva idealna pola jer je barem u nekim segmentima zadrzavala kolektivno vlasnistvo odnosno privatno ili davala naglasak na uporabnu odnosno razmjensku vrijednost (npr. vlasnistvo nad sumama, vodnim resursima, itd. u kapitalistickim zemljama; ili autima, poljoprivrednom zemljistvu itd. u socijalistickim zemljama). Mislim da je to stvar kontinuuma a ne jasne linije razgranicenja. Utoliko danas mozemo za kinu reci da vodi politiku drzavnog kapitalizma prije nego socijalizma, kao sto mozemo reci da svedska ima politiku socijalizma vise od kine koja se naziva komunistickom. Kada dodjemo do proklamiranih politickih vrijednosti onda smo u areni ideologija i politickih tradicija no to se ne mora podudarati sa teorijskim utemeljenjima (britanija nece proklamirati socijalisticke vrijednosti no moze se za njih zalagati u vlastitim terminima welfare state). To pak sto oba sistema proizvode kapital je prirodni rezultat proizvodnih procesa, no pitanje je oblika proizvodnog procesa koji moze biti kapitalistcki nacin proizvodnje ili socijalisticki, odnosno onaj koji daje naglasak na razmjensku vrijednost i onog koji daje naglasak na uporabnu vrijednost. Juga je imala kombinaciju, svedska takodjer, njemacka takodjer itd.
OdgovoriIzbrišiEto, kineska tvrtka Geely je kupila Volvo u socijalističkoj Švedskoj. Zanimljivo je da je ministar financija Švedske (čini mi se, nemam novine pri ruci) izjavio prije nekoliko mjeseci da Švedska baš i nema namjere preuzeti Volvo i Saab jer se ne smatra sposobnom voditi firme općenito. Jako socijalistički.
OdgovoriIzbrišiJa bi u svom tom (neo)marxističkom redukcionizmu dodao da sve te socijalističke zemlje su bile i prilično nacionalističke. Npr., u Jugoslaviji osim što se stvarala nova nacionalnost "Jugoslaveni" favoriziralo se Srbe i Hrvate, a radilo se etničko čišćenje Talijana, Nijemaca i drugih (među kojima i bogatih Židova). Još osamdesetih godina u Puli bi oni iz hrvatskih škola zvali one iz talijanskih "fašisti", znam iz prve ruke. Da je to tako dokumentirano je u ovoj knjizi koja je nedavno predstavljena i u Puli. Dakle, radilo se o socijalizmu miješanom s nacionalizmom, odnosno nacional-socijalizmu. Tako u su SSSR-u deportirali Židove u yiddish govorno područje u Birobidžan u Sibiru, osim ako se nisu asimilirali... Tako možemo reći da nacizam = socijalizam/ komunizam = kapitalizam (korporativizam?). Možemo sve reducirati na naciju, uporabnu vrijednost i tržišnu vrijednost. Možda zato anarhisti misle da je najpametnije ukinuti sve države (najbliskije privredi baziranoj na slobodnom tržištu).
Ako nisam uspio dokazati da je nacizam = socijalizam probajte pročitati nešto od Juliusa Evole, pogotovo nešto o organskoj državi (nacionalizam, uporabna, tržišna vrijednost?). On tvrdi da u tim bezveznim demokracijama ne možeš dobiti građanina koji će reći "dajem život za predsjednika i parlament", nego da je prirodno, "tradicionalno", dati život "Za kralja i otadžbinu." To su bili skužili i socijalisti, tako su bez problema stavljali na vlast kraljevske figure poput Tita i narod je mogao klicati "Druže Tito ljubičice bijela..." kao bilo kojem drugom monarhu na svijetu. jedino što nije ustanovio nasljednu monarhiju, a to ga je činilo sličnijim Papi (dobro ajde, i ona bijela uniforma) nego kraljici Elizabeti. S tim da je kralj zapravo čovjek koji žrtvuje svoje slobode za državu, postoje suveren. Tako se nakon Tita sve raspada jer nema više suvereniteta.
Eto, tako su sva državna uređenja prilično slična, a te sitne razlike kao u očekivanom trajanju života, raznim slobodama, itd... su samo kontingencije. Šalu na stranu, razlika je i u tome da li je država u službi ljudi ili su ljudi u službi države.
u vecini toga se slazem s tobom (osim one jednadzbe). stvar je u tome da je temeljnja organizacijska jedinica svijeta bila nacija-drzava, odatle je nastao i bio moguc/zamisljen welfare sistem kao i negativne pojave koje spominjes (oba su u podlozi imali specificno shvacanje drustva koje se podudaralo s drzavnim granicama). Cini mi se da ono sto je danas na djelu jest rekonceptualizacija drustva cega je nestanak drzave blagostanja samo obicna manifestacija. Utoliko neki Kinu mogu gledati kao drzavu realnog socijalizma/komunizma bla bla, no na globalnoj razini, svijeta kao cijeline ona nije nista drugo nego primjer drzavnog kapitalizma. Nije dakle cudno da su ljevicarski intelektualci 60ih i 70ih brijali na svakodnevni zivot (narocito francuski) jer su tu vidjeli prostor slobode i od kapitalisticke ekspoatacije i od drzave; meni je danas to naivno razmisljanje nakon sto su problematizirane kulturne industrije, a cini mi se da se ni drzava danas ne vidi samo u terminima neprijatelja (sto bi se reklo, nije vise pitanje discipline koja je bila temelj kako u tajlorizmu u ekonomiji tako i funkcioniranju drzave u politickoj organizaciji, vec regulacije).
OdgovoriIzbriši