Pobornik sam slobodne cirkulacije informacija, slobodnog dijeljenja znanja, bilo u obliku besplatnih fileova, poklanjanjem knjiga, ili bilo kako... Creative Commons mi je super ideja, a i stale open publishing stvari su mi super. No, sve te informacije moraju negdje biti smješteni, negdje gdje netko plaća server, bandwidth itd... To mi je jasno. tako sam neki dan klikao bez veze po različitim linkovima na siteu ejdnog časopisa i naišao na zanimljivu informaciju. Naime, članci tog časopisa koštaju, ali ako autor želi da njegov članak bude open i free nema problema, neka plati 3000$ i članak će biti slobodno i besplatno dostupan svima. Svaki sljedeći članak kojeg isti autor želi osloboditi moći će biti slobodno objavljen s popustom od 50%.
Kako je u Hrvatskoj sve na trošku građana još uvijek možemo naći članke hrvatskih časopisa (ma koliko oni bili loše kvalitete) besplatno na Hrčku, na svu sreću.
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
Pratitelji
Arhiva bloga
-
▼
2010
(80)
-
▼
ožujka
(22)
- Dream Team pomalo odlazi...
- Socijalizam vs. Kapitalizam, Socijalizam = Kapital...
- Navijačka direktna demokracija
- Bojno polje kulture je važnije od ekonomije i druš...
- Reklame u krizi
- Prelazak na liberalni sustav
- The Ultimate Bullshit in Pula
- Navijači i obrana
- Tko me nagovorio
- Paranoia Overdose
- Propast građanskih ophodnji
- Super podcast na Skeptoidu o Zeitgeistu
- O vrućim sezonama
- War Only Brings Destruction...
- Automobili u suprotnom smjeru
- "Nisam vjernik, ali poštujem tvoju vjeru"
- Ponovno otvorenje MP hacklaba
- Svatko može...
- Riot Porn
- Sloboda informacija i znanja... košta!
- Zaštićene seljačke cijene
- Još 19 dana do proljeća
-
▼
ožujka
(22)
I ja imam sličnu dilemu. I to mi je posebno jak razlog zašto sam protiv toga da "besplatnost" garantira država. Ukoliko plaćaš - znaš koliki je tvoj trošak. Ukoliko ne plaćaš - u stvari ga plaćaš indirektno (plaćaš neku drugu uslugu koju isti ponuđač nudi, i on od toga živi). Ili plaćaš putem poreza.
OdgovoriIzbrišiE sad, što je kompliciraniji taj "lanac" između onog koji nudi informacije i načina kako on dobija novac koji mu garantira "besplatnost" to se više gubi informacija o načinu kako ja, de facto, plaćam to što mi je besplatno. I to je veća vjerojatnost da će dio tog novca otići na nešto što nisam voljan financirati. U slučaju kad to radi država - taj lanac je najsloženiji jer prolazi cijeli niz birokrata koji misle da su najvažniji na svijetu i koji biraju kome će gerantirati status (prividne) besplatnosti.
PS. Jesi čitao Free?
Ha, tko još čita članke hr. časopisa? :D
OdgovoriIzbrišiOzbiljno, bilo bi mi lakše da nam znanstveno - obrazovna (u mom slučaju više obrazovna nego znanstvena) institucija u kojoj radimo ipak osigura pretplatu na malo više boljih časopisa. Recimo, da se prihode fakulteta koji se ostvaruju od stručnih mišljenja i intelektualnih usluga više uloži u ovakve stvari...
Kako možemo biti konkurentni ako često ne možemo do najnovijih i najboljih članaka? Što će mi časopisi s IF (čimbenik odjeka:)) od 0.1, čiji članci ne donose ništa novo niti prolaze recenziju? Teško da iz njih mogu saznati nešto korisno, a još manje naučiti kako se piše.
Rijetko naiđem na neki časopis koji valja a da je skroz besplatan. Bolje časopise košta dobra i temeljita recenzija, tako da netko to treba platiti, a opet, autoru koristi ako mu je članak besplatan jer će ga vjerojatno više ljudi citirati... Sad, da li nekoliko citata više vrijedi npr. 3000 dolara, to će najbolje procjeniti oni koji objavljuju (uglavnom ne).
Biznis sa znanstvenim časopisima uopće nije mali (recenzenti nisu plaćeni) i sa ubrzanom informatizacijom postaje potpuno suvišan trošak u cijelom sustavu. Slobodni pristup je čini se nezaustavljiv trend, ali ovi šta naplaćuju hrpu para za slobodnu dostupnost prodaju maglu. Koje troškove pokriva taj novac, kad obični servisi hostanja dokumenata opće namjene (Scribd) nude u suštini istu uslugu i to besplatno ili red veličine tisuću puta jeftinije?
OdgovoriIzbriši@Puzz: da, nema besplatnog ručka. Plati se uvijek, na ovaj ili onaj način. Prije krize s brdo kapitala u ICT i medijima bilo je puno servisa koji su nudili hostanje besplatno s namjerom da jednoga dana unovče to sve skupa (to još čeka facebook). Naravno, "materijalnija" dobra sasvim drugačije funkcioniraju (iza nematerijalnih dobara stoji isto puno materijalnoga - npr., iza Second Lifea stoji oko 5000 servera - troše više struje nego neki gradovi). što se tiče Free, nisam čitao. Napravit ću kao i ti, skinuo sam audio izdanje i poslušat ću u autu :)
OdgovoriIzbriši@jelena: ponekad se plaćaju recenzije, ponekad ne. Odnosno, ponekad je plaćanje u reputaciji, ponekad u novcima, ponekad u jednome i drugome. I da, CARNet bi se trebao pretplatiti na više časopisa. nedavno su zapravo isključili veći broj časopisa radi sredstava. Trenutno imam VPN pristup bazi sveučilišta u Trstu, tamo se dosta toga nađe, ali i njima je recesija...
Vjerujem da je ona cijena radi toga jer to plaćaju obično sveučilišta, pogotovo ona gdje je policy Open Publishing.
@snafu: u svijetu su jako važni različiti indikatori znastvenog rada, i uopće nisu suvišni nego sve važniji. Impact factor i drugi indexi, ma koliko bila upitna njihova preciznost su važni, najvažniji. Možeš ti staviti na Scirbd ili na Google docs, ali to ti je isto kao da staviš mački pod rep. Kako je napisao puzz, te besplatne usluge se naplate na indirektne načine. Da li korištenjem tvojih podataka za marketing ili bilo kako. dakle, u onoj cijeni je uračunat sav rad koji košta (uredništvo, recenzije, prijelom, hosting, itd...) plus impakt koji donosi izdavanje baš u onom časopisu, itd... U svakom slučaju, ako nekome ne odgovara ima dovoljno "free" časopisa, može na Scribd ili što već. Nitko ne tjera s puškom nekoga da objavi za onaj časopis...